1 Ummu Haram bint Milhan r.a., prva žena učesnica dž Пет 18 Мар 2011, 6:49 pm
Ehli_Sunna_Sister
Сестра
Pričao nam je Jahja b. Jahja rekavši: čitao sam pred Malikom, od Ishaka b. Abdullaha b. Ebi Talhe, od Enesa b. Malika, sljedeće: Poslanik, s.a.v.s., često bi posjećivao Ummu Haram bint Milhan,([1]) kod koje bi jeo; ona je bila žena Ubade b. Samita, r.a. Jednog dana došao joj je Poslanik, s.a.v.s., a ona mu je postavila da jede, a potom je sjeo kod nje kako bi mu izbiskala glavu ([2]), nakon čega on zaspa. Potom se probudi smijući se.([3]) Ona upita: ''Šta te je nasmijalo, Božiji Poslaniče?'' On odgovori: ''Vidjeh u snu ljude iz mog ummeta, kako se bore na Božijem putu, ploveći morskom pučinom, poput kraljeva nad svojim robljem!([4])'' Ona reče: ''Božiji Poslaniče, zamoli Allaha, dž.š., da me učini od njih!'' Poslanik, s.a.v.s., prouči dovu, leže i zaspa. Nakon toga opet se probudi, smijući se. Ona reče: ''Šta te je sad nasmijalo, Božiji Poslaniče?'' On reče: ''Vidio sam skupinu iz moga ummeta kako se bore na Božijem putu'' – isto kao što reče i prvi put. Ona reče: ''Božiji Poslaniče, zamoli Allaha da me učini od njih!'' Reče: ''Ti si meðu prvima od njih!!!([5])'' Ummu Haram bint Milhan, r.a., zaputila se morskim bespućima u vrijeme Muavije, r.a., kada je pala sa svoje jahalice, nakon što su brodovi stigli na svoje odredište, od čega je i preminula.([6]
Pričao nam je Halef b. Hišam, od Hammada b. Zejda, od Jahje b. Seida, od Enesa b. Malika, a on od Ummu Haram, koja je inače bila tetka Enesova, kako kaže: ''Jednoga dana doðe nam Božiji Poslanik, s.a.v.s., i malo odspava (kajlula), nakon čega ustade, smijući se. Rekoh: 'Allahov Poslaniče, ti si mi umjesto babe i majke, šta te nasmija?' On odgovori: 'Vidjeh ljude iz moga ummeta kako plove morem, poput kraljeva sa svojom svitom.' Rekoh: 'Zamoli Allaha da me učini od njih!' Reče: 'Ti si od njih!' Potom opet zaspa, i opet se probudi, smijući se!? Upitah ga šta je sada, i odgovori mi kao i prvi put! Tada rekoh: 'Zamoli Allaha da me učini od njih!' On reče: 'Ti si meðu prvim od njih!!!''' Potom je oženi Ubade b. Samit, r.a., koji ju je vodio u džihad na moru.([7]) Nakon što bješe stigla, primakoše joj mazgu koju uzjaha, ali je mazga zbaci sa sebe i slomi joj vrat
Pričao nam je Muhammed b. Rumh b. el-Muhadžir i Jahja b. Jahja, od Lejsa, od Jahja b. Seida, od Ibn Hibbana, od Enesa b. Malika, a on od svoje tetke Ummu Haram bint Milhan, da je rekla: Allahov Poslanik, s.a.v.s., zaspa jednog dana blizu mene, nakon čega se probudi s osmijehom na licu. Rekoh: 'Božiji Poslaniče, šta te nasmija?' Odgovori: 'Vidjeh ljude iz moga ummeta kako plove površinom zelenog mora'' (potom nastavi kao što je u prethodnom hadisu Hammada b. Zejda)
Izvadak iz djela:
El-Minhadž bi šerhi Sahihi Muslim b. El-Hadždžadž
(Kitabul-Imareh/Bab: Fadlu-gazvi fil-bahri)
Imam Muhjiddin b. Jahja b. Šeref el-Nevevi, rhm
Bilješke:
[1] Islamska ulema složna je na tome da je Ummu Haram, r.a., jedna od mahrema Allahovog Poslanika, s.a.v.s., samo se razilaze u tome na koji način su u rodbinskoj vezi. Imam Ibn Abdul-Birr, r.a., i ostali kažu sljedeće: ''Ona je bila jedna od tetaka Božijeg Poslanika, s.a.v.s., po mlijeku.'' Drugi kažu: ''Ummu Haram bila je očeva ili djedova tetka, jer je majka Abdul-Muttaliba bila porijeklom iz Benu Nedždžara.''
[2] U ovome leži dokaz dozvoljenosti biskanja glave i ubijanja uši, kako sebi tako i drugome. Šafijski učenjaci smatraju da je mustehab odstranjivati od sebe uši, gnjide i druge uznemiravajuće stvari! Takoðer se u hadisu nalazi dokaz dozvoljenosti dodirivanja glave mahrema, kao i ostalih dijelova njegova tijela, mimo avreta! Iz hadisa se da zaključiti da je dozvoljeno osamljivati se sa mahremom, kao i spavati kod njega. Svi nabrojani propisi su inače i idžma' islamske uleme! U hadisu je i dokaz toga da je gostu dozvoljeno jesti ono što postavi udata žena, osim u slučaju da gost zna da je ono što je postavljeno od muževljeva imetka, i da zna da on (tj. muž) mrzi da ta osoba (tj. gost) jede njegovu hranu!
[3] Ovo je bio smijeh radosti i sreće, iz razloga što će njegov ummet ostati čvrst na temeljima islama i nakon njegove smrti; koji će obavezu voðenja džihada sprovoditi pa makar se i more pred njih ispriječilo!!!
[4] Ovo je njihov opis na ahiretu, u trenucima kada budu ulazili u Džennet, mišljenje je jednih. Ispravnije je da je ovo njihov opis na dunjaluku, tj. ploveći na kraljevskim laðama kao znak njihova napredna stanja, čvrstine vladavine, te velikog broja!
[5] U ovome leži dokaz da je drugi san Allahovog Poslanika, s.a.v.s., bio različit od prvog sna, i da nije bio isti! U hadisu su navedene i neke mu'džize Allahova Poslanika, s.a.v.s., poput vijesti o tome da će ummet opstati i nakon smrti Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i da će to biti utjecajan vojni i brojčani faktor, koji će voditi džihad i boriti se na Božijem putu, kao i to da će imati prekomorska djelovanja!!! Od mu'džiza je takoðer i to da će Ummu Haram, r.a., živjeti do tog vremena, kao i da će učestvovati s njima, što je i doživjela, hvala Allahu! U hadisu se može primijetiti da ta vojska ima odreðene vrijednosti i fadilete, i da su to borci na Allahovom putu!!!
[6] Islamska ulema razilazi se po pitanju toga kada se odigrala pomorska vojna u kojoj je Ummu Haram preselila. U muslimovom rivajetu spominje se da se ona zaputila u džihad u vremenu Muavije, r.a., gdje je pala sa jahaće životinje, što je i bilo sebebom njene smrti! Imam El-Kadi, rhm., kaže: ''Većina poznavalaca životopisa i historičara smatraju da se to desilo za vrijeme vladavine (hilafeta) Osmana b. Affana, r.a., te da se tada Ummu Haram, r.a., sa svojim mužem, zaputila ka Kipru, gdje je pala sa svoje jahalice, od čega je i umrla, te da je na Kipru i ukopana!!! Na osnovu ovoga bi riječi: ...u vremenu Muavije, r.a.... značile za vrijeme voðenja prekomorskih operacija i borbi od strane njega, a ne za vrijeme njegova hilafeta. Reče: Ono što se najjasnije u hadisu nazire je da se slučaj ipak desio za vrijeme vladavine (hilafeta) Muavije, r.a., jer riječi: ...u vremenu Muavije, r.a.... jače ukazuju na vrijeme njegove vladavine.
[7] U ovoj predaji je dokaz o dozvoljenosti putovanja morem kako za muškarce tako i za žene, što je stav većine islamske uleme. Imam Malik, rhm., smatra da je putovanje morem za žene – mekruh, jer se žene, na brodovima, ne mogu dobro zakloniti od pogleda muškaraca, kao ni oboriti svoj pogled od radnika i putnika na brodu. Takoðer nije sigurno da će u potpunosti sačuvati svoj avret od tuðih očiju, naročito ako su laðe male, jer moraju s vremena na vrijeme obavljati malu ili veliku nuždu. Imam Kadi, rhm., kaže: Prenosi se od Omera b. el-Hattaba i Omera b. Abdul-Aziza, r.a., da su zabranjivali plovidbu morem. Neki su to komentarisali riječima da je zabrana ova dva Omera bila u vezi s trgovinom ili nekom dunjalučkom potrebom, a ne ako je u pitanju pokornost Allahu, dž.š., i sprovoðenje Njegovih naredbi na zemlji! Prenosi se od Ibn Omera, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., zabranio putovanje morem osim hadžiji, mu'utemiru i gaziji. Imam Ebu Davud, rhm., smatra ovaj hadis daifom (slabim), rekavši: Prenosioci ovoga hadisa su nepoznati (medžhulun)! Neki od islamskih učenjaka ovim hadisom dokazuju da su borba na Allahovom, dž.š., putu, kao i obična smrt na njemu – isti u nagradi, jer je Ummu Haram, r.a., umrla običnom smrću, tj. nije ubijena, ali hadis nijednim svojim dijelom ne upućuje na to, jer Poslanik, s.a.v.s., nije rekao da su svi oni šehidi, već da će se boriti na Allahovom putu, ali se spominje u kasnijem hadisu Zuhejra b. Harba, kod imama Muslima, od Ebu Hurejre, r.a., koji kaže: Ko bude ubijen na Božijem putu, on je šehid; ko umre na Božijem putu, on je šehid!!! Ovaj hadis se slaže sa ajetom u kojem Allah, dž.š., kaže: ...a onome ko napusti svoj rodni kraj radi Allaha i Poslanika Njegova, pa ga stigne smrt, nagrada od Allaha njemu je sigurna… (En-Nisa,100.)
Pričao nam je Halef b. Hišam, od Hammada b. Zejda, od Jahje b. Seida, od Enesa b. Malika, a on od Ummu Haram, koja je inače bila tetka Enesova, kako kaže: ''Jednoga dana doðe nam Božiji Poslanik, s.a.v.s., i malo odspava (kajlula), nakon čega ustade, smijući se. Rekoh: 'Allahov Poslaniče, ti si mi umjesto babe i majke, šta te nasmija?' On odgovori: 'Vidjeh ljude iz moga ummeta kako plove morem, poput kraljeva sa svojom svitom.' Rekoh: 'Zamoli Allaha da me učini od njih!' Reče: 'Ti si od njih!' Potom opet zaspa, i opet se probudi, smijući se!? Upitah ga šta je sada, i odgovori mi kao i prvi put! Tada rekoh: 'Zamoli Allaha da me učini od njih!' On reče: 'Ti si meðu prvim od njih!!!''' Potom je oženi Ubade b. Samit, r.a., koji ju je vodio u džihad na moru.([7]) Nakon što bješe stigla, primakoše joj mazgu koju uzjaha, ali je mazga zbaci sa sebe i slomi joj vrat
Pričao nam je Muhammed b. Rumh b. el-Muhadžir i Jahja b. Jahja, od Lejsa, od Jahja b. Seida, od Ibn Hibbana, od Enesa b. Malika, a on od svoje tetke Ummu Haram bint Milhan, da je rekla: Allahov Poslanik, s.a.v.s., zaspa jednog dana blizu mene, nakon čega se probudi s osmijehom na licu. Rekoh: 'Božiji Poslaniče, šta te nasmija?' Odgovori: 'Vidjeh ljude iz moga ummeta kako plove površinom zelenog mora'' (potom nastavi kao što je u prethodnom hadisu Hammada b. Zejda)
Izvadak iz djela:
El-Minhadž bi šerhi Sahihi Muslim b. El-Hadždžadž
(Kitabul-Imareh/Bab: Fadlu-gazvi fil-bahri)
Imam Muhjiddin b. Jahja b. Šeref el-Nevevi, rhm
Bilješke:
[1] Islamska ulema složna je na tome da je Ummu Haram, r.a., jedna od mahrema Allahovog Poslanika, s.a.v.s., samo se razilaze u tome na koji način su u rodbinskoj vezi. Imam Ibn Abdul-Birr, r.a., i ostali kažu sljedeće: ''Ona je bila jedna od tetaka Božijeg Poslanika, s.a.v.s., po mlijeku.'' Drugi kažu: ''Ummu Haram bila je očeva ili djedova tetka, jer je majka Abdul-Muttaliba bila porijeklom iz Benu Nedždžara.''
[2] U ovome leži dokaz dozvoljenosti biskanja glave i ubijanja uši, kako sebi tako i drugome. Šafijski učenjaci smatraju da je mustehab odstranjivati od sebe uši, gnjide i druge uznemiravajuće stvari! Takoðer se u hadisu nalazi dokaz dozvoljenosti dodirivanja glave mahrema, kao i ostalih dijelova njegova tijela, mimo avreta! Iz hadisa se da zaključiti da je dozvoljeno osamljivati se sa mahremom, kao i spavati kod njega. Svi nabrojani propisi su inače i idžma' islamske uleme! U hadisu je i dokaz toga da je gostu dozvoljeno jesti ono što postavi udata žena, osim u slučaju da gost zna da je ono što je postavljeno od muževljeva imetka, i da zna da on (tj. muž) mrzi da ta osoba (tj. gost) jede njegovu hranu!
[3] Ovo je bio smijeh radosti i sreće, iz razloga što će njegov ummet ostati čvrst na temeljima islama i nakon njegove smrti; koji će obavezu voðenja džihada sprovoditi pa makar se i more pred njih ispriječilo!!!
[4] Ovo je njihov opis na ahiretu, u trenucima kada budu ulazili u Džennet, mišljenje je jednih. Ispravnije je da je ovo njihov opis na dunjaluku, tj. ploveći na kraljevskim laðama kao znak njihova napredna stanja, čvrstine vladavine, te velikog broja!
[5] U ovome leži dokaz da je drugi san Allahovog Poslanika, s.a.v.s., bio različit od prvog sna, i da nije bio isti! U hadisu su navedene i neke mu'džize Allahova Poslanika, s.a.v.s., poput vijesti o tome da će ummet opstati i nakon smrti Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i da će to biti utjecajan vojni i brojčani faktor, koji će voditi džihad i boriti se na Božijem putu, kao i to da će imati prekomorska djelovanja!!! Od mu'džiza je takoðer i to da će Ummu Haram, r.a., živjeti do tog vremena, kao i da će učestvovati s njima, što je i doživjela, hvala Allahu! U hadisu se može primijetiti da ta vojska ima odreðene vrijednosti i fadilete, i da su to borci na Allahovom putu!!!
[6] Islamska ulema razilazi se po pitanju toga kada se odigrala pomorska vojna u kojoj je Ummu Haram preselila. U muslimovom rivajetu spominje se da se ona zaputila u džihad u vremenu Muavije, r.a., gdje je pala sa jahaće životinje, što je i bilo sebebom njene smrti! Imam El-Kadi, rhm., kaže: ''Većina poznavalaca životopisa i historičara smatraju da se to desilo za vrijeme vladavine (hilafeta) Osmana b. Affana, r.a., te da se tada Ummu Haram, r.a., sa svojim mužem, zaputila ka Kipru, gdje je pala sa svoje jahalice, od čega je i umrla, te da je na Kipru i ukopana!!! Na osnovu ovoga bi riječi: ...u vremenu Muavije, r.a.... značile za vrijeme voðenja prekomorskih operacija i borbi od strane njega, a ne za vrijeme njegova hilafeta. Reče: Ono što se najjasnije u hadisu nazire je da se slučaj ipak desio za vrijeme vladavine (hilafeta) Muavije, r.a., jer riječi: ...u vremenu Muavije, r.a.... jače ukazuju na vrijeme njegove vladavine.
[7] U ovoj predaji je dokaz o dozvoljenosti putovanja morem kako za muškarce tako i za žene, što je stav većine islamske uleme. Imam Malik, rhm., smatra da je putovanje morem za žene – mekruh, jer se žene, na brodovima, ne mogu dobro zakloniti od pogleda muškaraca, kao ni oboriti svoj pogled od radnika i putnika na brodu. Takoðer nije sigurno da će u potpunosti sačuvati svoj avret od tuðih očiju, naročito ako su laðe male, jer moraju s vremena na vrijeme obavljati malu ili veliku nuždu. Imam Kadi, rhm., kaže: Prenosi se od Omera b. el-Hattaba i Omera b. Abdul-Aziza, r.a., da su zabranjivali plovidbu morem. Neki su to komentarisali riječima da je zabrana ova dva Omera bila u vezi s trgovinom ili nekom dunjalučkom potrebom, a ne ako je u pitanju pokornost Allahu, dž.š., i sprovoðenje Njegovih naredbi na zemlji! Prenosi se od Ibn Omera, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., zabranio putovanje morem osim hadžiji, mu'utemiru i gaziji. Imam Ebu Davud, rhm., smatra ovaj hadis daifom (slabim), rekavši: Prenosioci ovoga hadisa su nepoznati (medžhulun)! Neki od islamskih učenjaka ovim hadisom dokazuju da su borba na Allahovom, dž.š., putu, kao i obična smrt na njemu – isti u nagradi, jer je Ummu Haram, r.a., umrla običnom smrću, tj. nije ubijena, ali hadis nijednim svojim dijelom ne upućuje na to, jer Poslanik, s.a.v.s., nije rekao da su svi oni šehidi, već da će se boriti na Allahovom putu, ali se spominje u kasnijem hadisu Zuhejra b. Harba, kod imama Muslima, od Ebu Hurejre, r.a., koji kaže: Ko bude ubijen na Božijem putu, on je šehid; ko umre na Božijem putu, on je šehid!!! Ovaj hadis se slaže sa ajetom u kojem Allah, dž.š., kaže: ...a onome ko napusti svoj rodni kraj radi Allaha i Poslanika Njegova, pa ga stigne smrt, nagrada od Allaha njemu je sigurna… (En-Nisa,100.)