Kitab et-Tevhid

Abu Al-Amin · 1 Kitab et-Tevhid Пет 11 Фед 2011, 5:54 pm

Abu Al-Amin

Брат

Број на мислења : 479
Репутација : 474

Join date : 2010-09-16
Age : 41
Место-локација : DarulIslam

K i t a b u t – t e w h i d
بسم الله الرحمن الرحيم

"U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog."

Autor, rahmetullahi te'ala alejh, otpočeo je ovu kratku poslanicu riječima "U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog", povodeći se za uzvišenom Knjigom, Kur'anom i slijedeći sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme, koji je otpočinjao svoja pisma raznim vladarima s bismillom.

Inače od sunneta je da se pisanje pisama, knjiga, držanje govora, hutbi i svih drugih dobrih djela otpočne s jednim od tri načina:

1) Da se otpočne sa samom bismillom, na što upućuje hadis Ebu Sufjana u kome se spominje da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, otpočeo svoje pismo Heraklu na slijedeći način: "U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Od Muhammeda, Allahovog Poslanika, Heraklu, vođi Rimljana." Vidimo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme, svoje pismo otpočeo sa samom bismillom. Najbolje je da bismilla, riječi "U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog", stoji sama u jednom redu na vrhu stranice.

2) Da se otpočne sa zahvalom Uzvišenom Allahu, kao što se prenosi u hadisu Džabira, radijallahu te'ala anh, a bilježi ga Muslim da bi Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, kada bi otpočinjao hutbu, zahvalio se Uzvišenom Allahu.

3) Da se otpočne s ajetima iz Allahove, dželle še'nuhu, Knjige, kao što se spominje u hadisu Džerir b. Abdullaha da su došli siromasi do Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme, i on, nakon što je klanjao, ustao je i podsticao ljude na udjeljivanje, otpočinjajući svoj govor ajetima:

يَا
أَيُّهَا النَّاسُ اتَّقُوا رَبَّكُمُ الَّذِي خَلَقَكُمْ مِنْ نَفْسٍ
وَاحِدَةٍ وَخَلَقَ مِنْهَا زَوْجَهَا وَبَثَّ مِنْهُمَا رِجَالاً كَثِيراً
وَنِسَاءً وَاتَّقُوا اللَّهَ الَّذِي تَسَاءَلُونَ بِهِ وَالْأَرْحَامَ
إِنَّ اللَّهَ كَانَ عَلَيْكُمْ رَقِيباً

"O ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je i drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. I Allaha se bojte – s imenom čijim jedni druge molite – i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vama bdi." (Prijevod značenja 1. ajeta sure En-Nisa')

يَا
أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اتَّقُوا اللَّهَ وَلْتَنْظُرْ نَفْسٌ مَا
قَدَّمَتْ لِغَدٍ وَاتَّقُوا اللَّهَ إِنَّ اللَّهَ خَبِيرٌ بِمَا
تَعْمَلُونَ

"O vjernici, Allaha se bojte, i neka svaki čovjek gleda šta je za sutra pripremio i Allaha se bojte jer On dobro zna šta radite." (Prijevod značenja 18. ajeta sure El-Hašr)

Razišli su se islamski učenjaci koji od ova tri načina je najbolji da se s njim otpočinjaju dobra djela:

Prvo mišljenje, mišljenje Ibnu Tejmijje, Ibnul-Kajjima i većine današnjih učenjaka, jeste da se nekada koristi ovaj način nekada onaj, neograničavajući se samo na jedan od ova tri načina. Ibnul-Kajjim i ovi današnji učenjaci u ovom mišljenju slijede šejhul-islama Ibn Tejmijju, rahmetullahi te'ala alejhi, i njegovo pravilo da je od sunneta, ukoliko
postoji više načina praktikovanja nekog ibadeta, da se praktikuju svi ti načini, nekada ovaj nekada onaj, kao što npr. postoji više načina tešehhuda, učenja na sjedenju u namazu, ili kao što postoji više načina izvedbe, učenja ezana i sl.

Drugo mišljenje, mišljenje Ahmeda, Šafije, Ibnu Huzejme kojeg spominje u svome Sahihu, Ibn Abdul-Berra kojeg spominje u svome djelu El-Istizkar, i drugih, jeste ograničavanje na jedan od ova tri načina i praktikovanje samo tog jednog odabranog načina, s tim da su sva od tri spomenuta načina ispravni. Kao što je npr. Imam Ahmed, rahmetullahi te'ala alejhi, odabrao verziju otpočinjanja namaza spomenutu u hadisu Aiše i Ebu Seida el-Hudrija, radijallahu te'ala anhuma, a ona glasi: "Subhanekellahumme
ve bihamdike, ve tebarekesmuke, ve te'ala džedduke, ve la ilahe gajruke."

Dok je Imam Šafija odabrao verziju spomenutu u hadisu Ebu Hurejre, radijallahu te'ala anh, i glasi: "Vedždžehtu vedžhije lillezi fetare-s-semavati we-l-erdi hanifen we ma ene mine-l-mušrikin. Inne salatii we nusukii we mahjaje we mematii lillahi rabbi-l-'alemin, la šerike lehu we bi zalike umirtu we ene ewwelu-l-muslimin...."

Ovi učenjaci svoj stav zasnivaju na kijasu, analogiji. Kažu:

1) Kur'an je objavljen na sedam narječja. Svih sedam su ispravni. To možemo vidjeti iz hadisa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme, kada su mu došla dvojica ashaba koji su se sporili oko načina učenja Kur'ana, rekao je: "Obadvojica ste u pravu". Ono što iz ovog hadisa upućuje na mišljenje spomenutih učenjaka jeste to što Poslanik, sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme, nakon što je saslušao obadvojicu ashaba nije rekao nijednom od njih: "Nekada uči onako kako si ti naučio, kako si navikao, a nekada uči onako kao tvoj drug uči" - nego je rekao: "Obadvojica ste u pravu", što znači da onaj
koji se opredjeli i ograniči na jedan način učenja Kur'ana da je u pravu.

2) Takođe, Bilal, radijallahu te'ala anh, stalno je učio jednu verziju ezana iako postoje i druge verzije, kao što se prenosi u hadisu Ebu Mahzure, radijallahu te'ala anh. I Poslanik, sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme, nije mu rekao da nekada uči onako kako je on navikao a nekada onako kao što se prenosi o drugim verzijama.

3) Takođe, postoje tri načina obavljanja hadždža: temttu'u, kiran i ifrad. Od ova tri načina obavljanja postoji način koji je vrijedniji i onaj koji je manje vrijedniji. I ne prenosi se ni od jednog učenjaka, od onog što nam je poznato, da je savjetovao da se čini nekada temettu'u, nekada kiran a nekada ifrad, čak ni od onih učenjaka koji zastupaju prvo mišljenje.

Treće mišljenje jeste da se svaki od tri načina spominjanja Uzvišenog Allaha prilikom otpočinjanja dobrih djela koristi
zavisno od situacije. Npr. da se prilikom pisanja pisama i knjiga otpočinje sa samom bismillom; da se prilikom prosidbe otpočinje sa zahvalom Uzvišenom Allahu (Hutbetul-hadždžeh); da se prilikom podsticanja muslimana na džihad, borbu otpočinje s ajetima koji govore o džihadu i sl.

Ono što je najbliže prioritetnijem mišljenju jeste mišljenje Ibnu Tejmijje i Ibnul-Kajjima, rahmetullahi te'ala alejhima, a ono je, znači, da čovjek koristi nekada jedan, nekada drugi a nekada treći način neograničavajući se ni na jedan od njih. Ovo mišljenje je najbliže prioritetnijem mišljenju zbog slijedećeg:
• Na ovaj način će čovjek u svojoj praksi primjeniti cijeli sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme,
• Takođe, na ovaj način čovjek će steći više znanja,
• Čovjek koji koristi nekada ovu a nekada onu verziju biće skrušeniji i prisutniji, neće raditi to rutinski za razliku od onoga koji stalno praktikuje samo jednu istu verziju,
• Ponekad čovjek neće imati vremena ili mjesta da spomene verziju s kojom obično otpočinje činjenje svojih dobrih djela, pa će npr. proučiti samo bismillu, što je jedan vid olakšanja. A Uzvišeni Allah najbolje zna.

Što se tiče hadisa: "Svaki važniji posao koji se ne otpočne s 'Bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim' je krnjav'", mnogo je slab. Bilježi ga Subki u "Tabekatu eš-šafiijje el-kubra". A slabim ga ocjenjuje šejh Albani, rahimehullahu te'ala. Pogledaj "Irvau el-galil fi tahridži ehadisi Menari es-sebil" od istaknutog učenjaka Muhammeda Nasiruddina el-Albanija, 1/29-30.

Takođe, hadis: "Svaki važniji posao koji se ne otpočne s 'El-hamdu lillah' je prekinut", (a u drugom rivajetu "...odsječen, sakat."), slab je. Bilježi ga Ebu Davud u svome Sunenu, 4840; Ibn Madže u svome Sunenu,1894; Ibn Hibban u svome Sahihu; Subki u "Tabekatu eš-šafiijje el-kubra", 1/4; Darekutnijj u svome Sunenu, 84. Slabim ga je ocijenio šejh Albani, rahimehullahu te'ala. Pogledaj "Irvau el-galil fi tahridži ehadisi Menari es-sebil" od istaknutog učenjaka Muhammeda Nasiruddina el-Albanija, 1/30-32.

Allah, dželle še'nuhu, je lično ime Uzvišenog. To je ime kojeg slijede i koje obuhvata sva ostala imena.

Svemilosni je atribut isključivo vezan za Allahovo ime. On se ne spominje ni uz koga drugoga. Svemilosnii znači onaj koji ima svojstvo neizmjerne široke milosti.

Milostivi spominje se uz Allahovo ime kao i uz imena nekoga drugoga. Ima značenje iskazivanje milosti prema drugom. U tom slučaju Svemilosnii je Onaj koji je obilno milostiv, a Milostivi je Onaj koji spušta milost Svoju na Svoje robove.

Što se tiče bismille, riječi "Bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim", razišli su se islamski učenjaci jesu li ove riječi ajet na početku svake sure ili ne.

1. Bismilla je prvi ajet svake sure osim sure Et-Tewbe.

Učenjaci koji zastupaju ovo mišljenje zasnivaju ga na vjerodostojno prenesenim riječima Ibn Abbasa, radijallahu te'ala anhuma: "Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme, nije mogao raspoznavati sure sve dok mu nije objavljeno 'Bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim'."

2. Bismilla je prvi ajet samo sure El-Fatiha, dok nije takav slučaj s ostalim surama.

Učenjaci koji zastupaju ovo mišljenje zasnivaju ga na hadisu Ummu Seleme, radijallahu te'ala anha, da je rekla: "Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme, je učio bismillu na početku Fatihe i računao ju je ajetom (od ajeta sure El-Fatiha)." Međutim, ovaj hadis je slab i ispravno je ono što su zabilježili Imam Ahmed i Ebu Davud da je Ummu Seleme, radijallahu te'ala anha, rekla: "Učio je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme, ajet po ajet. Učio je: 'Bismillahi-r-rahmani-r-Rahim', zatim je učio: 'El-hamdu lillahi rabbi-l-'alemin'..."

3. Bismilla je ajet na početku svake sure osim sure Et-Tewbe, ali ona, bismilla, ne ulazi u sastav sura, tj. ne računa se kao ajet tih sura nego je ona ajet za sebe. Objavljena je s ciljem razdvajanja sura jednih od drugih.

Ovo mišljenje zastupaju Ebu Hanife, rahmetullahi te'ala alejhi, Davud ez-Zahiri. Slično se prenosi i od Ahmeda. Takođe, ovo mišljenje je odabrao i šejhul-islam, Ibnu Tejmijje, rahmetullahi te'ala alejhi.

Abu Al-Amin · 2 Re: Kitab et-Tevhid Пет 11 Фед 2011, 5:54 pm

Abu Al-Amin

Брат

Број на мислења : 479
Репутација : 474

Join date : 2010-09-16
Age : 41
Место-локација : DarulIslam

Kaže Muhammed ibn Abdu-l-Wehhab, rahmetullahi te'ala alejhi:

((كتاب التوحيد))

"Knjiga tewhida".

Običaj islamskih učenjaka prilikom pisanja djela jeste da nakon
bismille, zahvale Allahu, dželle šanuhu, i salavata i selama na
Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme, spomenu
nekoliko riječi kao uvod u dotično djelo kojim će se baviti. Obično bi u
tih nekoliko riječi spomenuli razlog pisanja dotičnog djela, tema koju
će djelo obrađvati i način na koji će ista biti obrađivana. Ovdje se
postavlja pitanje: "Zbog čega tako nije postupio ovdje Muhammed ibn
Abdu-l-Wehhab, rahmetullahi te'ala alejhi? Zbog čega nije napisao uvod u
svoje djelo, nego je samo rekao "Kitabu-t-tewhid" i poslije tih riječi
odmah otpočeo sa spominjanjem riječi Uzvišenog Allaha?"

Allah, dželle šanuhu, najbolje zna, ali ono što se može pretpostaviti
da je bio razlog izostavljanja ovog uvoda jeste to što će Autor,
rahmetullahi te'ala alejhi, u svojoj knjizi govoriti o tewhidu, tj.
Allahovoj, dželle šanuhu, jednoći, o izdvajanju Uzvišenog Allaha, jednog
i jedinog u svim vidovima ibadeta. Budući da će se, znači u ovom djelu
govoriti o tewhidu, Allahovoj jednoći, taj tewhid, tu Allahovu jednoću,
najbolje ju je objasnio – ko? Najbolje ju je objasnio Allah, dželle
šanuhu, u Svojoj Knjizi, Kur'anu. Pošto se ta stvar, tewhid, tiče i veže
najviše za Uzvišenog Allaha, onda je najpreče, a takođe i od edeba
prema Allahu, dželle šanuhu, jeste da se to prepusti Njemu Uzvišenom,
jer On je taj koji će to najbolje i najljepše objasniti.

Kao što imamo slučaj i sa Sahihom Buharije. Imam Ebu Abdullah Muhammed
ibn Ismail ibn Ibrahim ibn Mugire ibn Berdizbeh el-Buhari, rahmetullahi
te'ala alejhi, na sličan način nije spomenuo ništa što bi predstavljalo
uvod u njegov Sahih, nego je otpočeo svoju zbirku, zbirku
najvjerodostojnijih hadisa, upravo sa hadisom. Zašto? Allah, dželle
šanuhu, najbolje zna, ali vjerovatno, kao što smo rekli i za
"Kitabu-t-tewhid" kažemo i ovdje, pošto se hadis najviše odnosi na
riječi i djela Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve ala alihi ve
selleme, najbolje je, a i od edeba, lijepog ophođenja prema njemu,
sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme, jeste da se uvod u samu takvu
zbirku ostavi riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve ala alihi ve
selleme.

Jezičko značenje riječi "et-tewhid" jeste "el-ifrad", odnosno izdvajanje.

Šerijatsko
značenje ove riječi jeste izdvajanje Uzvišenog Allaha u rububijjetu
(gospodarstvu),uluhijjetu, tj. da je jedini On, dželle šanuhu, dostojan
obožavanja, i izdvajanje Allaha, dželle šanuhu, u lijepim imenima i
uzvišenim svojstvima, tj. da jedino Njemu, dželle šanuhu, pripadaju
takva imena i svojstva.

Dakle, iz same šerijatske definicije vidimo da postoje tri vrste tewhida:

Tewhidu-r-rububijje
Tewhidu-l-uluhijje
Tewhidu-l-esmai we-s-sifat.

Tewhidu-r-rububijje
jeste izdvajanje Uzvišenog Allaha u njegovim djelima i čvrsto ubjeđenje
da je On, dželle šanuhu, Gospodar i Vladar svega. Stvoritelj svake
stvari. On, dželle šanuhu, raspolaže svim kako On hoće. Dokaz za ovu
vrstu tewhida jesu riječi Uzvišenog Allaha:

{
الْحَمْدُ لِلَّهِ الَّذِي خَلَقَ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضَ وَجَعَلَ
الظُّلُمَاتِ وَالنُّورَ ثُمَّ الَّذِينَ كَفَرُوا بِرَبِّهِمْ يَعْدِلُونَ
}

"Hvaljen
neka je Allah koji je nebesa i Zemlju stvorio i tmine i svjetlo dao, pa
opet oni koji ne vjeruju – druge sa Gospodarom svojim izjedanačuju!" (Prijevod značenja El-En'am, 1.)

Nevjernici su priznali i povjerovali u ovu vrstu tewhida, međutim, ova vrsta tewhida nije dovoljna za ulazak u islam.

Tewhidu-l-uluhijje
jeste izdvajanje Uzvišenog Allaha za jedinog istinskog boga dostojnog
obožavanja svim vidovima ibadeta, javnim ili tajnim. Zbog ove vrste
tewhida slani su poslanici, objavljivane knjige. Svaki poslanik je
otpočeo svoj poziv upravo ovom vrstom tewhida. Dokaz za ovu vrstu
tewhida jesu riječi Uzvišenog Allaha:

{ إِيَّاكَ نَعْبُدُ وَإِيَّاكَ نَسْتَعِينُ }

"Tebi se klanjamo i od Tebe pomoć tražimo!" (Prijevod značenja El-Fatiha, 5.)

{ فَاعْبُدْهُ وَتَوَكَّلْ عَلَيْهِ وَمَا رَبُّكَ بِغَافِلٍ عَمَّا تَعْمَلُونَ }

"Zato se samo Njemu klanjaj i samo se u Njega uzdaj! A Gospodar tvoj motri na ono što radite." (Prijevod značenja Hud, 123.)

{
قُلْ إِنَّ صَلاتِي وَنُسُكِي وَمَحْيَايَ وَمَمَاتِي لِلَّهِ رَبِّ
الْعَالَمِينَ. لا شَرِيكَ لَهُ وَبِذَلِكَ أُمِرْتُ وَأَنَا أَوَّلُ
الْمُسْلِمِينَ }

"Reci: 'Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova, koji nema saučesnika; to mi je narađeno i ja sam prvi musliman.'" (Prijevod značenja El-En'am, 162-163.)

Tewhidu-l-esmai
we-s-sifat jeste vjerovanje u ono čime se Uzvišeni Allah nazvao i
opisao u Svojoj Knjizi, Kur'anu, i čime Ga je nazvao i opisao Njegov
poslanik, Muhammed, sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme, od
lijepih imena i uzvišenih svojstava bez ikakvog iskrivljavanja,
tumačenja, poređenja i nastojanja da se spozna njihova kakvoća. Dokaz za ovu vrstu tewhida jesu riječi Uzvišenog Allaha:

{ لَيْسَ كَمِثْلِهِ شَيْءٌ وَهُوَ السَّمِيعُ الْبَصِيرُ }

"Njemu ništa nije slično. On sve čuje i sve vidi." (Prijevod značenja Eš-Šura, 11.)

Abu Al-Amin · 3 Re: Kitab et-Tevhid Пет 11 Фед 2011, 5:55 pm

Abu Al-Amin

Брат

Број на мислења : 479
Репутација : 474

Join date : 2010-09-16
Age : 41
Место-локација : DarulIslam

"Oni koji vjeruju i svoje vjerovanje ne mješaju sa zulmom (nepravdom) biće sigurni i biće na pravom putu." (Prijevod značenja El-En'am, 82.)

Komentar:

Ovo
poglavlje obuhvata sve tri vrste tewhida. Dakle, kada kaže Autor,
rahmetullahi te'ala alejhi: "Vrijednosti tewhida" misli se na sve tri
vrste tewhida: tewhidu-r-rububijje, tewhidu-l-uluhijje i tewhidu-l-esmai
ve-s-sifat. Tewhid, uopšteno briše sve grijehe, jer je tewhid,
vjeovanje u Allahovu jednoću, najbolje djelo. Nema nijednog grijeha, ma
koliki on bio, da se može suprostaviti tewhidu. Kakvo god ružno djelo da
počini čovjek, nur, svjetlo tewhida će, zavisno od svoje jačine,
prekriti trag tog ružnog djela. Dakle, kada god se poveća kod čovjeka
ubjeđenje u Allahovu jednoću, ubjeđenje da je Uzvišeni Allah jedini
dostojan da bude Vladar i Gospodar svih svjetova, jer ih je On, dželle
šanuhu, i stvorio; ubjeđenje da je jedini On, dželle šanuhu, onda i
zaslužan da se obožava, da Mu se upućuju sve vrste ibadeta, dobrih
djela, javnih ili tajnih i ubjeđenje da Uzvišenom Allahu pripadaju
najljepša imena i uzvišena svojstva, da je On, dželle šanuhu, daleko od
svake manjkavosti; kada god se čovjeku poveća ubjeđenje u sve ovo i kada
to ubjeđenje rezultira radom, ne, znači, samo da vjeruje, da je
ubjeđen, nego i radi po tom ubjeđenju, takav njegov odnos prema
Allahovoj jednoći biva razlogom sve većeg i većeg brisanja grijeha, a
toga smo svi potrebni. Zato poslušajmo autora, Muhammed ibn
Abdu-l-Vehhaba, rahmetullahi te'ala alejhi, koje dokaze je to on
spomenuo koji govore o vrijednostima tewhida; kako, kojim djelima jačati
svoje ubjeđenje u Allahovu jednoću da bi Uzvišeni Allah zbog tih djela
prešao preko naših ružnih postupaka.

U
ovom poglavlju Autor, rahmetullahi te'ala alejhi, spomenuo je jedan
ajet iz Allahove Knjige i četiri hadisa iz Sunneta Allahovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme.

Spomenuo je sljedeće riječi Uzvišenog Allaha, kako stoji u prijevodu značenja:

"Oni koji vjeruju i svoje vjerovanje ne mješaju sa zulmom (nepravdom) biće sigurni i biće na pravom putu." (Prijevod značenja El-En'am, 82.)

Značenje pojedinih riječi:

"Oni koji vjeruju" –
Jezičko značenje riječi "iman" jeste vjerovanje i potvrđivanje. Što se
tiče šerijatskog značenja riječi "iman" kod učenjaka postoji mnogo
definicija. Kaže šejhu-l-islam, Ibnu Tejmijje, rahmetullahi te'ala
alejhi: "Mnogobrojne su definicije prethodnika i imama sunneta kada je u
pitanju značenje riječi 'iman'. Nekada je definišu sa 'rječju i
djelom'; nekada sa 'rječju, djelom i nijjetom (namjerom)'; nekada sa
'rječju, djelom, nijjetom i slijeđenjem sunneta'; a nekada i sa
definicijom da je iman 'govor jezikom, ubjeđenje srcem, djelo, rad
organa'. I svaka od ovih definicija je ispravna." („El-Iman“, 162. str.) Takođe, bitno je spomenuti ovdje i definiciju drugih učenjaka. Kaže
Abdu-r-Rezzak es-San'ani, rahmetullahi te'ala alejhi: "Čuo sam Malika,
Evzaiju, Ibn Džurejdža, Sevrija i Ma'mera kako kažu: 'Iman je riječ i
djelo. Povećava se i smanjuje.'" (Ovu
predaju je zabilježio El-Adžurrijj, rahmetullahi te'ala alejhi, u svome
djelu „Kitabu-š-Šeria'“, 1/272 s ispravnim lancem prenosilaca.) Bitno
je, znači, napomenuti da se iman, vjerovanje, povećava sa činjenjem
dobrih djela i smanjuje sa nepokornošću, odnosno, činjenjem onoga čime
Uzvišeni Allah nije zadovoljan.

"I svoje vjerovanje ne miješaju sa zulmom (nepravdom)" –
Ovdje riječi "i svoje vjerovanje" imaju značenje "i svoj tewhid, svoje
ubjeđenje u Allahovu jednoću". Postoji tri vrste zulma (nepravde):

1. Najveća nepravda, širk u Allahovom, dželle šanuhu, pravu, tj. pridruživanje Allahu, dželle šanuhu, druga u ibadetu;

2. Nepravda
prema samom sebi, prema svojoj duši, tj. da čovjek na daje pravo svojoj
duši koje joj pripada, npr. da posti duže vremena i nikako ne iftari,
ili da klanja i nikako ne odmara i sl.

3. Nepravda učinjena drugome, kao npr. da se drugi nepravedno ubije ili ozlijedi, ili mu se nepravedno uzme njegov imetak, i sl.

Riječ
"zulm (nepravda)" u ovom ajetu ima značenje "širka", jer se prenosi u
hadisu da, nakon što je objavljen ovaj ajet, ashabi su se pobojali i
upitali Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme:
"Zar ima ijednog od nas da nije učinio nasilje prema sebi?!" Rekao je
Poslanik, sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme: "Nije stvar onakva
kakvom je vi zamišljate. Značenje 'zulma' jeste 'širk'. Zar niste čuli
riječi dobrog čovjeka Lukmana: 'Uistinu, širk je velika nepravda.'"

Tako da bi značenje ovog ajeta bilo: "I svoj tewhid ne miješaju sa širkom."

"Takvi će biti sigurni",
tj. biće sigurni na Sudnjem danu od ulaska u Vatru ukoliko ne budu
ustrajavali u činjenju velikih grijeha na dunjaluku. Ukoliko, pak, to
budu radili i Uzvišeni Allah im to ne oprosti, ući će u Vatru ali će
biti sigurni od vječnog boravka u njoj.

"I biće na pravom putu", tj. oni koji ne budu miješali svoj tewhid sa širkom Uzvišeni Allah će im olakšati spoznaju istine i rad po njoj.

Dakle,
Uzvišeni Allah nas u ovom ajetu obavještava da oni koji budu vjerovali u
Allahovu jednoću, koji bdu ubjeđeni da je Jedini Allah, dželle šanuhu,
dostojan da vlada ovim svijetom, da se samo Njemu, dželle šanuhu, čini
ibadet i da se samo On doziva najljepšim imenima i uzvišenim svojstvima,
koji tako budu vjerovali i to svoje vjerovanje ne budu miješali sa
širkom, tj. ne budu nekada posustali u takvom vjerovanju, takvom
ubjeđenju, pa smatrali da još neko mimo Uzvišenog Allaha vlada ovim
svijetom, da neko drugi oživljava ili usmrćuje, da neko drugi
opskrbljuje; ili budu smatrali da se ibadet može uputiti nekom drugom,
Poslaniku, dobrom čovjeku, naročito mrtvom; ili budu dozivali nekoga
drugog Allahovim imenima ili ga opisivali Allahovim svojstvima, da neko
drugi mimo Allaha, dželle šanuhu, sve vidi, ili sve čuje, sve zna –
takvi, znači koji budu vjerovali u Allahovu jednoću i ne budu činili
ništa od širka, oni će na dunjaluku spoznati istinu i biće im olakšan
rad po njoj a na Sudnjem danu biće sigurni od ulaska u džehennemsku
vatru.

Koristi koji proizilaze iz ovog ajeta:

1. Nije ispravno vjerovanje jednog čovjeka sve dok postoji pri njemu i širk.

2. Jedna od vrsta zulma (nepravde) je i širk i ona je najveća nepravda.

3. Onaj koji ne bude miješao svoje vjerovanje sa širkom biće siguran od kazne.

Vezanost ajeta za poglavlje:

Autor,
rahmetullahi te'ala alejhi, spomenuo je ovaj ajet u poglavlju o
vrijednostima i blagodatima tewhida upravo zbog toga što nam ajet govori
da onaj koji bude ustrajavao u svom vjerovanju, svom obožavanju Allaha,
dželle šanuhu, ne miješajući ga sa grijesima, naročito sa širkom, biće
siguran od kazne na Sudnjem danu. Dakle, vrijednost i blagodat tewhida
spomenuta u ovom ajetu jeste sigurnost od kazne na Sudnjem danu.

Završen komentar

Tekst:

Prenosi
se od Ubade ibn Samita, radijallahu te'ala anhu, da je rekao: „Rekao je
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme: 'Ko
posvjedoči da nema boga osim Allaha, jedinog, Koji nema sudruga, i da
je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik, i da je Isa Allahov rob i
Njegov poslanik i riječ koju je uputio Merjemi, i duša od Njega, i da je
Džennet istina i Vatra istina, Allah će ga uvesti u Džennet sa djelima
koja ima'.“ (Buharija i Muslim)

Komentar:

Značenje pojedinih riječi iz hadisa:

Riječi Allhovog Poslanika, sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme: "Ko posvjedoči da nema boga osim Allaha", tj. Ko posvjedoči da nema drugog istinskog boga dostojnog obožavanja, shvati i radi po tome.

"I da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik",
tj. svjedočenje da je Muhammed Allahov rob obavezan da čini ibadet
Allahu, dželle šanuhu, da njemu ne pripadaju nikakva božanska svojstva;
i svjedočenje i priznavanje Muhammedu, sallallahu alejhi ve ala alihi
ve selleme, poslanstva.

Priznavanje Muhammeda, sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme, za poslanika podrazumijeva:

· Vjerovanje u ono o čemu je on, sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme, obavijestio,

· Pokoravanje u onome što je naredio,

· Klonjenje onoga što je zabranio i

· Obožavanje Uzvišenog Allaha onako kako je to on, sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme, radio.

"I da je Isa Allahov rob i Njegov poslanik",
tj. ko posvjedoči da je Isa Allahov rob, rob kojem je bilo obavezno da
obožava samo Allaha, dželle šanuhu, Jednog i Jedinog. Nije Allahov,
dželle šanuhu, sin kao što to misle kršćani. Uzvišeni Allah ga je poslao
Benu Israilu i objavio mu knjigu Indžil koja je upotpunila Tevrat i
potvrdila većinu šerijatskih propisa objavljenih u Tevratu. Isa,
alejhi-s-selam, je jedan od petorice odabranih poslanika.

"I riječ koju je uputio Merjemi", tj. Uzvišeni Allah je stvorio Isaa, alejhi-s-selam, sa riječju „Budi“.

"I duša od Njega",
tj. Isa, alejhi-s-selam, njegova duša je jedna od duša koje je Uzvišeni
Allah stvorio i pripisao ih Sebi iz počasti prema njima.

"I da je Džennet istina i da je Vatra istina",
tj. ko posvjedoči da je Allahovo obećanje vjernicima da će ih uvesti u
Džennet i nevjernicima da će ih kazniti Vatrom istinito bez imalo sumnje
u njega.

"Allah će ga uvesti u Džennet sa djelima koja ima",
tj. Uzvišeni Allah će takvu osobu koja sve ovo posvjedoči, srcem,
jezikom i djelom, uvesti u Džennet pa, makar on pri sebi imao i grijeha,
makar kod njega bilo i manjkavosti u dobrim djelima. To zbog toga, što
vjerovanje u Allahovu, dželle šanuhu, jednoću, poslanstvo Muhammeda,
sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme, poslanstvo Isaa,
alejhi-s-selam, i negiranje njemu bilo kakvog vida božanstva, vjerovanje
u čistoću i nevinost Merjeme, vjerovanje u Džennet i Džehennem; takvo
vjerovanje kod Uzvišenog Allaha ima veliku vrijednost i njena cijena
nije ništa drugo do Džennet.

Koristi koje proizilaze iz ovog hadisa:

1. Dva
šehadeta, svjedočenje da je Uzvišeni Allah jedan jedini istinski bog
dostojan obožavanja i svjedočenje da je Muhammed, sallallahu alejhi ve
ala alihi ve selleme, Allahov rob i Allahov Poslanik, predstavljaju
temelj vjere islama.

2. Ta
dva svjedočenja nisu ispravna ukoliko se ne shvate njihova značenja i
ne primjene se u praksu, odnosno ne bude se postupalo po onome što ta
dva svjedočanstva u sebi sadrže.

3. Spominjanje
Muhammeda, sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme, kao Allahovog
roba i kao Allahovog poslanika odgovor je onima koji pretjeruju u
ljubavi prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme, koji
ga smatraju većim od Allahovog roba, pripisuju mu vid božanstva. Ali
isto tako i odgovor onima koji ne smatraju Poslanika, sallallahu alejhi
ve ala alihi ve selleme, ničim većim od običnog čovjeka, tj. ne prave
nikakvu razliku između njega, sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme,
i bilo kojeg drugog čovjeka.

4. Priznavanje
da je, takođe, Isa, alejhi-s-selam, Allahov rob. I u ovome je odgovor
kršćanima koji Isaa, alejhi-s-selam, smatraju Božijim sinom. Neka je
Allah uzvišen od onoga što Mu pripisuju.

5. Priznavanje Uzvišenom Allahu Govora.

6. Dokaz
da je Isa, alejhi-s-selam, stvoren od Allahovih riječi „Budi i bilo je“
koje su upućene Merjemi. Stvoren je Isa, alejhi-s-selam, od ovih riječi
i nije imao oca. U ovome je odgovor Židovima koji su optužili Merjemu
za nemoral.

7. Priznavanje Dženneta i Džehennema.

8. Dokaz da vjernici koji budu imali kod sebe grijeha, a Uzvišeni Allah im te grijehe ne oprosti, neće vječno boraviti u Vatri.

Završen komentar

Tekst:

Buharija
i Muslim bilježe od Utbana, radijallahu te'ala anhu, da je Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme, rekao: "Uistinu, Allah je zabranio vatri da prži onoga ko kaže: 'Nema boga osim Allaha' – želeći time Allahovo lice."

Komentar:

Značenje pojedinih riječi iz hadisa:

"Ko kaže: 'Nema boga osim Allaha'." Tj.
ko kaže "La ilahe illallah" jezikom, spozna značenje tih riječi i radi
po onome što one u sebi sadrže, odnosno ko sprovede u praksu sve one
šartove, uslove koje riječi "La ilahe illallah" u sebi sadrže.

Ti šartovi su:

1. 'Ilm-znanje suprotno džehlu-neznanju,

2. Jekin-ubjeđenje suprotno šekku-sumnji,

3. Kabul-prihvatanje suprotno reddu-odbacivanju i neprihvatanju,

4. Ihlas-iskrenost suprotno širku,

5. Inkijad-poslušnost suprotno terku-ostavljanju i napuštanju,

6. Sidk-istinitost suprotno kezibu-laži,

7. Mehabbet-ljubav suprotno bugdu-mržnji.

Dakle,
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme, nas
obavještava u ovome hadisu da će Uzvišeni Allah spasiti džehennemske
kazne svakog onog ko prizna Njegovu, dželle šanuhu, jednoću i radi po
onome što podrazumijeva priznavanje Allaha, dželle šanuhu, za jedinog
istinskog boga dostojnog obožavanja, želeći, namjeravajući time Allahovo
lice, Allahovo zadovoljstvo daleko od svakog pretvaranja pred ljudima.

Koristi koje proizilaze iz ovog hadisa:

1. Onaj koji iskreno prizna Uzvišenog Allaha za istinskog boga dostojnog obožavanja, neće ući u Vatru.

2. Riječi
i djela neće biti ispravna, niti će biti primljena kod Uzvišenog Allaha
osim ako se njima ne bude namjeravalo Allahovo zadovoljstvo.

3. Priznavanje Allahu, dželle šanuhu, lica.

Dakle, hadis nam govori da onaj ko umre iskreno obožavajući Uzvišenog Allaha biće sačuvan džehennemske vatre.

Završen komentar

Tekst:

Prenosi
se od Ebu Se'ida el-Hudrija, radijallahu te'ala anhu, da je rekao
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme: "Musa
je rekao: 'O Gospodaru, poduči me nečim čime ću Te spominjati i
moliti.' Rekao je Allah: 'O Musa, reci – La ilahe illallah – Nema boga
osim Allaha.' Rekao je Musa: 'Gospodaru, svi Tvoji robovi to kažu.' Reče
Allah: 'O Musa, kada bi sedam nebesa i svi oni koji su na njima, osim
Mene i sedam zemalja bili na jednom tasu, a – La ilahe illallah – Nema
Boga osim Allaha – na drugom tasu, prevagnulo bi – La ilahe illallah-'."
(Hadis bilježe Ibnu Hibban i Hakim i kaže za njega da je vjerodostojan)

Komentar:

Obavještava
nas Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme, u ovom
hadisu da je Musa, alejhi-s-selam, tražio od Uzvišenog Allaha da ga
poduči nekoj posebnoj, određenoj vrsti ibadeta kojom će se zahvaljivati
Njemu, dželle šanuhu, i spominjati je u dovi Uzvišenom Allahu. Allah,
dželle šanuhu, nakon Musaove, alejhi-s-selam, molbe uputio je Musaa na
riječi "La ilahe illallah". Musa, alejhi-s-selam, je zatražio od Allaha,
dželle šanuhu, da ga poduči nečemu drugom jer su riječi "La ilahe
illallah" proširene među ljudima. Na to mu je odgovorio Uzvišeni Allah
obavještavajući ga da kada bi se riječi "La ilahe illallah" stavile na
jedan tas vage a sedam zemalja i sedam nebesa i ono što je na njima i u
njima, mimo Uzvišenog Allaha, na drugi tas vage, prevagnuo bi tas vage
sa "La ilahe illallah".

Dakle,
ovaj hadis nam jasno ukazuje na vrijednost tewhida, vrijednost
izdvajanja Uzvišenog Allaha za jedinog istinskog boga dostojnog
obožavanja.

Koristi koje proizilaze iz ovog hadisa:

1. Dozvoljenost da čovjek traži od Uzvišenog Allaha nešto što će biti posebno za njega, po čemu će on biti poznat.

2. Poslanici ne znaju ništa više od onoga čemu ih poduči Uzvišeni Allah.

3. Priznavanje govora Uzvišenom Allahu.

4. Priznavanje da su nebesa nastanjena, imaju svoje stanovnike.

5. Dokaz da postoji sedam zemalja kao i sedam nebesa.

6. Dokaz da između dobrih djela ima razlike, jedna su vrijednija od drugih.

7. Veličina riječi "La ilahe illallah".

Završen komentar

Tekst:

Zabilježio
je Tirmizi i ocijenio dobrim hadis od Enes ibn Malika, radijallahu
te'ala anhu, da je rekao: "Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu
alejhi ve ala alihi ve selleme, kako govori:
'Uzvišeni Allah je rekao: -O čovječe, sine Ademov, ti, uistinu, kada bi
Mi učinio grešaka kolika je Zemlja, a zatim Mi došao ne pridružujući Mi
ništa (ne smatrajući Mi nikoga ravnog), Ja bih ti onoliko kolika je ona
(greška) dao oprosta-.'"

Komentar:

U
ovom hadis-i-kudsijju obavještava nas Uzvišeni Allah da onaj ko imre
iskreno obožavajući Njega, dželle šanuhu, ne pridružujući Mu niučemu
druga, kloneći se, znači, svake vrste širka, Uzvišeni Allah će takvoj
osobi zamijeniti loša djela dobrim pa, makar tih loših djela bilo koliko
je Zemlja ili približno tome, što nam jasno ukazuje na vrijednost
tewhida i pojašnjava koje on grijehe briše.

Koristi koje proizilaze iz ovog hadisa:

1. Priznavanje govora Uzvišenom Allahu.

2. Dokaz ogromne Allahove, dželle šanuhu, dobrote i milosti.

3. Smrt na istinskom obožavanju Allaha, dželle šanuhu, uslov je opraštanja grijeha.

Završen komentar

Autor, rahmetullahi te'ala alejhi, na kraju ovog poglavlja spominje sljedeće koristi:

1. Širina i obilje Allahove dobrote,
zbog riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve ala alihi ve
selleme: "Allah će ga uvesti u Džennet sa djelima koja on bude imao."

2. Obilna nagrada za tewhid kod Uzvišenog Allaha, zbog riječi Allaha, dželle šanuhu, u hadis-i-kudsijju: "...prevagnuo bi tas vage sa 'La ilahe illallah'."

3. Brisanje grijeha zbog tewhida, zbog riječi Allaha, dželle šanuhu, u hadis-i-kudsijju: "Ja bih ti onoliko kolika je ona (tvoja greška) dao oprosta."

4. Tumačenje 82. ajeta sure El-En'am, tj. riječi Uzvišenog Allaha: "Oni koji vjeruju i svoje vjerovanje ne mješaju sa zulmom (nepravdom) biće sigurni i biće na pravom putu." Odnosno, Poslanikovo, sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme, tumačenje riječi "zulm" sa rječju "širk".

5. Razmatranje pet stvari spomenutih u Ubadetovom hadisu, a one su:

· Svjedočenje da je Uzvišeni Allah jedini istinski bog dostojan obožavanja.

· Svjedočenje da je Muhammed, sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme, Allahov rob i Allahov Poslanik.

· Isa,
alejhi-s-selam, je Allahov rob, Njegov poslanik, stvoren je riječima
„Budi i bilo je“ koje su upućene Merjemi i njegova duša je jedna od duša
koje je Uzvišeni Allah stvorio i pripisao ih Sebi, dželle šanuhu, iz
počasti prema Isau, alejhi-s-selam.

· Džennet je istina i

· Vatra, Džehennem je istina.

6. Ti
kada sastaviš između ovog hadisa i Utbanovog hadisa, hadisa Ebu Se'ida
el-Hudrija i hadisa Enes ibn Malika, bit će ti jasno značenje "La ilahe
illallah" i greška obmanutih i zaslijepljenih, jer ovim riječima treba tražiti samo Allahovo zadovoljstvo, ničije drugo.

7. Skretanje pažnje na uvjet spomenut u hadisu Utbana, radijallahu te'ala anhu, a on je da nije dovoljno reći "La
ilahe illallah" samo jezikom nego se njima mora tražiti Allahovo
zadovoljstvo, jer i munafici izgovaraju te riječi svojim jezicima ali im
one neće biti od koristi.

8. Činjenica da i vjerovjesnicima treba skrenuti pažnju na vrijednost "La ilahe illallah",
kao što je Uzvišeni Allah to uradio Musau, alejhi-s-selam. Kada je
ovakav slučaj sa vjerovjesnicima, onda skretanje pažnje drugim ljudima
na vrijednost "La ilahe illallah" je potrebnije.

9. Skretanje
pažnje da ona, tj. "La ilahe illallah" može prevagnuti sva stvorenja
mada će kod mnogih koji ih izgovaraju vaga biti lagana, jer njima neće tražiti Allahovo zadovoljstvo ili neće ispuniti neki od spomenutih šartova.

10. Dokaz da i zemalja ima sedam kao i nebesa.

11. Dokaz da one imaju stanovnike.

12. Pritvrđivanje svojstava za razliku od Ešarija. U pojedinim primjercima ove knjige je došlo: "...za
razliku od Mu'attila", što je bolje jer oni tada obuhvataju i Ešarije i
Mu'tezile i Džehmijje i druge koji su djelomično ili u potpunosti
negirali Allahova svojstva. Ovdje u ovom poglavlju došli su dokazi za
Allahovo lice i Allahov govor.

13. Ti,
kada, uistinu, upoznaš hadis od Enesa, radijallahu te'ala anhu, spoznat
ćeš da riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme, u
hadisu Utbana, radijallahu te'ala anhu: "Uistinu, Allah je zabranio
vatri onoga koji kaže: 'Nema boga osim Allaha', tražeći time Allahovo
lice", znače da ostavljanje širka nije njeno puko izgovaranje jezikom, jer onaj ko tim riječima bude tražio Allahovo zadovoljstvo nemoguće je da učini širk.

14. Razmatranje
dodirne tačke između činjenice da su Isa, alejhi-s-selam, i Muhammed,
sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme, Allahova dva roba i Njegova
dva poslanika, nijedan od njih nema svojstvo božanstvenosti, nego su obadvojica bila obavezna da čine ibadet Allahu, dželle šanuhu.

15. Spoznaja da je Isaova, alejhi-s-selam, posebnost u tome da je on Allahova, dželle šanuhu, riječ,
tj. Isa, alejhi-s-selam, se razlikuje od Muhammeda, sallallahu alejhi
ve ala alihi ve selleme, po tome što je on, alejhi-s-selam, stvoren
riječima "Budi" a Muhammed, sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme, je stvoren od sperme.

16. Spoznaja da je duša Isaa, alejhi-s-selam, jedna od duša koje je Uzvišeni Allah stvorio i pripisao Sebi iz počasti.

17. Spoznaja vrijednosti imana, vjerovanja u Džennet i Vatru, tj. vrijednost je ta što je vjerovanje u njihovu istinitost jedan od razloga ulaska u Džennet.

18. Spoznaja značenja riječi "s djelima koja ima",
tj. Uzvišeni Allah će onoga ko Ga bude iskreno obožavao uvesti u
Džennet pa, makar njegova dobra djela bila i mala ili njegova loša djela
bila velika.

19. Spznaja da vaga ima dva tasa, tj. vaga kojom će se na Sudnjem danu vagati ljudska djela takođe, ima dva tasa.

20. Spoznaja spominjanja Allahovog lica.

Allahovom dozvolom i dobrotom završen je komentar ovoga poglavlja

Abu Al-Amin · 4 Re: Kitab et-Tevhid Пет 11 Фед 2011, 5:56 pm

Abu Al-Amin

Брат

Број на мислења : 479
Репутација : 474

Join date : 2010-09-16
Age : 41
Место-локација : DarulIslam

Vjernicima
je vrlo dobro poznato da je tewhidu-l-uluhijje tj. izdvajanje i
priznavanje Uzvišenog Allaha za jedinog istinskog boga dostojnog
obožavanja svim vidovima ibadeta o kojima nas je On, dželle šanuhu,
obavijestio u Svojoj plemenitoj Knjizi i o kojima nas je obavijestio
Njegov Poslanik, Muhammed, sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme,
prva i najvažnija obaveza za svaku punoljetnu i razumnu osobu.
Kaže Uzvišeni Allah:
فَاعْلَمْ أَنَّهُ لا إِلَهَ إِلَّا اللَّهُ
"Znaj da nema boga osim Allaha!..." (Prijevod značenja 19. ajeta sure Muhammed)
On,
tewhidu-l-uluhijje, je prva i posljednja vjera s kojom je Uzvišeni
Allah zadovoljan. On je prvi i posljednji poziv svih poslanika,
alejhimu-s-salatu ve-s-selam. On predstavlja istinsko značenje riječi
"La ilahe illallah". Zbog njega su stvoreni ljudi, slani poslanici,
objavljivane knjige. Njime su se ljudi podijelili na vjernike i
nevjernike, na sretne i nesretne. Zbog toga je prva naredba u Kur'anu
(po redoslijedu sura) bila:
يَا أَيُّهَا النَّاسُ اعْبُدُوا رَبَّكُمُ الَّذِي خَلَقَكُمْ وَالَّذِينَ مِنْ قَبْلِكُمْ لَعَلَّكُمْ تَتَّقُونَ
"O ljudi, klanjajte se Gospodaru svome, koji je stvorio vas i one prije vas, da biste se kazne sačuvali." (Prijevod značenja 21. ajeta sure El-Bekara)

Prvi
poziv poslanika, nakon što se pojavio širk, pripisivanje druga
Uzvišenom Allahu i smatranje nekoga Njemu, dželle šanuhu, ravnim, bio
je:

لَقَدْ أَرْسَلْنَا نُوحاً إِلَى قَوْمِهِ فَقَالَ يَا قَوْمِ اعْبُدُوا
اللَّهَ مَا لَكُمْ مِنْ إِلَهٍ غَيْرُهُ إِنِّي أَخَافُ عَلَيْكُمْ
عَذَابَ يَوْمٍ عَظِيمٍ
"Mi
smo poslali Nuha narodu njegovu. 'O narode moj,' – govorio je on –
'Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate! Ja se doista
plašim za vas patnje na Velikom danu!'" (Prijevod značenja 59. ajeta sure El-E'araf)

Uzvišeni
Allah je u Svojoj Knjizi pojasnio i pojednostavio ovu vrstu tewhida.
Njome je otpočeo i završio Svoju Knjigu, tako da u svakoj kur'anskoj
suri možemo naći dokaze koji upućuju i primjere koji pojednostavljuju
ovu vrstu tewhida.

Mnogi islamski učenjaci su pisali o ovoj vrsti
tewhida i , možemo reći s punim pravom, jedna od najboljih i najljepših
knjiga koje su obradile ovu vrstu tewhida jeste knjiga
"Kitabu-t-tewhid". Puni naziv ovoga djela jeste: "Kitabu-t-tewhid ellezi
huve hakkullahi ale-l-'ibad", tj. "Knjiga tewhida koji je Allahovo
pravo kod Njegovih robova".

Autor ovog djela je Muhammed ibn Abdu-l-Wehhab ibn Sulejman et-Temimi rođen 1115. H.g. a umro 1206. H.g.

Ovo
djelo se pojavilo nakon smrti njegovog oca, poslije 1153. H.g. u
Hurejmili. Međutim, "Kitabu-t-tewhid" je ustvari mnogo ranije napisan
kao što to prenosi unuk Muhammeda ibn Abdu-l-Wehhaba, Abdu-r-Rahman, u
svome odgovoru Osmanu ibn Mensuru. Muhammed ibn Abdu-l-Wehhab,
rahmetullahi te'ala alejhi, napisao je ovo djelo nakon što je vidio
potrebu ljudi za nečim sličnim. Narod u njegovom vremenu živio je u
širku. Ibadet je činjen drugima pored Allaha. Drugi mimo Uzvišenog
Allaha se dozivao u pomoć. Žrtve, kurbani su prinošeni drugima mimo
Allaha.

Knjiga "Kitabu-t-tewhid" se bavi objašnjenjem onoga s
čime je Uzvišeni Allah slao Svoje poslanike, a to je poziv u istinsko
obožavanje samo Njega, dželle šanuhu, i upućivanje svih vrsta ibadeta
samo Njemu, i pojašnjenjem onoga što to poništava, velikog širka, malog
širka i svega onoga što vodi ka tome. Autor, rahmetullahi te'ala alejhi,
sve to je pojasnio dokazima iz Kur'ana i Sunneta. Nakon svakog
poglavlja Autor, rahmetullahi te'ala alejhi, je spomenuo koristi koje
proizilaze iz samog tog poglavlja. On ih je nazvao sa "el-mesail", dok
ćemo mi, inšaallahu te'ala, što je praktičnije i jednostavnije, nazivati
ih fajdama, koristima, kao što su to radili i neki učenjaci od kojih je
i šejh Abdullah Eba Bitin. Znači, svako poglavlje, nakon ajeta i
hadisa spomenutih u njemu završava se ovim koristima u kojima je veliko
dobro i pomoću kojih se saznaje šta je ustvari sam Autor, rahmetullahi
te'ala alejhi, namjeravao određenim poglavljem i ajetima i hadisima
spomenutim u njemu.

Molim Plemenitog Allaha, Gospodara Arša
veličanstvenog, Njegovim lijepim imenima i uzvišenim svojstvima da ovim
kratkim komentarom knjige "Kitabu-t-tewhid" okoristi onoga koji ju je
komentarisao, onoga koji bude slušao ili čitao isti komentar. Molim Ga,
dželle šanuhu, da ovo skromno djelo učini iskrenim samo radi Njega,
dželle šanuhu, razlogom uspjeha kod Njega, dželle šanuhu, na Sudnjem
danu. Uzvišeni Allah nam je dovoljan. Divan li je On, dželle šanuhu,
zaštitnik i pomagač. Nema snage niti moći osim s Allahom Uzvišenim i
Moćnim. Neka je slava i hvala Allahu, dželle šanuhu, onolika kolika samo
Njemu dolikuje, onolika koliku samo On, dželle šanuhu, zaslužuje, voli i
zadovoljan je njome. Neka je salavat i selam na najbolje Allahovo
stvorenje, poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve ala alihi ve
selleme, na njegovu porodicu, ashabe i sljedbenike do Sudnjeg dana.

Abu Al-Amin · 5 Re: Kitab et-Tevhid Пет 11 Фед 2011, 5:57 pm

Abu Al-Amin

Брат

Број на мислења : 479
Репутација : 474

Join date : 2010-09-16
Age : 41
Место-локација : DarulIslam

Vjernicima
je vrlo dobro poznato da je tewhidu-l-uluhijje tj. izdvajanje i
priznavanje Uzvišenog Allaha za jedinog istinskog boga dostojnog
obožavanja svim vidovima ibadeta o kojima nas je On, dželle šanuhu,
obavijestio u Svojoj plemenitoj Knjizi i o kojima nas je obavijestio
Njegov Poslanik, Muhammed, sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme,
prva i najvažnija obaveza za svaku punoljetnu i razumnu osobu.
Kaže Uzvišeni Allah:
فَاعْلَمْ أَنَّهُ لا إِلَهَ إِلَّا اللَّهُ
"Znaj da nema boga osim Allaha!..." (Prijevod značenja 19. ajeta sure Muhammed)
On,
tewhidu-l-uluhijje, je prva i posljednja vjera s kojom je Uzvišeni
Allah zadovoljan. On je prvi i posljednji poziv svih poslanika,
alejhimu-s-salatu ve-s-selam. On predstavlja istinsko značenje riječi
"La ilahe illallah". Zbog njega su stvoreni ljudi, slani poslanici,
objavljivane knjige. Njime su se ljudi podijelili na vjernike i
nevjernike, na sretne i nesretne. Zbog toga je prva naredba u Kur'anu
(po redoslijedu sura) bila:
يَا أَيُّهَا النَّاسُ اعْبُدُوا رَبَّكُمُ الَّذِي خَلَقَكُمْ وَالَّذِينَ مِنْ قَبْلِكُمْ لَعَلَّكُمْ تَتَّقُونَ
"O ljudi, klanjajte se Gospodaru svome, koji je stvorio vas i one prije vas, da biste se kazne sačuvali." (Prijevod značenja 21. ajeta sure El-Bekara)

Prvi
poziv poslanika, nakon što se pojavio širk, pripisivanje druga
Uzvišenom Allahu i smatranje nekoga Njemu, dželle šanuhu, ravnim, bio
je:

لَقَدْ أَرْسَلْنَا نُوحاً إِلَى قَوْمِهِ فَقَالَ يَا قَوْمِ اعْبُدُوا
اللَّهَ مَا لَكُمْ مِنْ إِلَهٍ غَيْرُهُ إِنِّي أَخَافُ عَلَيْكُمْ
عَذَابَ يَوْمٍ عَظِيمٍ
"Mi
smo poslali Nuha narodu njegovu. 'O narode moj,' – govorio je on –
'Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate! Ja se doista
plašim za vas patnje na Velikom danu!'" (Prijevod značenja 59. ajeta sure El-E'araf)

Uzvišeni
Allah je u Svojoj Knjizi pojasnio i pojednostavio ovu vrstu tewhida.
Njome je otpočeo i završio Svoju Knjigu, tako da u svakoj kur'anskoj
suri možemo naći dokaze koji upućuju i primjere koji pojednostavljuju
ovu vrstu tewhida.

Mnogi islamski učenjaci su pisali o ovoj vrsti
tewhida i , možemo reći s punim pravom, jedna od najboljih i najljepših
knjiga koje su obradile ovu vrstu tewhida jeste knjiga
"Kitabu-t-tewhid". Puni naziv ovoga djela jeste: "Kitabu-t-tewhid ellezi
huve hakkullahi ale-l-'ibad", tj. "Knjiga tewhida koji je Allahovo
pravo kod Njegovih robova".

Autor ovog djela je Muhammed ibn Abdu-l-Wehhab ibn Sulejman et-Temimi rođen 1115. H.g. a umro 1206. H.g.Ovo
djelo se pojavilo nakon smrti njegovog oca, poslije 1153. H.g. u
Hurejmili. Međutim, "Kitabu-t-tewhid" je ustvari mnogo ranije napisan
kao što to prenosi unuk Muhammeda ibn Abdu-l-Wehhaba, Abdu-r-Rahman, u
svome odgovoru Osmanu ibn Mensuru. Muhammed ibn Abdu-l-Wehhab,
rahmetullahi te'ala alejhi, napisao je ovo djelo nakon što je vidio
potrebu ljudi za nečim sličnim. Narod u njegovom vremenu živio je u
širku. Ibadet je činjen drugima pored Allaha. Drugi mimo Uzvišenog
Allaha se dozivao u pomoć. Žrtve, kurbani su prinošeni drugima mimo
Allaha.

Knjiga "Kitabu-t-tewhid" se bavi objašnjenjem onoga s
čime je Uzvišeni Allah slao Svoje poslanike, a to je poziv u istinsko
obožavanje samo Njega, dželle šanuhu, i upućivanje svih vrsta ibadeta
samo Njemu, i pojašnjenjem onoga što to poništava, velikog širka, malog
širka i svega onoga što vodi ka tome. Autor, rahmetullahi te'ala alejhi,
sve to je pojasnio dokazima iz Kur'ana i Sunneta. Nakon svakog
poglavlja Autor, rahmetullahi te'ala alejhi, je spomenuo koristi koje
proizilaze iz samog tog poglavlja. On ih je nazvao sa "el-mesail", dok
ćemo mi, inšaallahu te'ala, što je praktičnije i jednostavnije, nazivati
ih fajdama, koristima, kao što su to radili i neki učenjaci od kojih je
i šejh Abdullah Eba Bitin. Znači, svako poglavlje, nakon ajeta i
hadisa spomenutih u njemu završava se ovim koristima u kojima je veliko
dobro i pomoću kojih se saznaje šta je ustvari sam Autor, rahmetullahi
te'ala alejhi, namjeravao određenim poglavljem i ajetima i hadisima
spomenutim u njemu.

Molim Plemenitog Allaha, Gospodara Arša
veličanstvenog, Njegovim lijepim imenima i uzvišenim svojstvima da ovim
kratkim komentarom knjige "Kitabu-t-tewhid" okoristi onoga koji ju je
komentarisao, onoga koji bude slušao ili čitao isti komentar. Molim Ga,
dželle šanuhu, da ovo skromno djelo učini iskrenim samo radi Njega,
dželle šanuhu, razlogom uspjeha kod Njega, dželle šanuhu, na Sudnjem
danu. Uzvišeni Allah nam je dovoljan. Divan li je On, dželle šanuhu,
zaštitnik i pomagač. Nema snage niti moći osim s Allahom Uzvišenim i
Moćnim. Neka je slava i hvala Allahu, dželle šanuhu, onolika kolika samo
Njemu dolikuje, onolika koliku samo On, dželle šanuhu, zaslužuje, voli i
zadovoljan je njome. Neka je salavat i selam na najbolje Allahovo
stvorenje, poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve ala alihi ve
selleme, na njegovu porodicu, ashabe i sljedbenike do Sudnjeg dana.

Abu Al-Amin · 6 Re: Kitab et-Tevhid Пет 11 Фед 2011, 5:57 pm

Abu Al-Amin

Брат

Број на мислења : 479
Репутација : 474

Join date : 2010-09-16
Age : 41
Место-локација : DarulIslam

Oporuka Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem
Dalje Autor, rahmetullahi te'ala alejhi, u svom uvodu spominje 36. ajet sure En-Nisa':
{ وَاعْبُدُوا اللَّهَوَلاَتُشْرِكُوا بِهِ شَيْئاً ... }
"I Allaha obožavajte i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte..."
"I Allaha obožavajte ...", tj. obožavajte Allaha, dželle šanuhu, svim vidovima ibadeta.
"i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte!",
tj. ne smatrajte da je neko mimo Uzvišenog Allaha dostojan obožavanja,
ma ko on bio: Poslanik, sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme,
ashab, dobri čovjek vjernik, bio on živ ili mrtav. Niko mimo Allaha,
dželle šanuhu, nije dostojan da mu se bilo šta od ibadeta uputi, znajte
to i ne uzimajte pored Allaha, dželle šanuhu, drugoga za božanstvo.
Dakle,
ajet nam jasno govori da samo Uzvišenom Allahu posvetimo svoje ibadete,
da Mu, dželle šanuhu, u tim ibadetima nikog drugog ne pridružujemo.

Slijedeći ajet kojeg Autor, rahmetullahi te'ala alejhi, spominje u ovom poglavlju jeste 151. ajet sure El-En'am:
{ قُلْ تَعَالَوْا أَتْلُ مَا حَرَّمَ رَبُّكُمْ عَلَيْكُمْ أَلاَّ تُشْرِكُوا بِهِ شَيْئاً ... }
"Reci: 'Dođite, proučit ću vam ono što vam je propisao vaš Gospodar: da Mu ništa ne pridružujete ...'"
Uzvišeni
Allah u ovom ajetu naređuje Poslaniku, sallallahu alejhi ve ala alihi
ve selleme, da pozove ljude i obavijesti ih o onome što im je On
Uzvišeni propisao.
Pošto
je širk, pridruživanje Allahu druga u ibadetu, najveći grijeh koji
Allah, dželle šanuhu, sigurno neće oprostiti ukoliko se čovjek ne pokaje
za njega, Uzvišeni Allah je i otpočeo sa širkom naredbe koje je stavio u
obavezu čovječanstvu, a Poslanik, sallallahu alejhi ve ala alihi ve
selleme, je bio dužan da te naredbe dostavi i pojednostavi cijelom
čovječanstvu.
Širk se dijeli na tri vrste:

veliki širk
mali širk
skriveni širk

Imam Ibnu-l-Kajjim, rahmetullahi te'ala alejhi, je mišljenja da postoje samo dvije vrste širka: veliki i mali širk.
Veliki
širk Allah, dželle šanuhu, neće oprostiti ako se onaj ko ga počini ne
pokaje iskreno za njega. Ako takav čovjek sretne Uzvišenog Allaha na
Sudnjem danu s ovom vrstom grijeha ostat će vječno u džehennemskoj
vatri.
Kaže Uzvišeni Allah:
{ إِنَّ اللَّهَ لاَ يَغْفِرُ أَن يُشْرَكَ بِهِوَيَغْفِرُ مَا دُونَ ذَلِكَ لِمَن يَشَاءُوَمَن يُشْرِكْ بِاللَّهِ فَقَدِ افْتَرَى إِثْماً عَظِيماً }
"Allah neće oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostit će manje grijehe od toga, kome On hoće." [1]
Velikog širka ima mnogo vrsta koje se uglavnom svode na četiri osnovne:
Prva vrsta velikog širka: Širk u dovi
Kaže Uzvišeni Allah:
{
فَإِذَا رَكِبُوا فِي الْفُلْكِ دَعَوُا اللَّهَ مُخْلِصِينَ لَهُ
الدِّينَ فَلَمَّا نَجَّاهُمْ إِلَى الْبَرِّ إِذَا هُمْ يُشْرِكُونَ }
"Kada se u lađe ukrcaju, iskreno se mole Allahu, a kada ih On do kopna dovede, odjednom druge Njemu ravnim smatraju." [2]
Druga vrsta velikog širka: Širk u nijjetu, namjeri i volji
Kaže
Ibnu-l-Kajjim, rahmetullahi te'ala alejhi: "Širk u željama i namjerama
je more koje nema obala i malo ko da se spasi od njega. Ko svoje djelo
radi u ime nekoga drugog a ne u ime Allaha, dželle šanuhu, nastojeći da
time postigne nešto drugo a ne Allahovo zadovoljstvo, tražeći nagradu od
onoga radi koga čini to djelo, takav je već počinio širk u svojoj
namjeri i želji."
Treća vrsta velikog širka: Širk u pokornosti
Kaže Uzvišeni Allah:
{ اتَّخَذُوا أَحْبَارَهُمْ وَرُهْبَانَهُمْ أَرْبَاباً مِنْ دُونِ اللَّهِ ... }
"Oni pored Allaha, bogovima smatraju svećenike svoje i monahe svoje..." [3]
Prenosi
se od Adijj b. Hatima, radijallahu te'ala anhu, da je čuo Allahovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme, kako uči ovaj
ajet: "Oni pored Allaha, bogovima smatraju svećenike svoje i monahe svoje...",
pa je rekao Poslaniku, sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme: "Mi
njih ne obožavamo?!" Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve ala
alihi ve selleme: "Zar oni ne zabranjuju ono što je Allah dozvolio i
dozvoljavaju ono što je Allah zabranio?" Rekao je Adijj: "Jeste, rade
tako." Na to mu je odgovorio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve ala
alihi ve selleme: "To je njihovo obožavanje."
Četvrta vrsta velikog širka: Širk u ljubavi
Kaže Uzvišeni Allah:
{
وَمِنَ النَّاسِ مَنْ يَتَّخِذُ مِنْ دُونِ اللَّهِ أَنْدَاداً
يُحِبُّونَهُمْ كَحُبِّ اللَّهِ وَالَّذِينَ آمَنُوا أَشَدُّ حُبّاً
لِلَّهِ ... }
"Ima ljudi koji su mjesto Allaha kumire prihvatili, vole ih kao što se Allah voli..." [4]
Što
se tiče malog širka, ukoliko bi čovjek sreo Uzvišenog Allaha na Sudnjem
danu s ovom vrstom grijeha, bio bi prepušten Allahovoj volji, ako
Allah, dželle šanuhu, htjedne oprostit će mu i uvesti ga u Džennet, a
ako htjedne kaznit će ga u Džehennemu a zatim uvesti u Džennet. Dakle,
onaj ko počini mali širk i ne pokaje se za njega, ako mu Allah, dželle
šanuhu, ne oprosti, neće vječno boraviti u Džehennemu. Od malog širka je
zaklinjanje [5] sa nekim drugim mimo Uzvišenog Allaha, pretvaranje, licemjerstvo i drugo.
Dalje
autor, Muhammed ibn Abdu-l-Wehhab, rahmetullahi te'ala alejhi, spominje
hadis Ibn Mes'uda, radijallahu te'ala anhu, u kome kaže: "Ko hoće
vidjeti oporuku Muhammeda, sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme, na
kojoj je njegov pečat neka pročita riječi Uzvišenog: 'Reci: - Dođite,
proučit ću ono što vam je propisao Gospodar vaš: da ne pridružujete
Njemu ništa... – sve do riječi: 'i da je ovo moj ispravni put...'"
Riječi
Ibn Mes'uda, radijallahu te'ala anhu: "... na kojoj je njegov pečat
..." Autor, rahmetullahi te'ala alejhi, je uporedio sa oporukom koja je
napisana a zatim zapečaćena. To znači nije se promijenila, tj. Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme, nije prestajao
pozivati svoj ummet u tewhid od trenutka kada ga je Uzvišeni Allah
učinio poslanikom pa sve do trenutka kada ga je usmrtio. A to znači, kao
što smo vidjeli da zahtjev koji je upućen Poslaniku, sallallahu alejhi
ve ala alihi ve selleme, ujedno je upućen i svim njegovim sljedbenicima,
da i mi od onog momenta kada budemo sposobni da pozivamo Uzvišenom
Allahu, od tada pa sve do svoje smrti trebamo pozivati obožavanju samo
Njega, dželle šanuhu, Jednog i Jedinog, i na tom našem putu tražiti
pomoć i podršku od Njega, dželle šanuhu, jer je On vlasnik i poznavatelj
svega.
Dalje
autor, Muhammed ibn Abdu-l-Vehhab, rahmetullahi te'ala alejhi, na kraju
ovog uvoda u svoje djelo "Kitabu-t-tewhid", spominje hadis Muaz ibn
Džebela, radijallahu te'ala anhu. Kaže Muaz ibn Džebel, radijallahu
te'ala anhu: "Jahao sam sa Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve ala
alihi ve selleme, na magarcu pa mi je rekao: 'O Muaze! Znaš li koje je Allahovo pravo prema ljudima i koje je pravo ljudi prema Allahu?' Rekao sam: 'Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.' Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme:
'Allahovo pravo prema ljudima je da Ga ljudi obožavaju i da Mu ništa ne
pridružuju (ne smatraju Mu ništa ravnim), a pravo ljudi prema Allahu
jeste da Allah, dželle šanuhu, ne kažnjava onoga ko Mu ništa ne
pridružuje (tj. ne čini Mu širk).' Rekao sam: 'Allahov Poslaniče, hoću li obveseliti svijet (sa tom radosnom viješću)?' rekao je: 'Nemoj ih obveseljavati jer će (zanemariti rad i na to) se osloniti.'"
Dakle,
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme, nas
obavještava u ovome hadisu o Allahovom pravu kod nas, ljudi,
Njegovih,dželle šanuhu, robova. To pravo je da samo Njega, dželle
šanuhu, obožavamo svim vidovima ibadeta i u tome Mu nikoga ne
pridružujemo, nikoga Mu ne smatramo ravnim. Uzvišeni Allah se obavezao
da će nas zbog toga uvesti u Džennet i spasiti patnje na Ahiretu.
Koristi koje proizilaze iz ovog hadisa:
1. Poslanikova, sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme, skromnost kada je jahao na magarcu sa još jednom osobom iza sebe.
2. Vrijednost
Muaz ibn Džebela, radijallahu te'ala anhu, kada ga je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme, obavijestio o pravu
Uzvišenog Allaha kod nas, ljudi, Njegovih robova.
3. Značajnost
postavljanja pitanja prilikom podučavanja, jer se time onaj koji se
želi podučiti upozorava na važnost onoga što slijedi poslije, tj.
odgovora na postavljeno pitanje, što uzrokuje posvećivanje veće pažnje
dotičnoj temi.
4. Prvo
i najvažnije Allahovo pravo kod ljudi jeste da samo Njega, dželle
šanuhu, obožavaju. Ko umre na ovome, na obožavanju samo Allaha, dželle
šanuhu, Jednog i Jedinog i ne bude činio velike grijehe biće spašen
kazne na Sudnjem danu.
5. Dozvoljenost
prešućivanja znanja onda kada se zna da će ono dovesti do sigurnih
neželjenih posljedica. Hadis u kome se kaže da će onaj koji bude upitan
pa sakrije znanje, ne odgovori, na Sudnjem danu biti zauzdan uzdama od
vatre, govori uopšteno o zabrani skrivanja znanja. Dok, ovaj hadis
izuzima iz te uopštene, sveobuhvatne zabrane one situacije gdje će
ukoliko se kaže nešto, pa makar to bilo i šerijatsko znanje, sigurno
dovesti do neželjenih posljedica i u takvim situacijama, znači,
dozvoljava skrivanje znanja.

[1] Prijevod značenja 48. ajeta sure En-Nisa'.

[2] Prijevod značenja 65. ajeta sure El-Ankebut.

[3] Prijevod značenja 31. ajeta sure Et-Tewbe.

[4] Prijevod značenja 165. ajeta sure El-Bekare

[5] Ponekad ova vrsta grijeha može biti i od velikog širka zavisno od onog kojim se zaklinje

Abu Al-Amin · 7 Re: Kitab et-Tevhid Пет 11 Фед 2011, 5:59 pm

Abu Al-Amin

Брат

Број на мислења : 479
Репутација : 474

Join date : 2010-09-16
Age : 41
Место-локација : DarulIslam

Naredba na obožavanje samo Allaha i činjenje dobročinstva roditeljima

Dalje autor, Muhammed b. Abdil-Vehhab, rahmetullahi te'ala alejhi, u svom uvodu Kitabu tevhida spominje 23. ajet sure El-Isra':

{ وَقَضَى رَبُّكَ أَلاَّ تَعْبُدُوا إِلاَّ إِيَّاهُ وَبِالْوَالِدَيْنِ إِحْسَاناً ... }

"Gospodar tvoj zapovijeda da samo Njega obožavate i da roditeljima dobročinstvo činite..."

Značenje pojedinih riječi:

-"Gospodar tvoj zapovijeda da samo Njega obožavate", tj. da samo Uzvišenog Allaha obožavate svim vidovima ibadeta.
- "i da roditeljima dobročinstvo činite", tj. da ispunjavamo njihova prava koja imaju kod nas.

Kaže Ebu El-Lejs es-Semerkandi, rahmetullahi te'ala alejhi: "Roditelji kod svoga djeteta imaju deset prava:

Ukoliko neko od njih dvoje osjeti potrebu za hranom na djetetu je da ga nahrani.
Ukoliko imaju potrebu za odjećom na djetetu je da im obezbijedi odjeću.
Ukoliko osjete potrebu za poslugom na djetetu je da on bude taj koji će ih usluživati.
Ako ga pozovu na djetetu je da im se odazove.
Kada
mu nešto narede na djetetu je da to ispuni, osim ako je u tome
grijeh prema Allahu, dželle šanuhu, tada se neće odazvati njihovoj
naredbi.
Na djetetu je da razgovara sa svojim roditeljima blagim glasom.
Ne smije ih dozivati po imenu.
Kada ide u njihovom društvu da ide iza njih.
Da ga raduje sve što raduje i njegove roditelje.

10. Kada
god se obraća Uzvišenom Allahu, upućuje Mu dovu i traži za sebe, na
njemu je da uputi Uzvišenom Allahu dovu i za svoje roditelje i da traži
oprosta za njih."

Dakle,
Uzvišeni Allah naređuje svakoj punoljetnoj osobi da se samo Njemu,
dželle šanuhu, klanja, da samo Njemu, dželle šanuhu, upućuje sve vidove
ibadeta, i naređuje svakoj takvoj osobi da čini dobročinstvo svojim
roditeljima. Tu naredbu, Uzvišeni Allah je posebno naglasio time što ju
je spomenuo odmah poslije naredbe za obožavanje samo Njega, dželle
šanuhu.

Kaže
Ibn Abbas, radijallahu te'ala anhuma: "Objavljena su tri ajeta sa po
dvije naredbe međusobno povezane jedna s drugom. Da bi bile primljene
kod Uzvišenog Allaha moraju se obadvije ispuniti. Jedna, sama, neće biti
primljena.

Prvi ajet:

{ أَطِيعُوا اللَّهَ وَأَطِيعُوا الرَّسُولَ }

'...i pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku...' (Prijevod značenja 33. ajeta sure Muhammed) Tako da, ko se pokori Allahu a ne pokori Poslaniku, njegova pokornost Allahu, dželle šanuhu, neće biti primljena.

Drugi ajet:

{ وَأَقِيمُوا الصَّلاةَ وَآتُوا الزَّكَاةَ }

'...i obavljajte namaz i dajite zekat...' (Prijevod značenja 43. ajeta sure El-Bekare) Tako da, ko obavlja namaz a ne daje zekat, njegov namaz neće biti primljen.

Treći ajet:

{ أَنِ اشْكُرْ لِي وَلِوَالِدَيْكَ }

'...budi zahvalan Meni i roditeljima svojim...' (Prijevod značenja 14. ajeta sure Lukman) Tako da, ko zahvaljuje Allahu a ne zahvaljuje svojim roditeljima, njegova zahvalnost Allahu neće biti primljena."

Koristi iz ovog ajeta:

1. Obaveza činjenja ibadeta samo Allahu, dželle šanuhu.

2. Obaveza dobročinstva prema svakom roditelju ponaosob.

Napomena: Uzvišeni Allah na početku ajeta obraća se Poslaniku, sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme: "Gospodar tvoj zapovijeda...". Zatim se Uzvišeni Allah obraća svim vjernicima pa kaže: "da samo Njega obožavate i da dobročinstvo roditeljima činite...". Nije rekao Uzvišeni: "da se samo Njemu klanjaš", kao što je došlo u prvom ajetu sure Et-Talak: "O Vjerovjesniče, kada htjednete žene da pustite...". Nije rekao Uzvišeni: "O Vjerovjesniče, kada htjedneš žene da pustiš".

Šta je mudrost i korist toga?

Allah, dželle šanuhu, najbolje zna, a ono što se može spomenuti kao korist toga jeste:

1. Da
je Poslanik, sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme, predstavnik i
vođa svoga naroda, pa kada se zahtjev uputi vođi onda se on odnosi i na
cijeli narod.

2. U
ovome je dokaz da svi propisi koji su se odnosili na Poslanika,
sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme, da se odnose i na njegov
ummet, osim oni propisi u kojima je naglašeno da se odnose samo na
njega, sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme.

3. Takođe
u ovome je dokaz da je Poslanik, sallallahu alejhi ve ala alihi ve
selleme, onaj koji obožava Allaha, dželle šanuhu, a da nije on,
sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme, onaj koji se obožava mimo
Allaha Uzvišenog, jer kaže Allah, dželle šanuhu: "Gospodar tvoj zapovijeda da samo Njega obožavate" tj. i ti Muhammede i tvoj ummet.

Vezanost ajeta za poglavlje:

Ajet nam ukazuje na obaveznost upućivanja svih vrsta ibadeta samo Uzvišenom Allahu.

Abu Al-Amin · 8 Re: Kitab et-Tevhid Пет 11 Фед 2011, 5:59 pm

Abu Al-Amin

Брат

Број на мислења : 479
Репутација : 474

Join date : 2010-09-16
Age : 41
Место-локација : DarulIslam

[b][b]Autor,
rahmetullahi te'ala alejh, ovo poglavlje spomenuo je kao nastavak na
poglavlje koje je prethodilo, poglavlje „Vrijednosti tewhida i koje on
grijehe briše“, jer od najvećih vrijednosti tewhida, sigurno, jeste da
onaj ko ga iskreno ostvari ući će u Džennet bez polaganja računa i
kazne.[/b]
[b]Istinski
ostvariti tewhid znači istinski ostvariti dva šehadeta „La ilahe
illallah Muhammedun Resulullah“ što se postiže praktikovanjem vjere
islama daleko od svakog vida širka, svakog vida novine (novotarije) u
islamu i svakog vida ustrajavanja u grijesima. Riječi „La ilahe illallah
– Nema drugog istinskog boga dostojnog obožavanja osim Allaha“
obavezuju na tewhid i svako udaljavanje od svih vrsta širka, dok
svjedočenje „Muhammedun Resulullah – Muhammed je Allahov poslanik“
obavezuje na svako udaljavanje od svih vrsta novina u vjeri i
ustrajavanja u grijesima, jer naš najbolji uzor u svemu jeste Allahov
poslanik, sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme. A, kao što smo
spomenuli u komentaru prošlog poglavlja, svjedočenje i priznavanje
Muhammeda, sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme, za Allahovog
poslanika podrazumijeva:[/b]
[/b]

· Vjerovanje u ono o čemu nas je Poslanik, sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme, obavijestio.

· Pokoravanje u onome što nam je naredio.

· Klonjenje onoga što nam je zabranio.

· Obožavanje Uzvišenog Allaha onako kako je to on, sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme, radio.

Onaj
ko učini neki grijeh, uvede novu stvar u vjeru ili, pak, povede se za
njom i zbog svega toga se ne pokaje, ne iskupi se, takav čovjek nije
istinski ostvario tewhid, odnosno nije iskreno povjerovao u Allahovu,
dželle še'nuhu, jednoću. I ovaj tewhid, iskreno svjedočenje da nema
drugog istinskog boga dostojnog obožavanja osim Allaha, dželle še'nuhu, i
da je Muhammed Allahov poslanik i Njegov, dželle še'nuhu, rob, ne može
se ostvariti osim sa tri stvari, a one su:

1. El-'Ilm - Znanje,
jer ne može se nečemu težiti, nastojati postići njegov cilj a uopšte se
ne zna šta se hoće, čemu se teži. Kaže Uzvišeni Allah: "Znaj da nema boga osim Allaha! "

2. El-I'tikad - Ubjeđenje,
jer iako saznaš šta je tewhid, kako se vjerovanje u njega na ispravan
način ostvaruje, ako nisi ubjeđen u to, ako se uzoholiš, znaj da
vjerovanje u tewhid nikada nećeš postići. Kaže Allah, dželle še'nuhu,
obavještavajući nas o nevjernicima i njihovim riječima: "Zar on da bogove svede na Boga jednog? To je, zaista, nešto veoma čudno!" (Prijevod značenja Sad, 5.)

Tako
ovi nevjernici nisu bili ubjeđeni u Allahov, dželle še'nuhu, uluhijjet,
tj. Da je On, dželle še'nuhu, jedini dostojan da Mu se čini ibadet.

3. El-Inkijad – Prihvatanje,
jer, ako saznaš sta je vjerovanje u Allahovu, dželle še'nuhu, jednoću,
saznaš njegovu obavezu, način kako se postiže i budeš u to ubjeđen, ne
preostaje ti ništa drugo nego da to prihvatiš, da se predaš tome i uz
Allahovu, dželle še'nuhu, pomoć radiš na ostvarenju ispravnog vjerovanja
u tewhid. U protivnom, ako saznaš, budeš ubjeđen, ali se uzoholiš, ne
prihvatiš obavezu vjerovanja u Allahovu, dželle še'nuhu, jednoću, znaj
da nikada nećeš istinski vjerovati u Njega, i shodno tome nikada nećeš
ući u Džennet. Allah, subhanehu ve te'ala, rekao je: "Kad im se
govorilo: "Samo je Allah Bog!" – oni su se oholili i govorili: "Zar da
napustimo božanstva naša zbog jednog ludog pjesnika." (Prijevod značenja Es-Saffat, 35-36.)

Autor,
rahmetullahi te'ala alejh, u ovom poglavlju spomenuo je dva ajeta iz
Allahove, dželle še'nuhu, knjige i jedan hadis iz sunneta Allahovog
poslanika, sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme.

Prvi ajet su riječi Uzvišenog Allaha:

ﭽ ﭥ ﭦ ﭧ ﭨ ﭩ ﭪ ﭫ ﭬ ﭭ ﭮ ﭯ ﭰ ﭼ

"Ibrahim je bio primjer čestitosti, pokoran Allahu, pravi vjernik, nije druge smatrao Allahu ravnim." (Prijevod značenja En-Nahl, 120.)

Značenje pojedinih riječi u ajetu:

Ibrahim: Ibrahim, alejhi-s-selam, Allahov prijatelj, jedan od petorice odabranih poslanika.

· Riječ (أمّةً) u ovom ajetu ima značenje imama, vođe, onoga koji se slijedi u dobru. Bilježi Ibn Ebi Hatim, rahmetullahi te'ala alejh, da je Ibn Abbas, radijallahu te'ala anhuma, riječi Allaha, dželle še'nuhu: "Ibrahim je, uistinu, bio primjer čestitosti ..." prokomentarisao
na sljedeći način: "Ibrahim je, uistinu, bio jedan narod", tj. u svoje
vrijeme je bio sam musliman. Takođe, kaže Mudžahid, rahmetullahi te'ala
alejh: "Ibrahim je sam bio jedan narod, sam je bio vjernik, dok su
ostali ljudi bili nevjernici."

Kažu
pojedini komentatori Kur'ana da je Uzvišeni Allah spomenuo Ibrahima,
alejhi-s-selam, u ovome ajetu kao vođu, imama i kao ummet, narod, kako
se ne bi čovjek dvoumio oko prihvatanja islama misleći da je sljedbenika
islama malo. Naprotiv, u islamu sam jedan čovjek predstavlja narod,
ummet, ukoliko se okiti svojstvima koja je pri sebi imao Ibrahim,
alejhi-s-selam, a koja su spomenuta u ovome ajetu i druga svojstva mimo
njih od kojih su najbitnija sabur-strpljenje i jekin-ubjeđenje. Kaže
Allah, dželle še'nuhu: "Između njih smo Mi vođe određivali i oni
su, odazivajući se zapovijedi Našoj, na pravi put upućivali, jer su
strpljivi bili i u dokaze Naše čvrsto vjerovali. " (Prijevod značenja Es-Sedžda, 24.)

· Riječ (قانتا), tj. pokoran, poslušan, onaj koji ustrajava u pokornosti. Kaže šejhu-l-islam Ibn Tejmijje, rahmetullahi te'ala alejh: "القنوت jeste ustrajnost u pokornosti, tako onaj klanjač koji oduži svoje stajanje u namazu, ili rukuu, ili sedždu, on je قانت , kao što kaže Uzvišeni Allah:
"Da li je onaj koji u noćnim časovima u molitvi vrijeme provodi,
padajući licem na tle i stojeći, strahujući od onoga svijeta i nadajući
se milosti Gospodara svoga ...?" (Prijevod značenja Ez-Zumer, 9.)

· Riječ (حنيفا) pravi vjernik, onaj koji se okrenuo od širka ka tewhidu. Kaže Ibnu-l-Kajjim, rahmetullahi te'ala alejh: " الحنيف je onaj koji se zaputio ka Allahu, dželle še'nuhu, okrećući se od svega drugog mimo Njega, dželle še'nuhu.

Dakle,
Uzvišeni Allah obavještava nas u ovome ajetu o Ibrahimu,
alejhi-s-selam, da je on bio imam, vođa, onaj koji se slijedio u dobru,
koji je ustrajavao u pokornosti, u ibadetu Njemu, dželle še'nuhu, i on,
Ibrahim, alejhi-s-selam, je bio daleko od svakog vida širka, bilo
riječju, djelom ili ubjeđenjem.

Koristi koje proizilaze iz ovog ajeta:

1. Tewhid je temelj svih vjera.

2. Obaveza slijeđenja Ibrahima, alejhi-s-selam, u njegovoj iskrenosti prema Uzvišenom Allahu.

3. Onaj koji poziva islamu, daija, mora biti primjer i uzor drugima.

4. Ustrajnost u ibadetu, pokornosti jedna je od svojstava vjerovjesnika, alejhimu-s-selam.

5. Tewhid nije ispravan osim sa negiranjem širka.

6. Odgovor
onima koji misle da su mušrici Mekke u džahilijjetu, periodu prije
dolaska islama, bili na vjeri Ibrahima, alejhi-s-selam.

Kaže Uzvišeni Allah: "Divan
uzor za vas je Ibrahim i oni koji su uz njega bili kada su narodu svome
rekli: "Mi s vama nemamo ništa, a ni sa onima kojima se, umjesto
Allahu, klanjate; mi vas se odričemo, i neprijateljstvo i mržnja će
između nas ostati sve dok ne budete u Allaha, Njega jedinog, vjerovali
..." (Prijevod značenja El-Mumtehine, 4.)

Vezanost ajeta za poglavlje:

Autor, rahmetullahi te'ala alejh, je spomenuo ovaj ajet u poglavlju „Ko iskreno ostvari tewhid ući će u Džennet bez polaganja računa“
jer ajet govori da onaj ko se okiti osobinama spomenutim u samom ajetu
zagarantovan mu je ulazak u Džennet bez kazne i polaganja računa, kao
što je zagarantovan i Ibrahimu, alejhi-s-selam.

Zatim, Autor, rahmetullahi te'ala alejh, u ovom poglavlju spominje riječi Uzvišenog Allaha:

ﭽ ﯺ ﯻ ﯼ ﯽ ﯾ ﯿ ﰀ ﰁ ﰂ ﰃ ﰄ ﰅ ﰆ ﰇ ﰈ ﰉ ﰊ ﰋ ﰌ ﰍ ﭼ

"Oni koji iz bojazni prema Gospodaru svome strahuju, i oni koji u dokaze Gospodara svoga vjeruju, i oni koji druge Gospodaru svome ravnim ne smatraju." (Prijevod značenja El-Mu'minun, 57-59.)

Uzvišeni
Allah nas obavještava u ovome ajetu o svojstvima vjernika koji su
postigli istinsko vjerovanje u Allahovu, dželle še'nuhu, jednoću. Ta
svojstva su:

· Strah od Allahove, dželle še'nuhu, kazne na Sudnjem danu.

· Vjerovanje
u Allahove, dželle še'nuhu, dokaze, one koje je Uzvišeni Allah objavio u
knjigama a koje su dostavljene određenim poslanicima, ali isto tako i u
dokaze koje je Uzvišeni Allah postavio oko nas u prirodi, tj.
kosmološke dokaze.

· Ubjeđenje
i rad po tim dokazima što vodi ka ispoljavanju vjre iskreno Allahu,
dželle še'nuhu, Jednom i Jedinom, aleko od svakog vida širka.

Koristi koje proizilaze iz ovog ajeta:

Obaveznost straha od Allahove, dželle še'nuhu, kazne.

2. Obaveznost vjerovanja i ubjeđenja u Allahove, dželle še'nuhu, dokaze i rad po onome na šta oni upućuju.

3. Zabrana ispoljavanja svakog vida širka.

Vezanost ajeta za poglavlje:

Autor,
rahmetullahi te'ala alejh, spomenuo je ovaj ajet u poglavlju „Ko
iskreno ostvari tevhid, ući će u Džennet bez polaganja računa“ jer ajet
govori o osobinama koje, ukoliko se čovjek istinski okiti njima i očisti
svoje srce od svakog vida širka, bivaju razlogom ulaska u Džennet bez
polaganja računa, odnosno od znakova iskrenog ostvarenja tewhida, vjere u
Allahovu, dželle še'nuhu, jednoću, jesu upravo ove osobine, a ko
iskreno ostvari tewhid ući će sigurno u Džennet bez kazne i polaganja
računa.

Zatim, Autor, rahmetullahi te'ala alejh, spominje hadis Husajna b. Abdu-r-Rahmana, rahmetullahi alejh.

Od
Husajna b. Abdu-r-Rahmana, rahmetullahi alejh, prenosi se da je rekao:
Bio sam kod Se'ida b. Džubejra, rahmetullahi alejh, kada nas je upitao:
„Ko je od vas vidio zvijezdu koja je sinoć pala?“ „Ja“ – odgovorio sam, a
zatim sam nastavio: „Ja nisam bio u namazu. Ujela me je zmija.“ Upitao
me je: „Šta si uradio?“ „Proučio sam rukju“ – odgovorio sam. „Šta te je
na to navelo?“ – ponovo me je upitao. Odgovorio sam: „Hadis koji nam je
pripovijedao Šabi.“ „Šta vam je pripovijedao?“ – ponovo me je upitao.
„Pripovijedao nam je od Burejda b. Husajba, radijallahu anh, da je on
rekao: 'Nema rukje osim za urok ili groznicu' rekao sam. „Dobro je
uradio onaj ko se drži onoga što je čuo“ – rekao je Se'i b. Džubejr, a
zatim nastavio i rekao: „Međutim, pričao nam je Ibn Abbas, radijallahu
te'ala anhuma, da je rekao Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve ala
alihi ve selleme: 'Predočeni su mi prijašnji narodi. Prolazio bi
vjerovjesnik i sa njim grupa (ljudi). Sa nekim vjerovjesnikom bili bi
čovjek ili dva, a sa ponekim ne bi bio niko. Tada sam ugledao crninu
(veliku masu). Pomislio sam da je to moj narod. Rečeno mi je:-Ovo je
Musa i njegov narod.- Zatim sam pogledao i vidio veliko crnilo. Rečeno
mi je: -Ovo je tvoj narod i sa njim sedamdeset hiljada koji će ući u
Džennet bez polaganja računa i kazne.-' Zatim je ustao Allahov
poslanik, sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme, i ušao u svoju
kuću. Svijet je o tome (o riječima Allahovog poslanika) počeo da priča.
Neki su rekli: 'Možda su to oni koji su se družili sa Allahovim
poslanikom, sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme.' Drugi su rekli:
'Možda su to oni koji su se rodili u islamu i nisu činili Allahu, dželle
še'nuhu, širka.' Spomenuli su i druge stvari, a zatim je među njih
izašao Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme.
Nakon što su ga obavijestili o čemu raspravljaju, rekao je: 'To
su oni koji nisu tražili da im se uči rukja, niti su tražili od nekoga
da ih liječi kauterizacijom (prženjem i paljenjem usijanim željezom),
niti su vjerovali u loše predznake. Oni su se na svoga Gospodara
oslanjali.' Tada je ustao Ukaša b. Mihsan, radijallahu anh, i
rekao: 'Zamoli Allaha (Allahov poslaniče) da ja budem jedan od njih!',
pa je rekao Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme:
'Ti si jedan od njih!' Potom je ustao drugi čovjek i
rekao: 'Zamoli Allaha da me učini jednim od njih!', a Allahov poslanik,
sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme, rekao je: 'Pretekao te u tome Ukaša!'“

Ovaj
hadis zabilježili su: Imam Buharija, rahmetullahi te'ala alejh, na
nekoliko mijesta u svome Sahihu; Muslim u Sahihu; Tirmizi u svome
Sunenu; Nesa'i u „Es-Sunen el-Kubra“; Ahmed u svome Musnedu; Ibn Mende i
Imam El-Begavi, rahmetullahi te'ala alejhim džemian.
U
ovoj predaji obavještava nas Husajn b. Abdu-r-Rahman (136. H.g.) o
razgovoru koji je tekao između njega i drugog tabi'ina, Se'ida b.
Džubejra (95. H.g.), rahmetullahi te'ala alejhima. Razgovarali su oko
rukje, šerijatskog liječenja Kur'anom. Razgovor između njih je otpočeo
Husajnovim spominjanjem da ga je ujeo akrep za nogu, pa je on sam sebi
proučio rukju. Nakon što ga je upitao Sa'id b. Džubejr za dokaz koji
govori o dozvoljenosti rukje, Husajn b. Abdu-r-Rahman mu je spomenuo
hadis Šabija (Amir b. Šurahil el-Hemdani, 103. H.g.) u kome se
dozvoljava učenje rukje protiv uroka i groznice koju uzrokuje ujed
zmije, akrepa ili nečega sličnog. Čuvši taj hadis, Se'id b. Džubejr je
pohvalio Husajna, zatim mu spomenuo hadis Ibn Abbasa, radijallahu te'ala
anhuma, koji govori o pohvaljenosti netraženja od druge osobe da uči
rukju i objašnjava da one osobe koje tako postupe ući će u Džennet bez
polaganja računa i kazne.
Dakle,
čovjek ukoliko mu se nešto desi sam sebi može učiti rukju, liječiti se
Kur'anom, kao što je to činio i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
ala alihi ve selleme, što bilježe Buharija i Muslim, rahmetullahi te'ala
alejhima. Takođe, to su radili Aiša i drugi ashabi, radijallahu te'ala
anhum. Međutim, tražiti od druge osobe da ona uči za nas, tj. nama
rukju, u ovom hadisu je dokaz da je to bolje ostaviti zbog:
1. Potpunog oslonca na Uzvišenog Allaha, Jednog i Jedinog i
2. Bojazni da se ne bi čovjek nakon izliječenja sebebom druge
osobe vezao za istu osobu a ne za Allaha, dželle še'nuhu, pogotovo kada
je u pitanju osoba koji ne poznaje dobro svoju vjeru.Riječi Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme: "...niti su vjerovali u loše predznake"
upućuju na običaje predislamskih Arapa, običaje mušrika koji su se i
dan danas zadržali i nažalost proširili po cijelom svijetu, kao što
imamo priliku da vidimo ili čujemo i kod nas, pa npr. tako, ako se na
sofri za jelom prevrne nož tako da oštrica, strana kojom se reže, bude
okrenuta prema gore, kažu: "Rastaviće se čovjek i žena!" Takođe, ako
dođe svraka pod prozor i zakreči, kažu: "Neko će doći!" Stavljaju
nekakvu travu na krovove kuća, kažu: "Čuvakuća!" Takođe, dešava se,
nerijetko, da se prilikom oblačenja djece preokrene njihova odjeća,
obuče se naizvrat, kažu: "Protiv uroka!" I sličnih stvari je mnogo,
teško ih je pobrojati. La havle ve la kuvvete illa billah!!! Sve ovo je
zabranjeno i od vrsta širka, jer je u ovome hadisu došao haber o
poželjnosti netraženja da se uči rukja, ili netraženje od drugog da
liječi kauterizacijom, i to je poželjno. Međutim, kao što rekoh, ovi
loši predznaci u koje vjernici ne vjeruju, sve to je od širka jer je
nakon spominjanja poželjnog ostavljanja rukje i kauterizacije došla
žestoka zabrana vjerovanja u loše predznake. To se mora ostaviti i
osloniti se na Uzvišenog Allaha, jer biće onako kako je to On, dželle
še'nuhu, pedeset hiljada godina prije nego što je stvorio nebesa i
Zemlju. Naravno, treba poraditi na uzrocima i načinima kojima se postiže
izliječenje ili pak spriječava oboljenje ali na islamski dozvoljen
način.
Koristi koje proizilaze iz hadisa:
1. Čuvanje
prvih generacija od rija'a, pretvaranja i svega što vodi ka tome što
vidimo iz riječi Husajna b. Abdu-r-Rahmana: „Ja nisam bio u namazu“, tj.
nisam noću klanjao.
2. Traženje dokaza za neki stav ili postupak.
3. Dozvoljenost učenja rukje protiv uroka i ujeda.
4. Veličina i ugled Musaa, alejhi-s-selam, i njegovog naroda.
5. Prednost Muhammedovog, sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme, naroda nad ostalim narodima.
6. Težnja ashaba, radijallahu te'ala anhum, za onim što je bolje.
7. Onaj
ko kod sebe prikupi ova četiri svojstva spomenuta na kraju hadisa on će
istinski ostvariti tewhid i ući u Džennet bez kazne i polaganja računa.
8. Dozvoljenost traženja od dobrih vjernika da uče dovu za dotičnu osobu. Na
kraju, Autor, rahmetullahi te'ala alejh, spominje slijedeće koristi
koje proizilaze iz cijelog poglavlja, odnosno ajeta i hadisa spomenutih u
njemu:

Spoznaja stupnjeva, vrsta ljudi uu pogledu tewhida. Ovu
korist Autor, rahmetullahi te'ala alejh, je preuzeo iz hadisa
Husajna ibn Abdu-r-Rahmana iz riječi Allahovog poslanika,
sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme: "To su oni koji
nisu tražili da im se uči rukja, niti su tražili od nekoga da ih
liječi kauterizacijom, niti su vjerovali u loše predznake. Oni su se na
svoga Gospodara oslanjali."
Šta znači ostvariti tewhid,
o čemu je već bilo govora, a to je udaljavanje od svake vrste
širka, svake vrste novotarije i svakog vida ustrajavanja u
grijesima. Kako to sve postići? Uz Allahovu, dželle še'nuhu, pomoć
postići ćemo sa znanjem, ubjeđenjem i prihvatanjem, o čemu je već
bilo govora.
Pohvaljivanje
Ibrahima, alejhi-s-selam, od strane Uzvišenog Allaha, zbog toga
što Ibrahim, alejhi-s-selam, nije bio od mušrika. Ovu
korist Autor, rahmetullahi te'ala alejh, je preuzeo iz prvog ajeta
spomenutog u ovome poglavlju, tj. riječi Uzvišenog Allaha, kao što
stoji u prijevodu značenja: "Ibrahim je bio primjer čestitosti, pokoran Allahu, pravi vjernik, nije druge smatrao Allahu ravnim."
Pohvaljivanje dobrih ljudi od strane Uzvišenog Allaha zbog toga što su se i oni usčuvali širka,
tj. nisu bili od mušrika. Ovu korist Autor, rahmetullahi te'ala
alejh, je preuzeo iz drugog spomenutog ajeta u ovom poglavlju, tj.
riječi Uzvišenog Allaha, kao što stoji u prijevodu značenja: "i oni koji druge Gospodaru svome ravnim ne smatraju."
Dokaz da je ostavljanje rukje i kauteriziranja ono čime se postiže tewhid. Ovu korist Autor,
rahmetullahi te'ala alejh, je preuzeo iz riječi Allahovog
poslanika, sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme: "To su oni koji nisu tražili da im se uči rukja, niti su tražili od nekoga da ih liječi kauterizacijom ..."
Činjenica da sva ta svojstva objedinjuje tevekkul, tj. ostavljanje svega toga spomenutog u hadisu zamjenjuje tevekkul, oslonac na Uzvišenog Allaha.
Dubina znanja kod ashaba, radijallahu te'ala anhum, zbog njihove spoznaje da oni to nisu zaslužili ničim drugo nego radom, tj.
ovih sedamdeset hiljada spomenutih u hadisu ući će u Džennet bez
kazne i obračuna zbog ostavljanja triju stvari spomenutih u hadisu,
a i ashabi kada su raspravljali o djelima tih sedamdeset hiljada
ljudi spominjali su mnoga druga djela.
Žudnja i nastojanje ashaba, radijallahu te'ala anhum, da čine dobro, na što upućuje njihova radoznalost i želja da saznaju koja to djela uvode u Džennet bez kazne i obračuna.
Vrijednost ovog ummeta kvalitativno i kvantitativno. Ovu korist Autor, rahmetullahi te'ala alejh, je preuzeo iz hadisa Husajna b. Abdu-r-Rahmana.
Vrijednost sljedbenika Musaa, alejhi-s-selam. Ovu
korist Autor, rahmetullahi te'ala alejh, je preuzeo iz riječi
Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme: "Tada sam ugledao crninu (veliku masu). Pomislio sam da je to moj narod. Rečeno mi je: 'Ovo je Musa i njegov narod.'"
Izlaganje naroda pred Poslanikom, sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme. U ovome su dvije koristi ko malo više razmisli.
- Prva:
  Podrška Poslaniku, sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme, jer
  je on vidio svojim očima poslanike koji su imali sa sobom malo
  sljedbenika, tj. njihovom pozivu na dunjaluku odazvao se mali broj.
  Čak šta više vidio je poslanike koji nisu sa sobom imali sljedbenika,
  tj. njihovom pozivu nije se niko odazvao.
- Druga: Dokaz
  vrijednosti Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve ala alihi
  ve selleme, njegovog ugleda i počasti kod Uzvišenog Allaha, jer je
  On, dželle še'nuhu, iz Svoje mudrosti i plemenitosti dao da Muhammed,
  sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme, ima najviše sljedbenika.
Svaki narod će doći pojedinačno sa svojim vjerovjesnikom, zbog riječi Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme: "Prolazio
bi vjerovjesnik i sa njim grupa (ljudi). Sa nekim vjerovjesnikom
bili bi čovjek ili dva, a sa ponekim ne bi bio niko."
Biće i vjerovjesnika koji će imati malo sljedbenika, zbog riječi Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme: "Sa nekim vjerovjesnikom bili bi čovjek ili dva."
Biće i vjerovjesnika koji će sami doći, zbog riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme: "... a sa ponekim ne bi bio niko."
Plod ovog znanja, a to je da se ne zanosi mnoštvom, i da se ne bude apatično prema manjini, jer većina ljudi na Zemlji su u zabludi, kao što kaže Uzvišeni Allah: "Ako bi se ti pokoravao većini onih koji žive na Zemlji; oni bi te od Allahova puta odvratili ..." (Prijevod značenja El-En'am, 116.)
Olakšica da se uči rukja u slučaju uroka od oka ili kod groznice. Ovu korist Autor je preuzeo iz riječi: "Nema rukje osim za urok ili groznicu!"
Dubina
znanja kod prvih generacija, što se vidi iz riječi Se'ida ibn
Džubejra, rahmetullahi te'ala alejh: "Dobro je uradio onaj ko se
drži onoga što je čuo, međutim ..." Na osnovu toga zna se da prvi
hadis nije u kontradikciji sa drugim,
tj. hadis: „Nema rukje osim za urok ili groznicu“ ne suprostavlja
se drugom hadisu, jer se u drugom hadisu govori o traženju od druge
osobe da ona uči rukju. Tako da ovdje imamo tri situacije:

· Da osoba traži da joj se uči rukja. Ovo je ono što umanjuje njenu ubjeđenost, što čini manjkavost u njenoj vjeri.

· Da
osoba ne zabranjuje drugoj osobi da joj uči rukju. Ovo ne utiče na
njenu potpunost tewhida jer sama bolesna osoba nije tražila da joj se
uči rukja.

· Da
osoba zabranjuje drugom da joj uči rukju. Ovo je suprotno sunnetu
Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme, jer i on
nije zabranjivao Aiši, radijallahu te'ala anha, da mu uči rukju,
međutim, to isto nije tražio od nje, nego kada je ona to htjela da učini
sama od sebe on, sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme, to joj nije
zabranio.

Prve generacije su bile daleko od toga da hvale čovjeka zbog nečega što on ne posjeduje. Ovu
korist Autor, rahmetullahi te'ala alejh, je preuzeo iz riječi
Husajna ibn Abdu-r-Rahmana, rahmetullahi te'ala alejh: "Ja nisam
bio u namazu. Ujela me je zmija."
Riječi
Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme:
"Ti si od njih" jedan su od znakova vjerovjesništva. Ove
riječi Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme,
je uputio Ukaši ibn Mihsanu, radijallahu te'ala anh, i one su od
znakova vjerovjesništva jer Ukaša ibn Mihsan je umro na tewhidu,
daleko od širka i kufra.
Vrijednosti Ukaše, rahmetullahi te'ala alejh, koji će ući u Džennet bez kazne i polaganja računa.
Upotreba aluzije, u riječima Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme: "Pretekao te u tome Ukaša!" Ovo
ustvari nije razlog Poslanikovog, sallallahu alejhi ve ala alihi
ve selleme, odbijanja da uči dovu za još jednog čovjeka da taj isti
uđe u Džennet bez kazne i polaganja računa. Stvarni razlog, a
Allah najbolje zna, jeste ili je taj drugi čovjek koji je tražio od
Poslanika, sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme, da i za
njega uči dovu, bio munafik, ili je Poslanik, sallallahu alejhi ve
ala alihi ve selleme, svojim odbijanjem htio da zatvori vrata
mnogim drugima koji bi to isto tražili a od kojih mnogi ne bi bili
dostojni toga.
Dobrota Poslanikovog, sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme, morala, kada je na ovako lijep način odbio ovog čovjeka i sve druge bez toga da se iko naljutio i usprotivio.

Allahovom dobrotom i dozvolom završen je komentar ovog poglavlja.

Abu Al-Amin · 9 Re: Kitab et-Tevhid Пет 11 Фед 2011, 6:00 pm

Abu Al-Amin

Брат

Број на мислења : 479
Репутација : 474

Join date : 2010-09-16
Age : 41
Место-локација : DarulIslam

Džini i ljudi stvoreni su samo radi ibadeta Uzvišenom Allahu

Autor,
Muhammed b. Abdul-Vehhab, rahmetullahi te'ala alejhi, u svom uvodu u
djelo"Kitabu-t-tewhid", spomenuo je pet ajeta i jedan hadis.
Prvi ajet jesu riječi Uzvišenog Allaha:

{
وَمَا خَلَقْتُ الْجِنَّ وَالْأِنْسَ إِلَّا لِيَعْبُدُونِ. مَا أُرِيدُ
مِنْهُمْ مِنْ رِزْقٍ وَمَا أُرِيدُ أَنْ يُطْعِمُونِ. إِنَّ اللَّهَ هُوَ
الرَّزَّاقُ ذُو الْقُوَّةِ الْمَتِينُ}

"Džinne
i ljude Sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju, Ja ne tražim od njih
opskrbu niti želim da Me hrane, uistinu, Allah je taj koji obilno
opskrbljuje i koji posjeduje ogromnu snagu!" (Prijevod značenja Ez-Zarijat, 56-58.)

Značenje pojedinih riječi:

-ljudi: potomci Adema, alejhi-s-selam.

-džinni: nevidljivastvorenja koja je Uzvišeni Allah stvorio od vatre.

-obožavati: izdvajati Uzvišenog Allaha Jedinog u ibadetu.

"Ibadet
je – kako kaže šejhu-l-islam, Ibn Tejmijje, rahmetullahi te'ala alejhi,
- sveobuhvatno ime za sve ono što Allah, dželle šanuhu, voli i čime je
On zadovoljan, od riječi i djela, javnih i tajnih." ("El-Ubudijje libni
Tejmijje"; "Knjiga tewhida i radost pravovjernih", 114. str.)

Takođe,
od njega, rahmetullahi te'ala alejhi, prenosi se i druga definicija
ibadeta i ona glasi: "Ibadet je ime koje obuhvata potpunost ljubavi
prema Allahu, dželle šanuhu, i njen najviši stupanj i potpunost
poniznosti prema Allahu, dželle šanuhu, i njen najviši stupanj. Prema
tome, ljubav koja ne sadrži poniznost i poniznost koja ne sadrži ljubav
ne bivaju obožavanjem (ibadetom), nego je obožavanje samo ono što u sebi
sadrži potpunost obiju stvari." (Prethodni izvor)

-"Ja ne tražim od njih opskrbu niti tražim da Me hrane...",
tj. Allah, dželle šanuhu, ne traži od ljudi da oni opskrbe sami sebe a
niti druge ljude. Ne traži od ljudi da hrane Njega, dželle šanuhu. Kako
to da ljudi hrane Allaha?! Došlo je u hadisima i tefsirima ovog ajeta da
onaj koji nahrani drugog čovjeka kao da je nahranio, opskrbio Uzvišenog
Allaha. On Uzvišeni toga nije potreban i u ovom ajetu sebi pripisuje
opskrbu rekavši da je On taj koji obilno opskrbljuje.

Dakle,
Uzvišeni Allah nas u ovome ajetu obavještava da je mudrost stvaranja
džinna i ljudi obožavanje Njega, dželle šanuhu. Nije ih stvorio radi
bilo kakve koristi, kao što dunjalučki vladari traže od svojih sluga da
ih hrane, poje, čuvaju, bdiju stalno nad njima. Naprotiv, uzvišeni Allah
se obavezao da je On taj koji će ljude opskrbljivati, a On je Onaj čije
je obećanje istinito i Koji je kadar, u stanju da ga ispuni, jer On
Uzvišeni posjeduje ogromnu snagu i moć.

Koristi koje proizilaze iz ovog ajeta:

1. Mudrost stvaranja džinna i ljudi je izdvajanje Uzvišenog Allaha, Jednog i Jedinog u ibadetu.

2. Potvrda postojanja džinna.

3. Neovisnost Uzvišenog Allaha od Njegovih stvorenja.

4. Allah,
dželle šanuhu, je Onaj koji daje opskrbu, međutim, na čovjeku je da
poradi na razlozima i putevima kojima se ta opskrba postiže i da se
nakon toga osloni na Uzvišenog Allaha.

5. Priznavanje
Uzvišenom Allahu dva imena. Ona su: "Er-Rezzak" – "Onaj koji obilno
opskrbljuje" i "El-Metin" – "Jaki, Onaj koji posjeduje ogromnu snagu".

Vezanost ajeta za poglavlje:

Plemenite
riječi Uzvišenog Allaha nas upućuju da je mudrost stvaranja džinna i
ljudi obožavanje Njega, dželle šanuhu, jednog i Jedinog i poricanje
božanstva svemu drugom mimo Njemu Uzvišenom.

* * *

Dalje Autor, rahmetullahi te'ala alejhi, u svom uvodu spominje 36. Ajet sure En-Nahl:

{ وَلَقَدْ بَعَثْنَا فِي كُلِّ أُمَّةٍ رَسُولاً أَنِ اعْبُدُوا اللَّهَ وَاجْتَنِبُوا الطَّاغُوتَ ...}

„Mi smo svakom narodu poslanika poslali: 'Allahu se klanjajte, a kumira se klonite!'...“

Značenje pojedinih riječi:

-ummet: narod, tj. grupa ljudi.

Riječ „ummet“ u Kur'anu se spominje sa četiri značenja:

1. grupa ljudi, kao što je to slučaj s ovim ajetom

2. imam, vođa, kao što je došlo u riječima Uzvišenog Allaha:

{ إِنَّ إِبْرَاهِيمَ كَانَ أُمَّةً قَانِتاً لِلَّهِ حَنِيفاً ...}

„Uistinu je Ibrahim bio čestiti vođa, pokoran Allahu ...“ (Prijevod značenja dijela 120. Ajeta sure En-Nah)

3. vjera, kao što je došlo u riječima Uzvišenog Allaha:

{ إِنَّا وَجَدْنَا آبَاءَنَا عَلَى أُمَّةٍ ... }

„Zatekli smo pretke naše kako ispovijedaju vjeru ...“ (Prijevod značenja dijela 23. Ajeta sure Ez-Zuhruf)

4. vrijeme, kao što je došlo u riječima Uzvišenog Allaha:

{ ... وَادَّكَرَ بَعْدَ أُمَّةٍ ... }

„I tada, poslije toliko vremena ...“ (Prijevod značenja dijela 45. Ajeta sure Jusuf)

Mudrost slanja poslanika:

Dostavljanje i uspostavljanje dokaza, kaže Uzvišeni Allah:

{ رُسُلاً مُّبَشِّرِينَوَمُنذِرِينَ لِئَلاَّ يَكُونَ لِلنَّاسِ عَلَى اللَّهِ حُجَّةٌ بَعْدَ الرُّسُلِوَكَانَ اللَّهُ عَزِيزاً حَكِيماً }

„O
poslanicima koji su radosne vijesti i opomene donoslili, da ljudi
poslije poslanika nebi nikakva opravdanja pred Allahom imali.“ (Prijevod značenja 165. Ajeta sure En-Nisa')

Milost, kaže Uzvišeni Allah:

{ وَمَا أَرْسَلْنَاكَ إِلَّا رَحْمَةً لِلْعَالَمِينَ }

„A nismo te poslali osim kao milost svjetovima. „ (Prijevod značenja 107. Ajeta sure El-Enbija')

Pojašnjenje
puta koji vodi do Allahovog zadovoljstva, jer čovjek ne može znati
šta Allah, dželle šanuhu, voli, šta i kako traži i čime je
zadovoljan, osim putem poslanika, alejhimu-s-salatu ve-s-selam.

-poslanik: Čovjek kojeg je Uzvišeni Allah odabrao između Svojih robova, objavio mu šerijat i naredio da poziva njemu.

Kod govora o razlici između poslanika i vjerovjesnika postoje dva mišljenja:

Ne postoji nikakva razlika između njih.
Postoji razlika. Ovi, koji pritvrđuju razliku između poslanika i vjerovjesnika, su se razišli na tri mišljenja:

1. Vjerovjesnik je onaj kome je Objava dolazila u snu a poslanik je onaj kome je Objava dolazila na javi.

2. Vjerovjesnik
je onaj kome je objavljen šerijat ali mu nije naređeno da ga širi i
poziva njemu, dok, poslanik je onaj kome je objavljen šerijat i naređeno
mu je da poziva tom šerijatu. Ovo mišljenje zastupa većina islamskih
učenjaka. Međutim, istom ovom mišljenju se može prigovoriti nekoliko
stvari:

a) Cilj
Objave jeste uputa čovječanstva i ukazivanje na ono čime će popraviti i
svoj dunjaluk i Ahiret. Tako da tvrdnja da vjerovjesniku nije naređeno
da poziva šerijatu koji mu je objavljen suprotna je cilju i svrsi
Objave.

b) Kaže Uzvišeni Allah:

{وَمَا أَرْسَلْنَا مِنْ قَبْلِكَ مِنْ رَسُولٍ وَلا نَبِيٍّ... }

„Prije tebe Mi nijednog poslanika i vjerovjesnika nismo poslali ...“ (Prijevod značenja 52. Ajeta sure El-Hadždž)

Uzvišeni Allah je u ovome ajetu ukazao na dvije činjenice:

· Razlika između poslanika i vjerovjesnika, jer veznik „i“ između riječi „poslanika i vjerovjesnika“ u osnovi ima svrhu razlikovanja.

· Uzvišeni
Allah je ukazao da je takođe slao vjerovjesnike tako da je morao
postojati neko kome su oni poslani, tj. morao je postojati neko kome su
oni dostavljali Objavu Uzvišenog Allaha.

3. Vjerovjesnik
je onaj kome je objavljen šerijat i koji je poslan narodu koji je
povjerovao u poslanicu i vjerovjesništvo poslanika koji je bio prije
njega, tako da je šerijat objavljen ovom vjerovjesniku ustvari bio
dopuna šerijatu poslanika prije njega. Dok, poslanik je onaj kome je
objavljen šerijat i koji je poslan nevjerničkom narodu, narodu koji ili
nije povjerovao i prihvatio poslanicu poslanika prije njega, ili ju je
prihvatio ali vremenom učenje koje je sadržavala ta poslanica je
zapostavljeno i zamijenjeno mnogoboštvom i nevjerstvom. (Pogledaj
opširnije u knjizi „En-Nubuvvat“ od šejhu-l-islama Ibn Tejmijje,
rahmetullahi te'ala alejhi.)

-tagut: Sve
ono ili svaki onaj čiji se položaj i mjesto uzdižu iznad onog stepena
koji mu je propisan od strane Uzvišenog Allaha, svejedno da li se ta
stvar ili ta osoba slijedi, obožava ili joj se pokorava.

Od
taguta koji se slijede jesu sihirbazi i učenjaci koji pozivaju zlu a
odvraćaju od dobra. Taguti koji se obožavaju jesu kipovi. I taguti
kojima se pokorava jesu svi oni vladari koji ne sude po Allahovom
zakonu, dozvoljavaju ono što je Allah, dželle šanuhu, zabranio i
zabranjuju ono što je dozvolio i traže da se u tome slijede.

Imam
Ibnu-l-Kajjim, rahmetullahi te'ala alejhi, spominje da postoji mnogo
vrsta taguta koje se uglavnom temelje na pet sljedećih vrsta:

Iblis,
Onaj koji mijenja Allahove, dželle šanuhu, propise,
Onaj ko ne sudi po Allahovom, dželle šanuhu, zakonu,
Onaj koji poziva u obožavanje sebe samoga i
Onaj ko se obožava mimo Uzvišenog Allaha i time je zadovoljan.

Dakle,
Uzvišeni Allah nas obavještava da je On, dželle šanuhu, uistinu, slao
poslanika svakoj grupaciji naroda da ih poziva obožavanju Allaha, dželle
šanuhu, Jednog i Jedinog, i da se klonu obažavanja svega drugog mimo
Njega uzvišenog.

Koristi koje proizilaze iz ovog ajeta:

Dokaz da ljudi nisu prepušteni sami sebi, nisu stvoreni tek tako bez da im se naređuje i zabranjuje.
Svi narodi su pozivani u obožavanje Allaha, dželle šanuhu, Jednog i Jedinog i u klonjenje taguta.
Srž
poslanice svakog poslanika upravo je bio poziv u obožavanje
Allaha, dželle šanuhu, i poricanje božanstva svemu drugom mimo
Njemu Uzvišenom.
Svi narodi su pozivani u obožavanje Allaha, dželle šanuhu, Jednog i Jedinog i u klonjenje taguta.
Srž
poslanice svakog poslanika upravo je bio poziv u obožavanje
Allaha, dželle šanuhu, i poricanje božanstva svemu drugom mimo
Njemu Uzvišenom.

Vezanost ajeta za poglavlje:

Jedinstvenost
poslanika, alejhimu-s-salatu ve-s-selam na pozivu u tewhid,
obožavanje Allaha, dželle šanuhu, Jednog i Jedinog.

Obožavanje Allaha, dželle šanuhu, nije ispravno sve dok se ne poreknu sva druga božanstva mimo Njega Uzvišenog.

[You must be registered and logged in to see this link.]

Monoteizam · 10 Re: Kitab et-Tevhid Саб 12 Фед 2011, 2:12 pm

Monoteizam

Редовен член

Број на мислења : 343
Репутација : 182

Join date : 2010-09-26

Ес селаму алејкум ве рахметуллах ве берекатух

Аллах да те награди за овој труд.
А воедно им ја препорачувам оваа книга на секој оној кој сака да разбере и свати исправна Акида.

Барак Аллаху фикум

LAUTKA · 11 Re: Kitab et-Tevhid Нед 13 Фед 2011, 4:46 pm

LAUTKA

Модератор

Број на мислења : 1011
Репутација : 760

Join date : 2010-09-17
Место-локација : www.ahlu-sunnah.org

,,Navistina prekrasno Allah dz.s da te nagradi Ahi!!

Sponsored content

1 Kitab et-Tevhid Пет 11 Фед 2011, 5:54 pm

Abu Al-Amin

2 Re: Kitab et-Tevhid Пет 11 Фед 2011, 5:54 pm

Abu Al-Amin

3 Re: Kitab et-Tevhid Пет 11 Фед 2011, 5:55 pm

Abu Al-Amin

4 Re: Kitab et-Tevhid Пет 11 Фед 2011, 5:56 pm

Abu Al-Amin

5 Re: Kitab et-Tevhid Пет 11 Фед 2011, 5:57 pm

Abu Al-Amin

6 Re: Kitab et-Tevhid Пет 11 Фед 2011, 5:57 pm

Abu Al-Amin

7 Re: Kitab et-Tevhid Пет 11 Фед 2011, 5:59 pm

Abu Al-Amin

8 Re: Kitab et-Tevhid Пет 11 Фед 2011, 5:59 pm

Abu Al-Amin

9 Re: Kitab et-Tevhid Пет 11 Фед 2011, 6:00 pm

Abu Al-Amin

10 Re: Kitab et-Tevhid Саб 12 Фед 2011, 2:12 pm

Monoteizam

11 Re: Kitab et-Tevhid Нед 13 Фед 2011, 4:46 pm

LAUTKA

12 Re: Kitab et-Tevhid

Sponsored content