Home
1
Kufr dune kufr Пон 20 Сеп 2010, 1:49 am
Ehli_Sunna_Sister
Сестра
Kufr dune kufr
Primjer teksta dvosmislena značenja jeste primjer riječi kufr koja dolazi bez određena člana (tj. dolazi u obliku kufr a ne el-kufr). Ukoliko se ova riječ uzme sama, bez tekstova koji je pojašnjavaju, onda je to manje jasna stvar koja može dovesti do skretanja i fitne.
Na primjer hadis, kojeg bilježi Buharija i Muslim: "Nemojte nakon mene ponovo postajati nevjernici ubijajući jedni druge."
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem , naziva ubistvo muslimana kufrom da bi upozorio na takvo djelo i zastrašio onoga ko ga želi učiniti. Ko ovo protumači kao veliki kufr to će ga odvesti do tekfirenja velikog broja ashaba i muslimana koji su se međusobno pobili. Međutim, drugi šerijatski tekstovi nam pojašnjavaju da ubistvo muslimana ne izvodi iz vjere.
Kaže Uzvišeni:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا كُتِبَ عَلَيْكُمُ الْقِصَاصُ فِي الْقَتْلَى ۖ الْحُرُّ بِالْحُرِّ وَالْعَبْدُ بِالْعَبْدِ وَالْأُنْثَىٰ بِالْأُنْثَىٰ ۚ فَمَنْ عُفِيَ لَهُ مِنْ أَخِيهِ شَيْءٌ فَاتِّبَاعٌ بِالْمَعْرُوفِ وَأَدَاءٌ إِلَيْهِ بِإِحْسَانٍ ۗ ذَٰلِكَ تَخْفِيفٌ مِنْ رَبِّكُمْ وَرَحْمَةٌ ۗ فَمَنِ اعْتَدَىٰ بَعْدَ ذَٰلِكَ فَلَهُ عَذَابٌ أَلِيمٌ
O vjernici! Propisuje vam se odmazda za ubijene: slobodan – za slobodna, i rob – za roba, i žena – za ženu. A onaj kome rod ubijenog oprosti, neka oni velikodušno postupe, a neka im on dobročinstvom uzvrati. (El-Bekare, 178).
Ibn-Hazm, rahimehullah, kaže: "Allah otpočinje svoj govor govorom kojim se obraća vlasnicima imana u šta spada i ubica i ubijeni. Uzvišeni jasno ukazuje da su ubica, koji je namjerno ubio, i staratelj ubijenog, braća. I kaže Uzvišeni: "A vjernici su braća", stoga kur'anski tekst ukazuje da je ubica koji namjerno ubije mu'min-vjernik." "Fasl" 3/235.
Isto tako, Uzvišeni kaže:
وَإِنْ طَائِفَتَانِ مِنَ الْمُؤْمِنِينَ اقْتَتَلُوا فَأَصْلِحُوا بَيْنَهُمَا إِنَّمَا الْمُؤْمِنُونَ إِخْوَةٌ فَأَصْلِحُوا بَيْنَ أَخَوَيْكُمْ
"Ako se dvije skupine vjernika sukobe, izmirite ih;..." sve do: "Zaista su vjernici braća, zato pomirite vaša dva brata."( Hudžurat, 9-10).
Uzvišeni ih pored njihova sukoba naziva mu'minima.
Sve navedeno ukazuje da se pod riječi kufr, koja se spominje u hadisu, ne misli na kufr koji poništava šerijatski iman tj. islam, već se ova riječ odnosi na mali kufr. U smislu da je ubistvo grijeh koji nije kufr, a kojeg je Zakonodavac nazvao kufrom da bi ljude upozorio i udaljio od činjenja takvog djela. Ali, grijeh kojeg je Zakonodavac nazvao kufrom nije poput drugih grijeha, već je veliki grijeh, ili se može reći: kufr mimo kufra, ili kaži ograničavajući: kufr nimeta islamskog bratstva.
Šejhul-islam u "Iktidau siratil mustekim" 82-83 (Slijeđenje pravog puta), kaže: "Postoji razlika između značenja općenitog imena, kao kada kažemo kafir ili mu'min, i između općenitog značenja tog imena na svim mjestima u kojima se spominje. Poput Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: "Nemojte nakon mene ponovo postajati nevjernici ubijajući jedni druge." Poslanikove riječi: "ubijajući jedni druge", su tefsir riječi nevjernici koja se prije toga spominje u tekstu. Takvi (tj. ubice muslimana) se nazivaju nevjernicima ograničena naziva a ne potpadaju pod općenito ime onda kada se kaže kafir i mu'min. Isti je slučaj i sa riječima Uzvišenog: "Stvoren je od vode (tekućine) koja se izbaci" (Et-Tarik, 6). Sperma je ovdje nazvana vodom ali ograničenim a ne općenitim imenom kao što je u riječima Uzvišenog: "Pa ako vodu ne nađete onda tejemmum uzmite " (En-Nisa', 43)." Završen citat.
Primjer teksta dvosmislena značenja jeste i hadis kojeg bilježi Buhari u svom "Sahihu", knjiga o imanu, poglavlje: "Nezahvalnost (kufran) lijepog ophođenja i kufr mimo kufra". Abdullah ibn Abbas prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Prikazana mi je vatra kad ono većina njenih stanovnika žene zbog toga što poriču (ar. jekfurne - čine kufr)" Upitaše: "O Allahov Poslaniče, poriču Allaha?" "Poriču lijepo ophođenje muža i dobročinstvo koje im čini" - odgovori Poslanik."
Buharija ovu predaju bilježi isto tako u knjizi o hajzu, poglavlje: "Haid (žena u ciklusu) neće postiti". Od Ebu-Seida se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izašao na dan ramazanskog ili kurban bajrama, pa je prošao pored žena i rekao: "O skupino žena udjeljujte sadaku, zaista sam vidio da ste vi većina stanovnika Vatre." Zbog čega o Allahov Poslaniče - upitale su. "Zbog toga što puno proklinjete i poričete lijepo ophođenje."
U ovom hadisu Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je opisao poricanje žene i njenu nezahvalnost mužu na dobročinstvu koje joj čini, kufrom. Ko uzme samo ovaj tekst, bez drugih tekstova koji ga pojašnjavaju, posrnuće i zalutati ako ga protumači velikim kufrom. Međutim, ukoliko uzme i druge dokaze, koji ga pojašnjavaju, saznaće da se pod kufrom u ovom hadisu misli na mali kufr koji ne izvodi iz vjere.
Od dokaza, koji ukazuju da se radi o malom kufru, jeste odgovor Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je upitan: "Poriču Allaha", tada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pojasnio da se ne radi o velikom kufru i odgovorio: "Poriču lijepo ophođenje muža i dobročinstvo koje im čini..."
Drugi dokaz se nalazi u rivajetu Ebu-Seida, gdje stoji da im je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, naredio da udijele sadaku koja će obrisati taj grijeh. Sadaka briše samo nepokornost i grijehe koji nisu kufr a ne i veliki širk i kufr koji izvodi iz vjere.
Isti je slučaj i sa tekstovima koji se prenose u Sunnetu a koji dolaze u formi prošlog ili sadašnjeg vremena, poput riječi: učinio je kufr (fe kad kefere) ili: čini kufr (jekfuru) ili riječ kufr koja dođe neodređena u jednini ili množini poput: kafir ili kuffar (nevjernici).
Tekstovi takve vrste su dvosmislena značenja i nije dozvoljeno samo na osnovu njih požurivati i kategorički suditi tekfirom.
Što se pak tiče riječi kufr koja je određena, (tj. dođe sa određenim članom el) poput el-kufr, el-kafir, el-kuffar, el-kafirun, el-kevafir, tada se pod njome uglavnom misli na veliki kufr.
Šejhul-islam, u "Iktidau siratil mustekim" 82. stranica, kada spominje Muslimov hadis: "Dvije stvari ljudi ih čine a one su kufr: vrijeđanje porijekla i naricanje za umrlim", kaže: "Poslanikove riječi "ljudi ih čine", tj. ova dva svojstva su kod njih prisutna. Ova dva svojstva su kufr jer su bila od djela koja su činili nevjernici. Međutim, nije svako ko posjeduje ogranak kufra kafir općenitog kufra, sve dok ne učini djelo suštinskog kufra. Isto tako, nije svako ko posjeduje ogranak imana mu'min, sve dok ne dođe sa osnovom imana. Postoji razlika između kufra sa određenim članom el, poput riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Između roba, kufra (arapski el-kufri) i širka je ostavljanje namaza", i između kufra koji je neodređen i dolazi u potvrdnom obliku." Završen citat.
Učenjaci usula kada govore o riječima kufra, posebno onih koji dolaze sa određenim članom, spominju pravilo čije je značenje: "Riječi Zakonodavca se shvataju u njihovoj suštini", tj. smatraju se velikim kufrom. To su uzeli kao osnovu, sve dok ne dođe dokaz koji ukazuje da se radi o malom kufru.
Šejh Abdul-Latif ibn Abdur-Rahman ibn Hasen Alu-šejh kaže: "Termin zulm, fusuk, širk i njima slični tremini koji se spominju u Kur'anu i Sunnetu, njima se može ciljati njihovo suštinsko značenje a može se i ciljati značenje suštine. Prva stvar je osnova kod usulijjina. A druga stvar se ne uzima u obzir osim sa dokazom tekstualnim ili smisaonim, a to spoznajemo na osnovu Poslanikova pojašnjenja i tefsira sunneta. A Uzvišeni kaže:"Mi nismo poslali ni jednog Poslanika koji nije govorio jezikom svoga naroda, da bi mu objasnio" (Ibrahim, 4)." Završen citat, "Er-resailul mufide" 21-22 str.
Šejh Abdul-Latif želi da kaže da je osnova u šerijatskim terminima njihovo suštinsko značenje. Stoga, kada Zakonodavac spomene riječ kufr ili širk uzećemo u obzir da se radi o velikom kufru i širku, jer to je stvarna suština ovih riječi. I nećemo ovaj termin prenijeti sa njegovog suštinskog značenja osim sa drugim šerijatskim dokazima.Neke od tih primjera su već navedeni kad se riječ kufr prenijela iz njena suštinska značenja tj. iz velikog u mali kufr, poput hadisa kojeg bilježi Buharija: "Psovanje muslimana je fusuk a njegovo ubistvo je kufr." Ovdje se pod terminom kufr ne misli na veliki kufr, koji izvodi iz vjere, zbog drugih šerijatskih dokaza koji su spomenuti a koji ukazuju da se radi o malom kufru.
Na ovu osnovu ukazuje i potvrđuje je shvatanje ashaba, radijallahu anhum. Naime, ashabi, kada su čuli da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, opisao žene kao one koje čine kufr, pomislili su da se radi o velikom kufru, zato su i pitali: "Nevjeruju u Allaha?"
Ovo ukazuje da je to kod njih bila osnova kada se radi o kufru. Međutim, s obzirom da se radilo o tekstu dvosmislena značenja nisu donijeli kategorički sud već su provjerili svoje shvatanje tog teksta i pitali onoga ko im to može pojasniti. Takav je slučaj i sa ostalim tekstovima dvosmislena značenja.
Ovdje je još neophodno spomenuti zloupotrebu ovog izraza (kufr dune kufr) od strane protivnika tewhida od medhelijevaca, današnjih ekstremnih murdžija,džehmija,16-imamaca i njima sličnih koji su po gluposti, manjkavosti shvatanja i nedostatku promišljanja najbliži haridžijama.Naime, oni su izjave Ibn Abbasa i drugih "To je kufr dune kufr.", "Nije to kufr na koji vi mislite" i slične predaje koje im se pripisuju a neke imaju slabe senede, primijenili na očigledan širk zakonodavaca i jasan kufr onih koji sude po nevjerničkim zakonima.Riječi kojima su se oni branili od haridžijskog proglašavanja nevjernikom onog ko čini grijeh, ovi su primijenili na tirane, murtede i mušrike, bezbožnike, braneći njihovo nedvojbeno nevjerovanje i jasno bezbožništvo, a okomili su se s tim predanjima na uništenje monoteista koji su protekfirili tirane otpadnike koji ne sude po onome što je Allah objavio.
Riječi selefa su se odnosile onda kada je u pitanju nepravda u sudu ili ostavljanje nečega od Allahova suda, ponekad u određenoj situaciji zbog prohtijeva, grijeha, ili strasti bez mijenjanja Šerijata,zakonodavstva i parničenja pred tagutom.A primjenjivanje izjave „kufr dune kufr“ na onoga koji u osnovi sudi laičkim zakonom ili ih propisuje ili se parniči pred njima je totalna glupost.
Šejh Muhammed el-Emīn eš-Šenqītī je rekao: ''I ovim nebeskim tekstom koje smo spomenuli postaje potpuno jasno da onaj koji slijedi izmišljene zakone, koje je šejtan propisao na jeziku njegovih ewlijā, i koji se suprotstavljaju onome što je Uzvišeni Allāh propisao na jeziku Svojih vjerovjesnikā, 'alejhimus-selām., da niko ne sumnja u njihov kufr i njihov širk, osim onoga kome je Allāh oduzeo njegov vid i oslijepio ga i pored svjetla objave.'' ''Adwā'ul-bejān'', 4. tom, 82-85 str
Primjer teksta dvosmislena značenja jeste primjer riječi kufr koja dolazi bez određena člana (tj. dolazi u obliku kufr a ne el-kufr). Ukoliko se ova riječ uzme sama, bez tekstova koji je pojašnjavaju, onda je to manje jasna stvar koja može dovesti do skretanja i fitne.
Na primjer hadis, kojeg bilježi Buharija i Muslim: "Nemojte nakon mene ponovo postajati nevjernici ubijajući jedni druge."
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem , naziva ubistvo muslimana kufrom da bi upozorio na takvo djelo i zastrašio onoga ko ga želi učiniti. Ko ovo protumači kao veliki kufr to će ga odvesti do tekfirenja velikog broja ashaba i muslimana koji su se međusobno pobili. Međutim, drugi šerijatski tekstovi nam pojašnjavaju da ubistvo muslimana ne izvodi iz vjere.
Kaže Uzvišeni:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا كُتِبَ عَلَيْكُمُ الْقِصَاصُ فِي الْقَتْلَى ۖ الْحُرُّ بِالْحُرِّ وَالْعَبْدُ بِالْعَبْدِ وَالْأُنْثَىٰ بِالْأُنْثَىٰ ۚ فَمَنْ عُفِيَ لَهُ مِنْ أَخِيهِ شَيْءٌ فَاتِّبَاعٌ بِالْمَعْرُوفِ وَأَدَاءٌ إِلَيْهِ بِإِحْسَانٍ ۗ ذَٰلِكَ تَخْفِيفٌ مِنْ رَبِّكُمْ وَرَحْمَةٌ ۗ فَمَنِ اعْتَدَىٰ بَعْدَ ذَٰلِكَ فَلَهُ عَذَابٌ أَلِيمٌ
O vjernici! Propisuje vam se odmazda za ubijene: slobodan – za slobodna, i rob – za roba, i žena – za ženu. A onaj kome rod ubijenog oprosti, neka oni velikodušno postupe, a neka im on dobročinstvom uzvrati. (El-Bekare, 178).
Ibn-Hazm, rahimehullah, kaže: "Allah otpočinje svoj govor govorom kojim se obraća vlasnicima imana u šta spada i ubica i ubijeni. Uzvišeni jasno ukazuje da su ubica, koji je namjerno ubio, i staratelj ubijenog, braća. I kaže Uzvišeni: "A vjernici su braća", stoga kur'anski tekst ukazuje da je ubica koji namjerno ubije mu'min-vjernik." "Fasl" 3/235.
Isto tako, Uzvišeni kaže:
وَإِنْ طَائِفَتَانِ مِنَ الْمُؤْمِنِينَ اقْتَتَلُوا فَأَصْلِحُوا بَيْنَهُمَا إِنَّمَا الْمُؤْمِنُونَ إِخْوَةٌ فَأَصْلِحُوا بَيْنَ أَخَوَيْكُمْ
"Ako se dvije skupine vjernika sukobe, izmirite ih;..." sve do: "Zaista su vjernici braća, zato pomirite vaša dva brata."( Hudžurat, 9-10).
Uzvišeni ih pored njihova sukoba naziva mu'minima.
Sve navedeno ukazuje da se pod riječi kufr, koja se spominje u hadisu, ne misli na kufr koji poništava šerijatski iman tj. islam, već se ova riječ odnosi na mali kufr. U smislu da je ubistvo grijeh koji nije kufr, a kojeg je Zakonodavac nazvao kufrom da bi ljude upozorio i udaljio od činjenja takvog djela. Ali, grijeh kojeg je Zakonodavac nazvao kufrom nije poput drugih grijeha, već je veliki grijeh, ili se može reći: kufr mimo kufra, ili kaži ograničavajući: kufr nimeta islamskog bratstva.
Šejhul-islam u "Iktidau siratil mustekim" 82-83 (Slijeđenje pravog puta), kaže: "Postoji razlika između značenja općenitog imena, kao kada kažemo kafir ili mu'min, i između općenitog značenja tog imena na svim mjestima u kojima se spominje. Poput Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: "Nemojte nakon mene ponovo postajati nevjernici ubijajući jedni druge." Poslanikove riječi: "ubijajući jedni druge", su tefsir riječi nevjernici koja se prije toga spominje u tekstu. Takvi (tj. ubice muslimana) se nazivaju nevjernicima ograničena naziva a ne potpadaju pod općenito ime onda kada se kaže kafir i mu'min. Isti je slučaj i sa riječima Uzvišenog: "Stvoren je od vode (tekućine) koja se izbaci" (Et-Tarik, 6). Sperma je ovdje nazvana vodom ali ograničenim a ne općenitim imenom kao što je u riječima Uzvišenog: "Pa ako vodu ne nađete onda tejemmum uzmite " (En-Nisa', 43)." Završen citat.
Primjer teksta dvosmislena značenja jeste i hadis kojeg bilježi Buhari u svom "Sahihu", knjiga o imanu, poglavlje: "Nezahvalnost (kufran) lijepog ophođenja i kufr mimo kufra". Abdullah ibn Abbas prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Prikazana mi je vatra kad ono većina njenih stanovnika žene zbog toga što poriču (ar. jekfurne - čine kufr)" Upitaše: "O Allahov Poslaniče, poriču Allaha?" "Poriču lijepo ophođenje muža i dobročinstvo koje im čini" - odgovori Poslanik."
Buharija ovu predaju bilježi isto tako u knjizi o hajzu, poglavlje: "Haid (žena u ciklusu) neće postiti". Od Ebu-Seida se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izašao na dan ramazanskog ili kurban bajrama, pa je prošao pored žena i rekao: "O skupino žena udjeljujte sadaku, zaista sam vidio da ste vi većina stanovnika Vatre." Zbog čega o Allahov Poslaniče - upitale su. "Zbog toga što puno proklinjete i poričete lijepo ophođenje."
U ovom hadisu Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je opisao poricanje žene i njenu nezahvalnost mužu na dobročinstvu koje joj čini, kufrom. Ko uzme samo ovaj tekst, bez drugih tekstova koji ga pojašnjavaju, posrnuće i zalutati ako ga protumači velikim kufrom. Međutim, ukoliko uzme i druge dokaze, koji ga pojašnjavaju, saznaće da se pod kufrom u ovom hadisu misli na mali kufr koji ne izvodi iz vjere.
Od dokaza, koji ukazuju da se radi o malom kufru, jeste odgovor Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je upitan: "Poriču Allaha", tada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pojasnio da se ne radi o velikom kufru i odgovorio: "Poriču lijepo ophođenje muža i dobročinstvo koje im čini..."
Drugi dokaz se nalazi u rivajetu Ebu-Seida, gdje stoji da im je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, naredio da udijele sadaku koja će obrisati taj grijeh. Sadaka briše samo nepokornost i grijehe koji nisu kufr a ne i veliki širk i kufr koji izvodi iz vjere.
Isti je slučaj i sa tekstovima koji se prenose u Sunnetu a koji dolaze u formi prošlog ili sadašnjeg vremena, poput riječi: učinio je kufr (fe kad kefere) ili: čini kufr (jekfuru) ili riječ kufr koja dođe neodređena u jednini ili množini poput: kafir ili kuffar (nevjernici).
Tekstovi takve vrste su dvosmislena značenja i nije dozvoljeno samo na osnovu njih požurivati i kategorički suditi tekfirom.
Što se pak tiče riječi kufr koja je određena, (tj. dođe sa određenim članom el) poput el-kufr, el-kafir, el-kuffar, el-kafirun, el-kevafir, tada se pod njome uglavnom misli na veliki kufr.
Šejhul-islam, u "Iktidau siratil mustekim" 82. stranica, kada spominje Muslimov hadis: "Dvije stvari ljudi ih čine a one su kufr: vrijeđanje porijekla i naricanje za umrlim", kaže: "Poslanikove riječi "ljudi ih čine", tj. ova dva svojstva su kod njih prisutna. Ova dva svojstva su kufr jer su bila od djela koja su činili nevjernici. Međutim, nije svako ko posjeduje ogranak kufra kafir općenitog kufra, sve dok ne učini djelo suštinskog kufra. Isto tako, nije svako ko posjeduje ogranak imana mu'min, sve dok ne dođe sa osnovom imana. Postoji razlika između kufra sa određenim članom el, poput riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Između roba, kufra (arapski el-kufri) i širka je ostavljanje namaza", i između kufra koji je neodređen i dolazi u potvrdnom obliku." Završen citat.
Učenjaci usula kada govore o riječima kufra, posebno onih koji dolaze sa određenim članom, spominju pravilo čije je značenje: "Riječi Zakonodavca se shvataju u njihovoj suštini", tj. smatraju se velikim kufrom. To su uzeli kao osnovu, sve dok ne dođe dokaz koji ukazuje da se radi o malom kufru.
Šejh Abdul-Latif ibn Abdur-Rahman ibn Hasen Alu-šejh kaže: "Termin zulm, fusuk, širk i njima slični tremini koji se spominju u Kur'anu i Sunnetu, njima se može ciljati njihovo suštinsko značenje a može se i ciljati značenje suštine. Prva stvar je osnova kod usulijjina. A druga stvar se ne uzima u obzir osim sa dokazom tekstualnim ili smisaonim, a to spoznajemo na osnovu Poslanikova pojašnjenja i tefsira sunneta. A Uzvišeni kaže:"Mi nismo poslali ni jednog Poslanika koji nije govorio jezikom svoga naroda, da bi mu objasnio" (Ibrahim, 4)." Završen citat, "Er-resailul mufide" 21-22 str.
Šejh Abdul-Latif želi da kaže da je osnova u šerijatskim terminima njihovo suštinsko značenje. Stoga, kada Zakonodavac spomene riječ kufr ili širk uzećemo u obzir da se radi o velikom kufru i širku, jer to je stvarna suština ovih riječi. I nećemo ovaj termin prenijeti sa njegovog suštinskog značenja osim sa drugim šerijatskim dokazima.Neke od tih primjera su već navedeni kad se riječ kufr prenijela iz njena suštinska značenja tj. iz velikog u mali kufr, poput hadisa kojeg bilježi Buharija: "Psovanje muslimana je fusuk a njegovo ubistvo je kufr." Ovdje se pod terminom kufr ne misli na veliki kufr, koji izvodi iz vjere, zbog drugih šerijatskih dokaza koji su spomenuti a koji ukazuju da se radi o malom kufru.
Na ovu osnovu ukazuje i potvrđuje je shvatanje ashaba, radijallahu anhum. Naime, ashabi, kada su čuli da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, opisao žene kao one koje čine kufr, pomislili su da se radi o velikom kufru, zato su i pitali: "Nevjeruju u Allaha?"
Ovo ukazuje da je to kod njih bila osnova kada se radi o kufru. Međutim, s obzirom da se radilo o tekstu dvosmislena značenja nisu donijeli kategorički sud već su provjerili svoje shvatanje tog teksta i pitali onoga ko im to može pojasniti. Takav je slučaj i sa ostalim tekstovima dvosmislena značenja.
Ovdje je još neophodno spomenuti zloupotrebu ovog izraza (kufr dune kufr) od strane protivnika tewhida od medhelijevaca, današnjih ekstremnih murdžija,džehmija,16-imamaca i njima sličnih koji su po gluposti, manjkavosti shvatanja i nedostatku promišljanja najbliži haridžijama.Naime, oni su izjave Ibn Abbasa i drugih "To je kufr dune kufr.", "Nije to kufr na koji vi mislite" i slične predaje koje im se pripisuju a neke imaju slabe senede, primijenili na očigledan širk zakonodavaca i jasan kufr onih koji sude po nevjerničkim zakonima.Riječi kojima su se oni branili od haridžijskog proglašavanja nevjernikom onog ko čini grijeh, ovi su primijenili na tirane, murtede i mušrike, bezbožnike, braneći njihovo nedvojbeno nevjerovanje i jasno bezbožništvo, a okomili su se s tim predanjima na uništenje monoteista koji su protekfirili tirane otpadnike koji ne sude po onome što je Allah objavio.
Riječi selefa su se odnosile onda kada je u pitanju nepravda u sudu ili ostavljanje nečega od Allahova suda, ponekad u određenoj situaciji zbog prohtijeva, grijeha, ili strasti bez mijenjanja Šerijata,zakonodavstva i parničenja pred tagutom.A primjenjivanje izjave „kufr dune kufr“ na onoga koji u osnovi sudi laičkim zakonom ili ih propisuje ili se parniči pred njima je totalna glupost.
Šejh Muhammed el-Emīn eš-Šenqītī je rekao: ''I ovim nebeskim tekstom koje smo spomenuli postaje potpuno jasno da onaj koji slijedi izmišljene zakone, koje je šejtan propisao na jeziku njegovih ewlijā, i koji se suprotstavljaju onome što je Uzvišeni Allāh propisao na jeziku Svojih vjerovjesnikā, 'alejhimus-selām., da niko ne sumnja u njihov kufr i njihov širk, osim onoga kome je Allāh oduzeo njegov vid i oslijepio ga i pored svjetla objave.'' ''Adwā'ul-bejān'', 4. tom, 82-85 str
