Muslimani bilo da se radi o muskarcima ili zenama, u nekim okolnostima
cesto osjecaju pritiske, bilo na ulici, u skoli, fakultetu, pa cak i u
vlastitim porodicama.

Mnogi se zale na svoje majke i oceve da na njih vrse pritisak vrijedjajuci ih i nazivajuci ih pogrdnim imenima.

Kakav stav zauzeti prema ovom problemu i ovom neugodnostima?

Nasa
je obaveza da se strpimo i ocekujemo nagradu, te da ne dozvolimo da nas
ovo sprijeci u pozivanju ka Allahu, dzelleshanuhu, jer je On poslao
Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, s uputom i vjerom Istine.
Sjetite se samo, da li je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem,
kada je krenuo s pozivanjem u Istinu, bio ostavljen na miru ili je bio
uznemiravan?

Takodjer, da li su poslanici koji su prije njega
poslani, bili ostavljeni da u miru cini sto zele ili su i oni
uznemiravani zbog slijedjenja puta Istine?

Uzviseni Allah kaze:
"A poslanike su i prije tebe laznim smatrali, pa su trpjeli sto su ih u
laz ugonili i mucili, sve dok im ne bi dosla pomoc Nasa." (El-En'am, 34)
Takodjer, Uzviseni kaze: "Ti izdrzi kao sto su izdrzali odlucni
poslanici i ne trazi da im kazna sto prije dodje." (El-Ahkaf, 35)

Spomenut
cemo nekoliko primjera Vjerovjesnikova, sallallahu alejhi ve sellem,
strpljivosti, kako bismo njega uzeli za uzor u ponasanju u slicnim
situacijama.

Prvi primjer: Na njegov prag bacali su smece i
prljavstinu, ali je on i pored toga bio strpljiv i nada se nagradi.
Govorio bi: " Kakav je ovo komsijski odnos?", tj. zasto me ovako
uznemiravate, zar ovako komsije postupaju jedni prema drugima?

Drugi
primer: Kada je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, otisao
plemenu Es-Sekif u Taifu radi poziva ka Allahu, sa njim je bio Zejd b.
Harise. Sta su pripadnici tog plemena uradili Poslaniku, sallallahu
alejhi ve sellem?

Naredili su svojim ludjacima da se u dva reda
poredaju na putu i da ga kamenuju. Kamenovali su ga sve dok mu nisu
raskrvarili noge. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, otisao
je, a potom je rekao: "Dosao sam sebi tek kada sam bio u Karnu
Es-Sealibu." Potom mu je dosao Dzibril sa Melekom brda. Dzibril mu rece:
"Ovo je Melek brda koji ti naziva selam", pa ga je i on poselamio.
Zatim mu rece: " Ako zelis, srusit cu na njih ova dva velika brijega."
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovri mu: " Ne, jer mozda
ce Allah iz njihovog potomstva izvesti one koji ce u Njega iskreno
vjerovati i koji Mu nece sirk ciniti."

Treci primjer:
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, cinio je sedzdu na mjestu kod
Kabe, na mjestu koje vrijedi za najsigurnije mjesto na svijetu, pa cak i
za pripadnike plemena Kurjes. Toliko su je postovali da kada bi se
covjek na tom mjestu susreo sa ubicom svoga oca, ne bi ga ubio.

Medjutim,
kada su neprijatelji islama vidjeli Poslanika, salllallahu alejhi ve
sellem, na sedzdi kod Kabe, naredili su jednom od njih da donese devinu
iznutricu, te su je istresli na Poslanikova, sallallahu alejhi ve
sellem, ledja. Sta mislite o ovom gnusnom cinu.

I pored svega,
on je bio strpljiv i nadao se nagradi. Ostao je tako cineci sedzdu
Uzvisenom sve dok nije dosla njegova kcerka Fatima, radiallahu anhu,
koja je ocistila njegova ledja i bacila iznutricu. Kada je Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, zavrsio namaz, podigao je ruke u zrak i
uputio Allahu dovu protiv Kurejsija.

Omladino, uzmimo pouku iz
ovih primjera, budite strpljivi i jedni drugima preporucujte strpljenje i
ustrajte u pokornosti Allahu. Znajte da je Allah sa onima koji su
bogobojazni i koji cine dobra djela.

Postavlja se pitanje, da li
cemo biti strpljivi i pozivati clanove nasih porodica ili cemo se pak
ljutiti zbog onoga sto cine i samo sutjeti?

Nasa je duznost
pozivati bliznje i pri tome ne smijemo gubiti nadu. Pozivanje treba biti
prozeto mudroscu i blagoscu, a bez ispoljavanja zestine i grubosti,
kako se u procesu pozivanja ne bi napravilo vise stete nego koristi.
Zbog toga je obaveza biti mudar i pronicljiv, kako bi se dobro
procijenila odredjena situacija i na naljepsi nacin djelovalo u datom
momentu.

Trebamo vrlo dobro znati da ljudi nece biti upuceni u
vjeru preko noci, osim ako Allah drugacije odredi. Medjutim, Allahovo je
pravilo na zemlji da se stvari odvijaju postepeno. Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem, ostao je u Mekki trinaest godina pozivajuci
ljude, ali i poslije toliko vremena, nije do kraja ostvario svoju
misiju. Nakon toga boravio je u Medini, a tek poslije dvadeset i tri
godine poslanstva, vjera je bila do kraja upotpunjena.

Ljudi ne
ostavljaju lahko svoja predhodna uvjerenja, stoga je u njihovom
pozivanju ka Istini neophodno uloziti veliko strpljenje i napor, sve dok
Allah ne dozvoli da se desi ono sto je vec odredio.

Cesto mi
pozivaoci u vjeru postavljaju pitanja kao sto su: Hocu li s njima
prekinuti svaku vezu? Hocu li razbiti televizor i radio? Hocu li uraditi
to i to, itd.?, na sto ja odgovaram, citirajuci Allahovu, dzelleshanuhu
knjigu,: " Na putu svog Gospodara pozivaj s mudroscu". Ako ni tada ne
uspijes ostvariti cilj, nije ti dozvoljeno ostati sa grjesnicima. Pod
tim ne mislim da ti nije dozvoljeno zivjeti pod jednim krovom zajedno s
njima, vec ti nije dozvoljeno da ostanes sa njima dok cine odredjene
grijehe. Obaveza ti je npr. napustiti prostoriju u kojoj oni borave dok
cine doticni grijeh.

Covjek koji ostane sa grjesnicima u njihovom
grijehu i nepokornosti ustvari je njihov saucesnik. Allah,
dzelleshanuhu, kaze: "On vam je vec u Knjizi objavi: Kada cujete da
Allahove rijeci poricu i da im se izruguju, ne sjedite s onima koji to
cine dok ne stupe u drugi razgovor, inace, bit cete kao i oni."
(En-Nisa, 140)

Bez obzira na sve, vodeci racuna o vaznosti
pozivanja u vjeru clanova svoje porodice, prvi koraci na tom polju
moraju biti strpljivi i blagi. Onaj ko nije krenuo pravim putem danas,
mozda ce krenuti sutra. Uvijek je mudrije krenuti od manjih stvari ka
vecima, kada zelis promjeniti ponasanje u svojoj porodici. Uvjeren sam
da ce covjek, uz Allahovo odredjenje, ukoliko bude strpljiv i bude
pozivao na strpljenje u konacnici uspjeti. Uzviseni Allah kaze: " O
vjernici, buditi strpljivi i izdrzljivi, na granicama bdijte i Allah se
bojte, da biste postigli ono sto zelite." (Ali Imran, 200)

Zato
podsticem svakog da bude strpljiv i da poziva na stpljenje i pri tome
kazem: Sve dok tvoj ostanak s grjesnicima donosi korist, pa makar ona
bila malena i postepena, u tome je dobro, jer znamo da je gradnja
uveliko sporija od rusenja.

Zamislite da stojimo ispred visokog,
cvrstog dvorca i da ga zelimo srusiti. Koliko ce trajati njegovo rusenje
ukoliko upotrijebimo deset buldozera? Srusit cemo ga u jednom danu,
iako je njegova gradnja trajala tri godine ili vise. Isto tako, i narodi
izgradjuju svoju vjeru i ponasanje u dugom vremenskom periodu, te je za
temeljitu promjenu njihovo stanja i ponasanja neophodan duzi vremenski
period kao i mnogo strpljenja.

Svaki pozivalac ka Allahu duzan je da bude:

- Strpljiv u svome pozivu i strpljiv u onome sto pozivamo,
- Strpljiv u onom sto se protivi njegovom pozivu,
- Strpljiv u odnosu na uznemiravanja i provokacije.

Allah, dz.s., je objavio Davudu, a.s.,: "O Davude, kada bi znali oni
koji se od Mene okrecu za Moju ceznju za njihovim povratkom Meni i za
Moju zelju da se pokaju, istopili bi se od ceznje za Mnom. O Davude, ovo
je Moja zelja onima koji se okrecu od Mene, a kakva je tek moja ljubav
prema onima koji hrle Meni."

Prica nas vjerovjesnik Muhammed,
saws, o covjeku koji ce doci na Sudnji dan, pa ce Allah Uzviseni
narediti svojim melekima da mu uklone neke velike grijehe. Bit ce receno
tom covjeku: "Citaj knjigu svojih djela, o Moj robe!" Citat ce knjigu i
naci mnogo grijeha, koji se ne mogu prebrojati. Covjek ce pomisliti da
je propao i pocrnit ce mu lice. Tada ce mu Allah, swt, reci: "Citaj
svoje grijehe ponovo, o Moj robe! Zar se nisi pokajao?"
Pa ce se
sjetiti da se pokajao, i reci ce: "Naravno, Gospodaru, pokajao sam se.
Pokajao sam se, o Gospodaru." Ponovo ce procitati svoje grijehe i vidjet
ce da su se grijesi pretvorili u dobra djela. Rob ce se obratiti svom
Gospodaru: "Gospodaru, zaista ja imam jos grijeha i dobro ih se sjecam!"
- Dok je Vjerovjesnik, saws, ovo pricao, smijao se toliko da su mu se
zubi vidjeli.

Rekao je Uzviseni: " Između Mene i džina i ljudi
događa se nešto krupno. Ja ih stvaram, a obožava se neko mimo Mene,
opskrbu im dajem, a drugom se zahvaljuje. Moje dobro se spušta ljudima, a
njihovo zlo se podiže Meni. Ukazujem im ljubav preko Svojih blagodati,
iako sam Ja potpuno neovisan od njih, a oni činjenjem grijeha pokazuju
mržnju prema Meni, a od Mene najviše ovise. Moji robovi se teškim
grijesima bore protiv mene, a Ja ih u posteljama čuvam .

Ko
krene prema Meni, Ja ga dočekam izdaleka, a ko se okrene od Mene, Ja ga
pozovem izbliza. Ko nešto radi Mene ostavi, Ja ga darujem boljim od
onoga što je ostavio. Oni koji Me se zikrom sjećaju, Meni su blizu.
Onima koji zahvaljuju, Ja ću dati još više. Onima koji su pokorni, Ja ću
dati posebne počasti. One koji su mi neposlušni, neću obeshrabriti u
pogledu Svoje milosti. Ako mi se pokaju, pa Ja sam njihov voljeni. Ja
zaista volim one koji se često i mnogo kaju i koji se često čiste. A ako
mi se ne pokaju, pa Ja sam njihov liječnik. Iskušam ih kušnjama kako bi
ih očistio od mahana.

Ko Mi dadne prednost nad drugima, I ja
njemu dadnem prednost nad drugima. Dobro djelo vrjednujem od deset do
sedam stotina puta, pa i mnogo više A loše djelo pišem samo kao jedno
učinjeno. Ako se za njega pokaje i od Mene zatraži oprost, Ja mu
oprostim.
Moja milost je veća od Moje srdžbe. Moja blagost je veća od
srdžbe, a Moj oprost je veći od Moje kazne. Ja sam milostiviji Svome
robu nego majka svome djetetu. Kad god mi dođeš, primit ću te. Ako Mi
dođeš noću, prihvatam te. Ako mi dođeš danju, opet te primam. Ako Mi se
primakneš koliko pedalj, Ja se tebi primaknem koliko rukohvat. Ako ti
ideš običnim hodom, Ja žurim prema tebi.

Kad bi Mi došao sa
grijesima kolika je cijela Zemlja, a potom Me sreo ne pripisujući meni
druga, Ja bih ti došao sa oprostom kolika je Zemlja. Kad bi tvoji
grijesi napunili nebesa, a potom od Mene oprost zatražio, Ja bih ti
oprostio. Ima li iko milostiviji i plemenitiji od Mene?"