[center]Ideje i ubjeđenja:
Izvori sufijskog učenja su:
Otkrovenje ( al-kašf) - Sufi je se na otkrovenje ( al-kašf)
oslanjaju, ne samo kao na pouzdan izvor znanja i spoznaje nego ga smatraju i
vrhuncem ibadeta.
Pod sufijskim otkrovenjem, između ostalog, se podrazumijeva:
l. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem,
(an-Nabi) - tj. dobijanje znanja direktno od njega, bilo na javi ili u snu.
2. Hidr, a.s., (al-higr), o čijoj pobožnosti i
bogobojaznosti među sufijama kruže mnoge priče. Oni smatraju da se od njega mogu
naučiti šerijatski propiSI, dobiti vjersko znanje, virdovi, zikrovi i razne vrline.
3. Nadahnuće (al-lham), bilo daje ono direktno od
Allaha - čime su oni stepen (maqam) sufije izdigli iznad stepena Vjerovjesnika,
jer vjeruju da evlija (alwali) dobija znanje direktno od Allaha, odakle ga
dobija i melek koji ga, potom, prenosi vjerovjesniku (an-nabi) ili poslaniku(ar-rasul).
4. Pronicljivost ( al-firasa) s kojom se raspoznaju
skrivene misli i razgovori duše.
5. Tajni glasovi (al-hawatifj od Uzvišenog Allaha,
meleka, dobrih džina, ·nekog od evlija (min abad awliya)*, Hidra ili Iblisa,
koji se čuju pomoću uha, u snu ili na javi, ili u stanju između sna i jave.
6. Putovanja i uspeća (al-isra'at wa alma 'ariff) pod
kojim sufi je podrazumijevaju evlijino uspeće u viši svijet (al- 'a/am
al'ulawi), njegovo kruženje po njemu i donošenje iz njega svakojakih znanja i
tajni.
7. Osjetilnog otkrovenja ( al-kašf al-!Jissi), tj.
otkrivanjem pravog stanja bitka (kašf Jaqa'iq
al-wugud)* dizanjem fizičkih zastora ( al-!Jugub al-!Jissiyya) sa srca i očiju.
8. Snovi i snoviđenja (ar-ru'ya wa almanama na koja
se sufije najčešće oslanjaju, tvrdeći da preko njih od Uzvišenog Allaha, Vjerovjesnika,
sallallahu alejhi ve sellem, ili nekog od svojih šejhova dobijaju znanje o vjerskim
propisima.
Osjećanje (ag-gawq) koga ima dvije vrste:l. Opće osjećanje (ag-gawq al- 'iimm) koje je svojstveno za
sva stanja i sve stupnjeve. El-Gazali u svome djelu alMunqid min ag-dfa/ smatra
da putnikisposnik ( as-sabk) može osjetiti unutrašnji smisao vjerovjesništva
(!Jaqlqa an-nubuwwa) ina odsjedanjima na putu spoznati njegove osobenosti.
2. Što se, pak, tiče posebnog osjećanja( ag-gawq al-ba$$),
on je kod svakog sufi je različit, shodno različitosti njihovih stupnjeva, jer
se, prvo, počinje kušati, a onda piti.
Ekstaza (al-wagd), koja ima tri stupnja (maratib):l . Stupanj prisutnosti ( at-tawagud),
2. Stupanj ekstaze (al-wagd) i
3. Stupanj nalaženja (al-wugad).
Učenje i od drugih vjerovjesnika (pored Vjerovjesnika
Muharnmeda, sallallahu alejhi ve sellem) i umrlih šejhova. Sufijske ideje i
učenja su mnogobrojna i isprepletana, isto kao i njihove škole i redovi.
Ona se u najkraćim
crtama ogledaju u sljedećem:
U pogledu ,vjerovanja u Uzvišenog Allaha, sufije zastupaju
različita učenja.
Neki od njih, ko što su pristalice el- Halladžove škole
(nwjhab al-lfa/laJ) vjeruju u Njegovo utjelovljenje (al-!JulDl), drugi u
panteizam ( wa!Jda al-wugad) i nerazdvojivost Stvoritelja od NjegO\ih stvorenja,
dok se treći drže el-Eš'arijeva i elMaturidijeva učenja o Allahu i Njegovim imenima
i atributima.
U pogledu vjerovanja u Poslanika, sallallahu alejhi ve sell
em, (ar-rasol), ekstremne sufije (al-gula), također, zastupaju različita
učenja.
Neki od njih tvrde da
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije dospio do njihova stupnja i stanja,
te da nije bio upućen u tajne i znanje sufizma kao što su upućene neke sufije.
U tom smislu su i elBistamijine riječi: "Mi smo zagazili u more, na čijoj
obali su se zaustavili vjerovjesnici."
Drugi, kao što su Ibn 'Are bi i njegovi sljedbenici, tvrde
da je Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, kupola svemira ( qubba
al-kawn), da je on Allah koji je zasjeo na Aršu, da su: nebesa, Zemlja, Arš, Kursi
i sva stvorenja stvoreni od njegova svjetla, te da je on (tj. Muhammed, sallallahu
alejhi ve sellem) prvo stvorenje (awwal mawgad).
Treći, opet, takvo shvaćanje ne samo da ne prihvaćaju, nego
i odbacuju. Međutim, oni - iako vjeruju u njegovu ljudsku prirodu i poslanstvo
- dozvoljavaju njegovo, sallallahu alejhi ve sellem, uzimanje za posrednika između
sebe i Uzvišenog Allaha na način koji je u suprotnosti sa vjerovanjem sljedbenika
sunneta i džema'ta ( 'aqida ahi as-sunna wa al-gama'a)
U pogledu vjerovanja u evlije (al awliya) sufije, također,
imaju najrazličitija shvaćanja.
Tako neki evliju
(a/-wali) uzdižu iznad stepena vjerovjesnika (annabi).
Drugi, opet, evliju u svim njegovim svojstvima izjednačavaju
sa Bogom, tako da je evlija u stanju stvarati (ya!Jiuq), davati nafaku
(yarzuq), davati život (yu!Jyi) i smrt ( wa yumm) te vladati svemirom (wa yata$arraffi
al-kawn).
Neke sufije prave podjelu u stupnjevima odabranosti
(al-wi/aya) evlija. Tako među njima postoje stožeri (al-aq{ab), pomoćnici
(al-abda/) i odabranici (an-nugaba) koji se svake noći okupljaju na svome sastanku
( dlwiin) u pećini Hira i na njemu odlučuju o sudbinama.
Drugi , opet, u to ne vjeruju, ali evlije i dok su živi i
poslije smrti, ipak, uzimaju za svoje posrednike kod svoga Gospodara.
Naravno , sva ova i njima slična učenja, u suprotnosti su sa
učenjem Islama o odabranosti (al-wiliiya) koju Uzvišeni Allah pruža Svojim
prijateljima koji se drže propisa vjere (ad-din) , bogobojaznosti ( attaqwa), činjenja
dobrih djela , potpunog robovanja samo
Allahu, vjerovanja u ovisnost samo o Njemu i ubjeđenja da evlija (al-wali) nije
u stanju pomoći ni sam sebi , a kamoli drugome , kao što stoji u riječima
Uzvišenog , upućenih Svome Poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem :
Reci: Ja nisam u stanju da od vas kakvu štetu otklonim niti
da nekome od vas neku korist pribavim. " ( AI-Ginn, 21.)
Sufije, također, vjeruju da se vjera (ad-din) sastoji iz:
Šerijata i hakikata, da je Šerijat samo
vanjski okvir vjere i vrata na koja svako ulazi, a da je hakikat njen unutrašnji smisao koji dokučuju samo oni
najodabraniji .
Po mišljenju sufija, sufizamje ujedno i put i hakikat.
Po sufijskom učenju, u tesavvufu mora biti prisutan duhovni
utjecaj, a on se može ostvariti jedino preko šejha od koga je sufija primio
tarikat.
Isto tako, u tesavvufu se mora prakticirati zikr ,
meditacija i usredsrediti razmišljanje na
viši svijet .
Po njima, najviši
stupanj u tesavvufu je stupanj evlije.
Sufije često govore o bogomdatom znanju koje je, po njihovom mišljenju , svojstveno
samo onima koji su na stupnju vjerovjesnika i evlija kao što je slučaj sa Hidr a.s., za koga je
Uzvišeni Allah rekao:
I nađoše jednoga Našeg roba kojem smo milost Našu darovali i
onome što samo Mi znamo naučili (Al-Kahf, 65 .)
Gubljenje osjećaja u ekstazi - Prvi koji je u Islamu počeo zagovarati ovakvo stanje bio
je Ehn. Jezid el-Bistami, koji ga je preuzeo od svoga Še j ha Ebii 'Alia es-Sindija.
Pod ovim stanjem se podrazumijeva potpuno utonuće u promatranju Božije veličine
(al-istih/lik iiUiihl' bi al-kuliyya), pri čemu čovjek gubi svaki osjećaj za
sebe i svijet oko sebe, osim za Allaha.
U tom smislu, el-Kušejri kaže da potpuno utonuće može
doživjeti samo onaj "nad kim potpuno zavlada snaga hakikata , do te mjere da od cijeloga svijeta koji ga
okružuje ne primijeti ni koliko je trun prašine".
Stupanj (maqiim) potpunog utonuća je stanje u kome se predodžbe putnika sufi j skog reda kreću između dvije potpune
suprotnosti: negiranja svake vrste Božije g nesavršenstva , s jedne, i dokazivanja
utjelovljenja i antropomorfizma , s druge strane.
Stupnjevi
ponašanja.Među sufijama postoje razne kategorije: obični sufija ,
pobožnjak, isposnik itd., što znači da
svaka od ovih kategorija ima svoje metode, program i cilj .
Prvi stupanj ponašanja putnika u tarikatu je ljubav prema
Allahu i Njegovu Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a vodič na njemu je
slijeđenje Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Drugi stupanj je ugledanje na Allahova Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, kao u najbolji uzor. U tom su smislu i riječi Uzvišenog: Vi
u Allahovu Poslaniku imate divan uzor. (Al-A)Jzab , 21.)
Treći stupanj je pokajanje koje se ogleda u odustajanju od daljeg griješenja,
pokajanja za učinjena loša djela, čvrste odluke da se ona više nikada neće ponoviti
i, ukoliko se prema nekome drugom pogriješilo, izmirenje računa sa njim.
Položaji su
duhovna stajališta kroz koja putnik-sufija prolazi na svome putu do Allaha. Na
svakom od njih on se - boreći se da se što bolje očisti i duhovno unaprijedi -
zadržava određeno vrijeme dok ne pređe na sljedeće. Svaki sufija na svome putu
mora proći kroz fazu borbe i čišćenja .
Oni između učenika i Uzvišenog Allaha,
kao prepreke smatraju četiri stvari:
Imetak, ugled, oponašanje drugog i neposlušnost .
Stanja su, kako je neko od sufija rekao:
"Povjetarci koji, na njegovom putu, nježno zapuhnu putnika, pa se uz njih nekoliko
trenutaka odmori i odahne, a onda
ostavljajući iza sebe miris nestanu nakon čega duša nestrpljivo čeka da
ponovo naiđu i zapuhnu ugodnim mirisom."
El-Džunejd je rekao:
"Stanje je kratki osjecaj koji srce obuzme ali se ne zadržava."
Stanja su bogom dani
darovi , a položaji zasluge . U tom
smislu su i riječi sufija: "Stanja izviru iz vrela milosti i dobrote , a položaji
se stječu trudom."
Pobožnost se
ogleda u tome da putnik ostavi sve u što
sumnja. Odnosi se na jezik (tj. riječi), srce i djela.
Skromnost se
sastoji u tome da čovjeku ovaj svijet bude na dohvat ruke, a srce predano onome
što je u Allahovoj ruci. Neko od sufija je, u tom smislu, o skromnosti rekao:
"Istinu govori taj i taj. Allah mu je srce očistio od dunjaluka i dao mu
ga u ruke, i njegovoj vanjstini ''
Čovjek istovremeno može biti i bogat i skroman, jer se pod
skromnošću ne podrazumijeva siromaštvo. Otuda ni svaki siromah nije skroman
(zahid) niti svaki skroman čovjek siromah .
Skromnost se dijeli na tri stepena:
l. Ostavljanje onoga što je zabranjeno, i to je skromnost
običnog svijeta .
2. Ostavljanje pretjerivanja u onome što je dozvoljeno, i to
je skromnost odabranih.
3. Ostavljanje svega što čovjeka zaokuplja od razmišljanja o
Uzvišenom Allahu, i to je skromnost onih koji su istinski spoznali Allaha .
Pouzdanje u Allaha. Sufije kažu: "Pouzdanje je početak, predaja sredina, a prepuštanje kraj, ukoliko pouzdanje u Allaha, uopće, može
imati kraj." Sehl etTesetturi kaže:
"Pouzdanje u Allaha je prepuštanje Uzvišenom Allahu da bude ono što On
hoće da bude."
Ljubav - El-Hasan elBasri kaže: "Znak ljubavi je
slaganje sa voljenim, utrkivanje u svemu na njegovim stazama, približavanje
njemu na sve moguće načine i bježanje od svega što mu se ne sviđa."
Zadovoljstvo - Neko od sufija je rekao: "Vrhunac
zadovoljstva sa Allahom je da čovjekovo srce ostane mimo na svaki Allahov sud i
odredbu." Neko drugi je rekao: "Zadovoljstvo je posljednje stanište na
putu sufi je . Iza njega dolaze stanja gospodara srca , poniranje u nevidljive
svjetove i preispitivanje tajnih misli
radi prečišćavanja zikra i upoznavanja sa stvarnim značenjem stanja .
Izraz "mašta " sufije koriste za
razumijevanje Allahove Knjige i sunneta Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem, sve dok putnik ne dođe do
sigurne spoznaje. Ona ima tri stepena:
l. 'Jim al-yaqln - pod kojim se podrazumijeva spoznaja preko
tradicionalnog dokaza; ajeta ili hadisa, kao što stoji u riječima Uzvišenog:
Ne valja tako, nek znate pouzdano. (At-Takatur, 5.),
2. 'Ayn al-yaqln - pod kojim se podrazumijeva spoznaja putem
gledanja okom ili otkrovenja , kao što stoji u riječima Uzvišenog:
I još jednom, doista ćete ga jasno vidjeti (At-Takatur, 7.)
i
3. .ffaqq al-yaqln - pod kojim se podrazumijeva spoznaja
stečena putem kušanja , kao što stoji u riječima Uzvišenog:
Sama je istina, zbilja, sve ovo zato hvali ime Gospodara
svoga Veličanstvenog! (Al-Waqi'a, 96.)
Što se tiče vlasti, vladanja i politike, sufijski metodu u
tom pogledu ne dozvoljava suprotstavljanje zlu i vlasti vladara, jer je po
njihovom mišljenju odnose među Svojim robovima uredio Sam Allah onako kako On
hoće. Možda najopasniju stvar u sufijskom vjerozakonu predstavlja njihov sistem odgoja , jer kroz
njega potpuno ovladaju razumom svijeta do te mjere da ga potpuno negiraju, i to
na taj način što nove pristalice u tesavvuf uvode postepeno i uz
krajnjuučtivost i ljubaznost, zatim im se do granice strahopoštovanja
preuveličava uloga i značaj tesavvufa i njegovih predstavnika, zatim prikrivanjem
i zapetljavanjem pojedinih pitanja, zatim sa postepenim upoznavanjem s učenjem
tesavvufa i na kraju uvezivanjem u red , a time i zatvaranjem svih puteva za
izlazak iz njega.
Škole sufizma su:Škola asketizma čije
su pristalice isposnici , askete , pobožnjaci i plač ljivci. Među najpoznatije predstavnike ove
škole spadaju: Rabi'a el-'Adevija, Ibrahim b. Edhem i Malik b Dinar.
Škola otkrovenja i spoznaje koja se zasniva na učenju da zdrava logika ntje sama dovoljna za stjecanje znanja i spoznaju
pravog smisla postojećeg svijeta, jer se čovjek kroz treniranje duše razvija do granice skidanja zastora neznanja sa
njegovih očiju, kada mu se počnu ukazivati stvari u njihovom pravom smislu i pokazivati
na ogledalu srca. Lider ove škole je Imam Ebu Hamid el-Gazali.
Škola panteizma . Lider ove škole je Muhjiddin b. 'Arebi koji
je, između ostalog, rekao: "Od provjerenih istraživača je dokazano da u bitisanju postoji samo Allah. Mi i ako postojimo,
postojimo po Njemu. Od bitka koji postoji po Istinskom Bitku samo istina dolazi.
Istinski bitak je zapravo samo jedan. Ne
postoji ništa što je Njemu slično, jer je nezamislivo da postoje dva različita
ili slična bitka."
Škola sjedinjenja i utjelovljenja čiji je lider el-Halladž. U ovoj školi
očevidan je utjecaj indijskog i kršćanskog misticizma, jer sljedbenik ove škole
vjeruje da se Allah utjelovio u njemu i
da se on sjedinio s Allahom. U tom su smislu
poznate el-Halladžove riječi: "Ja sam Istina." I: "U džubetu
nije niko drugi do Allah." Ovome treba dodati i druge slične izraze i
nekontrolirane pokrete ( aš-šata!Jaf) koji se kod njih javljaju u trenucima
opijenosti vinom osvjedočenosti , kako ga oni nazivaju.
[/center]