Home
1
OTAC I SIN Сре 16 Фед 2011, 8:46 am
Abu Al-Amin
Брат
OTAC I SIN
I kada on odraste toliko da mu poce u poslu pomagati, Ibrahim rece:
O sincicu moj, u snu sam vidio da treba da te zakoljem, pa sta ti mislis?
Babuka moj, rece: Uradi kako ti se naredjuje, naci ces me , ako Allah da, strpljivim. (As Saffat, 102. ajet)
Potrebno je podrobno zastati kod dimenzija Ibrahimovog a.s. stava, uzimajuci u obzir da se radi o starcu na izmaku zivotne snage koji je udaljen od familije i rodbine, iseljenik iz svoje domovine.
Allah dz s. mu poklonja sina nakon dugog iscekivanja i strahovanja da ce ostati bez nasljednika. Ne stigavsi da pokaze svom djetetu svo prostranstvo ocinske ljubavi i brige, biva mu naredjeno da to isto dijete zakolje, zrtvuje.
Medjutim on se nije bunio, niti ga je obuhvatao ikakav osjecaj osim osjecaja pokornosti i misao predanja Allahovoj dz.s. volji.
Duznost jeste bila ekstremno teska, jer od njega nije bilo trazeno da posalje sina u rat, niti da ga obaveze obavezama koje bi mu dovele zivot u opasnost, nego je od njega trazeno da stvar obavi svojom rukom.
Sada pogledajmo neke karakteristike Ibrahima a.s. kroz nacin na koji je saopstio sinu svoju zadacu, Pretpostavimo da je Ibrahim a.s. moga obaviti svoju zadacu dok je Ismail a.s. bio na spavanju i na taj nacin olaksati posao i sebi i djetetu. Medjutim, on je, dajuci Ismailu prostora za pristanak, ucinio i njega zasluznim za nagradu, uslijed pokornosti Allahovoj naredbi.
Iz ovog dogadjaja mozemo derivirati niz koristi koje se ticu pedagoskog pristupa djeci i drugima,
1. Naglasavanje potrebe za konsultovanjem i uvazavanjem tudjeg misljenja, pa cak i u stvarima koje su vjerom kategoricne, posto kroz nudjenje drugima prostora za razmisljanje, okazujemo uljudnost i respekt koji drugu stranu u komunikaciji cini kooperativnom.
2. Pedagog (otac, ucitelj) je duzan da svoje dijete (sebi podredjene) ukljuci u pohvalne aktivnosti kojima se bavi, s ciljem da se i djeca okoriste novim znanjem i iskustvom, npr. zajednicki odlazak na predavanja, namaz itd.
3. Naglasena je potreba za ostavljanjem odredjenog prostora prilikom komunikacije s ljudima, s ciljem da druga strana u komunikaciji osjeti slobodnost i sirinu, sto ce joj pomoci da iskreno i rado iznosi svoje stavove.Kako reaguje njegov sin u cvijetu svoje mladosti pred takvim okolnostima?Izvrsi ono sto ti se naredjuje, naci ces me , insa’Allah, strpljivim.”Obojica su se predali Allahovoj dz.s. volji, s potpunom sigurnoscu, spokojem i zadovoljstvom. Ovaj stepen dusevnog spokoja, unutarnje smirenosti, psihicke sigurnost pred kompleksnim zivotnim zadacima ne moze da osigura niti jedna sila na Svijetu.
Ovaj nivo osjecaja moze da proizvede samo iman u Jednog Allaha dz.s.
A Allah najbolje zna!
I kada on odraste toliko da mu poce u poslu pomagati, Ibrahim rece:
O sincicu moj, u snu sam vidio da treba da te zakoljem, pa sta ti mislis?
Babuka moj, rece: Uradi kako ti se naredjuje, naci ces me , ako Allah da, strpljivim. (As Saffat, 102. ajet)
Potrebno je podrobno zastati kod dimenzija Ibrahimovog a.s. stava, uzimajuci u obzir da se radi o starcu na izmaku zivotne snage koji je udaljen od familije i rodbine, iseljenik iz svoje domovine.
Allah dz s. mu poklonja sina nakon dugog iscekivanja i strahovanja da ce ostati bez nasljednika. Ne stigavsi da pokaze svom djetetu svo prostranstvo ocinske ljubavi i brige, biva mu naredjeno da to isto dijete zakolje, zrtvuje.
Medjutim on se nije bunio, niti ga je obuhvatao ikakav osjecaj osim osjecaja pokornosti i misao predanja Allahovoj dz.s. volji.
Duznost jeste bila ekstremno teska, jer od njega nije bilo trazeno da posalje sina u rat, niti da ga obaveze obavezama koje bi mu dovele zivot u opasnost, nego je od njega trazeno da stvar obavi svojom rukom.
Sada pogledajmo neke karakteristike Ibrahima a.s. kroz nacin na koji je saopstio sinu svoju zadacu, Pretpostavimo da je Ibrahim a.s. moga obaviti svoju zadacu dok je Ismail a.s. bio na spavanju i na taj nacin olaksati posao i sebi i djetetu. Medjutim, on je, dajuci Ismailu prostora za pristanak, ucinio i njega zasluznim za nagradu, uslijed pokornosti Allahovoj naredbi.
Iz ovog dogadjaja mozemo derivirati niz koristi koje se ticu pedagoskog pristupa djeci i drugima,
1. Naglasavanje potrebe za konsultovanjem i uvazavanjem tudjeg misljenja, pa cak i u stvarima koje su vjerom kategoricne, posto kroz nudjenje drugima prostora za razmisljanje, okazujemo uljudnost i respekt koji drugu stranu u komunikaciji cini kooperativnom.
2. Pedagog (otac, ucitelj) je duzan da svoje dijete (sebi podredjene) ukljuci u pohvalne aktivnosti kojima se bavi, s ciljem da se i djeca okoriste novim znanjem i iskustvom, npr. zajednicki odlazak na predavanja, namaz itd.
3. Naglasena je potreba za ostavljanjem odredjenog prostora prilikom komunikacije s ljudima, s ciljem da druga strana u komunikaciji osjeti slobodnost i sirinu, sto ce joj pomoci da iskreno i rado iznosi svoje stavove.Kako reaguje njegov sin u cvijetu svoje mladosti pred takvim okolnostima?Izvrsi ono sto ti se naredjuje, naci ces me , insa’Allah, strpljivim.”Obojica su se predali Allahovoj dz.s. volji, s potpunom sigurnoscu, spokojem i zadovoljstvom. Ovaj stepen dusevnog spokoja, unutarnje smirenosti, psihicke sigurnost pred kompleksnim zivotnim zadacima ne moze da osigura niti jedna sila na Svijetu.
Ovaj nivo osjecaja moze da proizvede samo iman u Jednog Allaha dz.s.
A Allah najbolje zna!
