KIDA EHLAI SUNNETA VEL DŽEMA'AT

Sunnet u jeziku znači put, tarik ili sira bila pohvalna ili pokuđena. Što se tiče šerijatskog značenja ima ih više:



a). Sunnet kod muhadisa je sve ono što se pripisuje Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem, od riječi, djela ili odobravanja (slaganja).
b). Kod fakiha sunnet je sve što je potvrđeno od Polsnika sallallahu alejhi ve sellem, a nije fard.
c). Definicija učenjaka akide: - Sunnet je uputa na kojoj je bio Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi ashabi u domenu znanja, govora i prakse (djela) što znači da je to Poslanikov sallallahu alejhi ve sellem, put na kom je bio on i njegovi ashabi sačuvan od sumnji i šubhi posebno po pitanju Allahovih svojstava, imena, prijetnje, obećanja u džennetu i kazni u džehennemu, tekfira, kadera i ashaba.
Jezičko značenje je okupljena skupina ili nešto suprotno od razdvojenosti. Šerijatsko značenje: Džemat je selefu ummet tj. prva generacija od ashaba i tabi'ina koji su se okupili oko jasne istine oko kitaba i sunneta i svi koji dođu poslije njih slijedeći ono na čemu su oni bili. Kaže imam ebu Šama: Gdje god dođe naredba od Allah i Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, o obavezi slijeđenja džemata, misli se na slijeđenje istine a ne druge ljude sa drugim idejama, pa makar oni koji se drže istine bili malobrojni a ovi drugi mnogobrojni jer je istina osobina pravog džemata Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Kada je upitan imam inb Mubarek o džematu rekao je: Ebu Bekr i Omer oni su u stopu pratili istinu – pa mu rekoše umrli su oni a on im kaže – Taj i taj (bili su živi). Dakle objasnio je da je džemat kod koga su objedinjena svojstva onih koji su na istini (Omer i ebu Bekr). Kaže ibn Mesud r.a.: „Džemat su oni koji potrefe istinu pa makar bili sami." On je ovo rekao odmah nakon Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, Druga definicija je da je džemat džemat muslimana koji su se okupili oko imama kada njegovo slijeđenje postaje farz ajn a ne slijeđenje harama. Buhari i ostali kažu da se pod džematom misli na učenjake hadisa, fakiha itd. koji dosljedno slijede sunnet Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, Ovdje se podrazumjevaju učenjaci ehlil sunneta i mudžtehidi koji rade po znanju.

Ko je ehlil sunnet vel džemat
To su oni koji su na onome na čemu su bili Resul sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi ashabi koji slijede sunnet drže se istine i čuvaju od novotarija u svakom vremenu i na svakom mjestu. Na osnovu ovoga vidimo da oni ostaju do Sudnjeg dana i oni su takozvani selefu salih (spašena grupa) ili pobjednička skupina tj. oni koji slijede a ne izmišljaju.

Zbog čega su ovako nazvani
Prozvani su zbog svoje pripadnosti njemu, poznavanjem njega, zbog svog držanja sunneta javno i tajno u teoriji i praksi zatim zbog svog nastojanja da objedine muslimane oko istine i sačuvaju ih cjepanja i naređenjem dobra a odvraćanjem od zla.

Koja su druga imena za ehlil sunnet vel džemat
1. Selefu salih (minule dobre generacije) a oni su imami upute koji razbijaju tamu. Na prvom mjestu tri zlatne generacije: ashabi, tabi'ini i tabi tabi'ini. Rekao je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem,: „Najbolja generacija je moja, zatim ona poslije njih, zatim ona poslije njih." (Buhari). Ko god se drži osnova vjere akide, fikha, ahlaka ovih generacija pripada njima pa makar im se razlikovala vremena i domovi.
2. Firkatu nadžijeh (spašena grupa). Dobila je naziv zato što se spasila zala na dunjaluku i spasiće se inšaAllah vatre na ahiretu.
3. Et taifetu mensureh (pobjednička grupa) za nju se kaže da je ona koja vodi džihad tj. pobjedu. Za pobjedu je potrebno imati duhovne i materijalne uzroke i bez samo jednog od njih odmah ne spada u Allahov sunnet.
4. Ehlul hadis veeser (sljedbenici hadisa i tradicija).
5. Ehlul itabaa (pristalice slijeđenja suprotno ne slijeđenju).

Osobenosti akide selefa
Po njima se razlikuje akida selefea od drugih akida.
1. Rabbanijje (božanstvenost) što znači da je ona samo od Allaha s.v.t. to je zdrava akida sačuvana od izmjena božanski joj je izvor i sve njene osobine su božanske.
2. Subutul hulud (postojanost i vječnost) to znači da je to čvrsta i potpuna i upotpunjena akida.
3. Vuduh (jasnoća) cijeli njen sadržaj je jasan.
4. Njena saglasnost sa prirodom čovjeka, fitrom, sve u akidi odgovara ljudskoj prirodi i saglasna je sa razumom koji je sačuvan od šubhi i strasti.
5. Ravnomjernost. Sve se ravnomjerno odvija u životu čovjeka po ovoj akidi.
6. Njeno počivanje na predanosi Allahu i Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem,
7. Podudarnost u dokazima u svemu što nas Allah i Njegov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, obavještavaju, imaju za sve dokazi koji odgovaraju fitri čovjeka. Ovdje postoje stvari kod kojih je razum čovjeka zbunjen zbog toga što razum ne doseže u gajb ali mi u to moramo vjerovati.
8. Umjerenost. Primjer – Ehlul sunnet vel džemat uzima srednji stav za osobine Allahovih svojstava niti ih negira niti zalazi u ta svojstva kao neke sekte. Vjeruju u ta svojstva bez dodavanja i oduzimanja. Primjer Allahova ruka...
9. Njihova spašenost nedoumica i isključivosti u koje su upali drugi.
10. Akida je razlog pobjede na dunjaluku i spasa na ahiretu.
11. Spojenost seneda koji doseže tačno do Poslanika sallallahu alejhi ve sellem,, njegovih ashaba, njihovih imama itd. Ničija druga akida nema ovaj sened.

Način uzimanja akide kod selefa i pravila za sticanje znanja iz akide
1. Uzimaju Kitab kao izvor svih izvora i kao osnova svih dokaza.
2. Uzimaju vjerodostojan dokaz kao šerijatski argument od kojeg nesmije niko odstupiti.
3. Sve što je saglasno sa Kitabom i sunnetom prihvataju u suprotnom odbijaju. Najoprezniji su ljudi u tome da ne predpostave nekog Allahu i Njegovom Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem,
4. Kod njih niko nije bezgriješan osim Poslanik sallallahu alejhi ve sellem,
5. Saglasnost selefa uzimaju kao šerijatski dokaz jer su oni najbolji poslije Resula sallallahu alejhi ve sellem,, posebno se ovdje uzima selefu salih (prva generacija) jer su se ovi poslije njih razišli u sekte i slično.
6. Ne priznaju mišljenja ni bilo čiji idžtihad prije nego ga provjere Kur'anom i sunnetom i idžmaom ummeta.
7. Ne pobijaju i ne suprostavljaju se Kur'anu i sunnetu razumom, ukusom, mišljenjem, kijasom i slično.

Osobenosti sunneta vel džemata
Ističe se posebnim akidskim, programskim i ahlakskim osobinama koje se razlikuju od drugih. Od tih osobina su:
1. Ograničavanje u naučavanju vjere u odnosu na Kur'an i sunnet. Prihvataju tekstove šerijata bez obzira shvatali tekstove ili ne.
2. Strogoća u slijeđenju hadisa i vijesti od selefa i bidata tj. pitanja o tome. Teže da slijede stazu onih koji slijede sunnet.
3. Oni su najupućeniji ljudi u stanje Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, , njegovih riječi i djela i zato su najpotpunije ljubavi prema Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem,
4. Nemaju imama kojeg veličaju uzimajući njegove riječi a ostavljajući ono što je došlo od Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, Kod njih jedini je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, sačuvan pogreške dok riječi drugih trebaju da budu saglasne sa Kur'anom i sunnetom.
5. Slijede srednji put u svim stvarima.
6. Uzimaju cijelu vjeru javno i tajno, u teoriji i praksi držeći se vjere snažno i čisto u stanjima tegobe i lahkoće. Kada su zdravi, srditi i kad je na njihovu štetu.
7. Objedinjuje sve šerijatske tekstove oko jednog propisa pr. abdest – uzmu sve dokaze o njemu i onda kažu šta je abdest (poređuju manje jasne ajete-mutešabi potpuno jasnim-muhkem).
8. Spaja znanje i ibadet, strah i nadu, oslonac na Allaha i rad za ostvarenje cilja. Spaja rad na ovom svijetu i odricanje od njega.
9. Oni se ne djele i ne spore oko pitanja vjere, osnova vjere, nego su u tome jedinstveni.
10. Izbjegavaju i čuvaju se prepirki i rasprava. Također, izbjegavaju one koji šire bidate, govor rekla kazala i prazan govor od koga nema primjene u djelo i slično. „...govori dobro ili šuti..."
11. Od osobina je i sačuvanost od zabuna i nedoumica isključivosti i poricanja što je slučaj kod svih onih koji slijede strast. Pr. šije.
12. Oprez od izdavanja fetvi bojeći se da kažu nešto za Allaha bez znanja, provjera i istinitosti vijesti, ne žure za izricanjem presuda, proglašavanjem ljudi kafirima i sl.
13. Pravednost i povjerljivost u prenošenju vjesti, bilo o kojoj vjesti da se radi samo da se sazna istina o toj vjesti.
14. Oni su pristalice šure, djeljenja na Allahovom putu, naređivanja dobra a odvraćanja od zla i sl.
15. Mnogo im je stalo do muslimana brinu se o njima i teže da ih sjedine oko istine.
16. Oni su dobri uzori jer su među njima: sidiki, šehidi i učenjaci koji popravljaju kada nešto narod pokvari.
17. Privrženi su isključivo istini ne vole nikoga osim na osnovama vjere. Ne podržavaju nijednu sektu, mezheb niti šejha ili imama nego se drže Kur'ana i sunneta.
18. Skromnost i odricanje od prolaznih dunjalučkih užitaka, čežnja za čišćenjem duše i zadovoljstvom srca onako kako je Allah zadovoljan sa njima.
19. Potpomažu se i potpunjuju međusobno.
20. Oni su najbolji i najmilostiviji prema ljudima. Najviše podnose uvrede od ljudi i najviše su ustrajni u dawi prema drugima.