Šejhul-Islam, Muhammed bin AbdulVehhab



Šejhul-Islam, Muhammed bin AbdulVehhab se rodio 1115 (1703 g.) godine po Hidžri u gradu Ujejnah, 70 km sjeverozapadno od Rijada, u Zemlji dvaju Harema. Pripadao je visoko obrazovanoj i poštovanoj porodici.
Njegov otac šejh AbdulVehhab bin Sulejman, je bio poštovani šejh poznat po pravednosti, nasljedstvo njegovog oca Sulejmana bin Alija, reisa uleme i vrlo sposobnog u predavanjima, jeziku i hutbama.
Školovanje
Šejhul-Islam je stekao svoje prvo školovaje od svoga oca. Bio je izrazito inteligentan, pa je postao hafiz u svojoj 10 godini. Izučavao je knjige tefsira, hadisa i fikha. Osim toga, veoma je volio da izučava djela uleme ranijih generacija, naročito djela Šejhul-Islama ibn Tejmije kao injegovog učenika ibn Qajima. Bio je dobar poznavaoc svih njihovih djela ....
Kad je postao punoljetan, otišao je da obavi hadž, i da se podučava kod uleme iz Mekke. Zatim je nastavio za Medinu, gdje takođe sreće poznatu ulemu toga vremena, i gdje stiče znaje kod prije svega dva šejha: Abdullaha bin Ibrahima bin Saida an Nedždija i Muhammada Hajat Sindija. Nakon toga odlazi za Irak i Basru gdje stiče još znanja.
Stanje u Nedždu
U to vrijeme , stanovništvo Nedžda je bilo zapalo u mušrička djela i predislamske obrede. Stjenje, kaburi , pećine, zli duhovi i luđaci su se smatrali svetcima. Bezosnovne priče i bajke su bile zamjenile Kuran i Hadis. “Ulema” koja je bila zainteresovana za dunjalučke koristi je još više zavodila stanovništvo.Društvo je bilo pod kontrolom magičara i lažnih proroka. Niko se nije usuđivao da im se suprotstavi. Ni Mekka ni Medina kao ni Jemen nisu bile pošteđene ovog džahilijeta i širka.
Početak Dawe
Šejh je bio žestoko potrešen stanjem stanovništva. Još više ga je bolilo što niko nije bio spreman da povede narod iz ovoga mraka na pravi put. Bilo je očito da takvo djelo vodi u direktan sukob sa ovim nasilnicima, jer su si oni pribavljali dunjalučke koristi od ovakvih djela. To je značilo da se treba spremiti za sve oblike torture i otpora koje ce sebični dunjalučari pružiti. Ali Šejh je bio odlučan da povede džihad protiv džehla i širka.
Njegova dawa je počela pozivanje naroda u tewhid i upućivanjem prema Kuranu i Sunetu. Pozivao je ulemu da se strogo drži Kur'ana i Suneta. Žestoko se borio protiv slijepog slijeđenja bilo koga ili bilo koje alima, ako su im se pogledi razlikovali od Kur'ana i Suneta.
Šejh je bio hrabar i pun želje za radom. Držao je dersove, rezgovarao sa ulemom i pozivao ih da mu pomognu u borbi protiv širka. Mnoga ulema Mekke, Medina i Jemena mu se odazvala i podržala ga. Ali bilo je i mnogih sebičnih “alima” koji su ga kritikovali i držali se daleko od njegovog poziva.
Mnogo puta su se takvi digli protiv šejha, ali je on i nakon toga nastavljao svoju dawu. Putujući kroz Zabir, Ahsa, Huraimala, stigao je u Ujejnu.
Dolazak u Ujejnu
U to vrijeme, Ujejnom je vlado Osman bin Hamid bin Mamar. On je bio obradovan šejhovim dolaskom, i obećao mu svaku vrstu pomoći u njegovoj dawi. Ovdje je šejhova dawa doživjela veliki uspjeh, a on samje postao čuven i omiljen među narodom, pa su mu ljudi počeli se odazivati i dolaziti sa svih strana. Uz pomoć emira ove pokrajine, šejh je uspio da očisti ovo područje od raznih “svetih” kamenja i drugih oblika širka. Popularnost šejha je bila velika. Jedne prilike je čak došla jedna žena i priznala da je počinila blud, pa je tražila da bude kažnjena. Šejh je prvo provjerio, da li je ona mentalno zdrava, da li ovo čini dobre volje ili je na to prisiljena. Kad se sve ovo istražilo i vidjelo da je to njena lična želja, šejh je presudio o radžmu (kamenovanju - šerijatskoj kazni za zina).
Napuštanje Ujejne i prelazak u Dariju
Kad je emir Ahse i njene okoline, Suleiman bin Uraiar, saznao za popularnost šejha među narodom, pobojao se za svoju vlast i odlučio da ga uništi. Tako je on zaprijetio emiru Osmanu, kod kojeg se šejh nalazio, i naredio mu da ubije šejha. Emir Osman je bio puno slabije moći od Suleimana, pa je on upoznao šejha sa novonastalom situacijom i predložio mu da učini hidžru u Dariju.
Stanovništvo u Dariji je dobro poznavalo šejha i njegovu dawu. Emir tamo je bio Muhamed bin Saud, koji kad je čuo za dolazak šejha na njegovo područje, otišao i lično ga posjetio. Muhamed bin Saud je bio iz pobožne porodice i sam je bio zainteresovan za islam. Njemu se svidjelo šejhovo pozivanje u tewhid, njegova borba za Kuran i Sunet.
Pristanak na širenje dawe
Šejh im je objasnio kako susul savs i njegovi ashabi činili dawu i džihad na Allahovom putu, izdržavali sve nevolje i činili sve šta su mogli ulažući sve napore. Šejh je upoznao emira sa svim ovim i uvjerio ih da im Allah garantuje Svoje zadovoljstvo na Ahiretu i pobjedu na ovom svijetu, ukoliko se budu iskreno predali borbi na Njegovom putu. Ibn Saud je pristao na ovo i obečao svoju pomoć.
Darija, centar dawe
To je postalo vrijeme kad se šejh osječao da se nalazi u okruženju koje ga podržava, i koje je više odgovaralo njegovoj dawi. On je u tome vidio zlatnu šansu da uči mase. Na njegovim dersovima bili su prisutni svi emir i njegova porodica kao i beduini iz okolnih mjesta. Šejh je držao dersove tewhida, Kuran, hadis, fikh kao i arapski jezik.
Darija je tad doživjela procvat, jer su se ljudi iz okolnih mijesta počeli doseljavati tražeći znanje. Kao što mu je popularnost rasla kod naroda, tako je rasla i mržnja fasika prema njemu, pa su počeli širiti lažnu propagandu, potvarajući šejha za sve i svašta. Šejhova istrajnost i iskrenost je učinila da se jedan dio njegovih protivnika okrenu i postanu njegovi saveznici.
Šejh je takođe pozivao pored dawe, i u džihad. Delegacije sa cijelog Arapskog poluostrva su mu dolazile, davale obećanje da će širiti tevhid u svojim pokrajinama i naredjivati dobro i zabranjivati zlo.
Emir Ujeine ga je pozvao da ponovo dođe kod njih i nastavi svoju dawu,ali je šejh odlučio da ostane gdje se nalazi. Mnoge delegacije su poslate i u zemlje Šama da uče ljude čistome islamu.
Odgovor vladarima
Kao što je pozivao običan narod, tako je šejh pozivao vladare da se okrenu od širka i vrate islamu. Poslao je pisma vlastima i ulemi u Nedždu, Rijadu, Khardžu, Qaemu, Hajelu, Vašimu, Sudeiru, Ahsi, Mekki, Medini, kao i Siriji, Jemenu, Indiji, Iraku. Mnoga ulema ovih zemalja mu se odazvala. Oni su nastavili borbu za čisti islam u svojm mjestima, inspirisani šejhovim djelm.
Smrt
Šejh je cijeli svoj život posvetio islamskoj dawi i džihadu sa krajnjom iskrenošću. Šejh je preselio u Zul Kadetu 1206 (1792 g.) godine po Hidžri.
Rezultat dawe
Resultat njegove dawe, džihada i krajnjeg napora u periodiu od 50 godina na Allahovom putu, bio je da je cijela pokrajina Nedžd vraćena u Islam. Napušteni su svi oblici širka i narod se vratio u Islam. Napušteno je slijepo slijeđenje predaka i tradicija i uspostavljen je šerijat. Uspostavljena je institucija koja je naređivala dobro a zabranjivala zlo. Mir je zavladao ovim područjem, kako u gradovima tako i u pustinji. Nakon preselenja šejha ra, njegovi sinovi i učenici su nastavili širenje dawe i džihada na Allahovom putu. Među njegovom djecom, najaktivniji su bili šejhovi: AbdAllah bin Muhammad, Husein bin Muhmad, Ali bin Muhammad i Ibrahim bin Muhammad; među unucima šejhovi: AbdurRahman bin Hasan, Ali bin Husein, Suleiman bin AbdAllah
Neka od šejhovih djela
Kitabu Tevhid
Kitabu Kabair
Kešfu Šubuhat
Muhtasar siratu Resul
Mesail Džahilija
Usul Iman
Fadail Kuran
Fadail Islam
Madžmuatu Hadis
Muhtasar insaf we šer Kabair
Usulu Selasa
Adabi mashi ila salat