Ovaj svijet je ušao u vjeru, pa izašao (iz nje)


Autor Hasan el-Basri

Hasan el-Basri, rahimehullah, je rođen 21. h.g., u Medini.

U pisanim biografijama ovog islamskog velikana ćemo naći da je opisan kao vrlo odmjeren, dostojanstven, blag, uviđavan, otvoren, požrtvovan, lijepe vanjštine, iskren, stamen i jednostavan, izazivao je poštovanje, ulivao vjeru i sticao simpatije.

Hasan el-Basri je bio autoritet, njegova se riječ slušala.

Katade je govorio: ''Moje oči nisu vidjele nikoga učenijeg od Hasana.'' Neki čovjek je želio otići u Basru pa mu je Ša'bi rekao: ''Kada ugledaš najljepšeg i najdostojanstvenijeg čovjeka u Basri znaj da je to Hasan, pa mu od mene prenesi selam.'' Junus b. 'Ubejd govorio je:''Ko god bi u Hasana samo pogledao, već bi se okoristio i prije nego što vidi njegova djela ili čuje njegov govor.''

Hasan el-Basri je umro u Basri 110. h.g..

Jedan fragment iz njegove knjige "Čujem šum, prijatelja ne vidim":

"Šta je to? Vidim ljude, ali ne vidim pameti, čujem šum, ali ne vidim druga. Ovaj svijet je ušao u vjeru, pa izašao (iz nje). Znaju šta je dobro, ali dobro ne rade. Znaju šta je zabranjeno, ali ga čine. Vjera im je samo na jeziku. Upitaš li nekog od njih da li vjeruje da će za djela polagati račun, on ti odgovori da vjeruje. Kunem se Vladarom Sudnjeg dana da laže! Jer u lijep odgoj i svojstva vjernika spada: snaga uz vjeru, odlučnost uz blagost, vjerovanje uz čvrsto uvjerenje, znanje uz blagost, blagost sa znanjem, pamet uz blag postupak, otmjenost u siromaštvu, umjereno vladanje u bogatstvu, samilost prema potištenom, darežljivost na pravom mjestu i pravednost uz istrajnost.

Vjernik neće učiniti nasilje ni onom ko ga mrzi, niti će se ogriješiti pomažući onog koga voli. On ne ogovara, ponižavajući drugoga ne namiguje, ne istražuje tuđe mahane, ne govori u besposlicu, ne zabavlja se i ne igra bez svrhe, ne prenosi tuđe riječi, ne traži ono što nije njegovo, ne poriče istinu makar se i njega ticalo, ne prelazi granice u isprici, ne sveti se kad nekoga nesreća pogodi, niti ga veseli kad neko pogriješi. Vjernik je u namazu ponizan i skrušen i žuri da Allahu što prije padne na sedždu. Riječi su njegove pravi lijek, strpljivost je njegova pobožnost, šutnja istinsko razmišljanje, a njegovo razmatranje je pouka. Druži se sa učenim da bi naučio. Među njima šuti da ne bi pogriješio, a kad govori, govori da bi se okoristio. Kada vjernik učini dobro, veseli se, a kad pogriješi, odmah oprost zatraži. Kad ga neko prekori, on opet njegovo zadovoljstvo zatraži. A ako ga neko izgrdi i ispsuje, on se blagim pokaže. Kad mu bude učinjena nepravda, otrpi i pravedno postupi. Samo u Allaha džellešanuhu zaštitu traži i od Njega pomoć moli.
Vjernik je među ljudima dostojanstven, a u osami je Allahu zahvalan.

Zadovoljan je nafakom koja mu je data. Stalno zahvaljuje na udobnosti i otrpi u muci. Ako se nađe u društvu onih koji su Allaha zaboravili, on se Allaha sjeća, a kad je u društvu onih koji se sjećaju Allaha, traži oprost za svoje grijehe."




[You must be registered and logged in to see this link.]