Ne znam druge vjere, osim da budeš hanif

Imam Buhari spominje u svome Sahihu da je Zejd ibn Amr ibn Nufejl (prije nego je sišla objava Vjerovijesniku od Allaha Subhanehu ve Te’ala) izašao k Siriji kako bi upito o vjeri u Jednoga Boga, te kako bi slijedio tu vjeru, pa je susreo (jednog) učenjaka od Židova, pa je pitao njega o njihovoj vjeri.
Zejd mu reče: "Možda ću da primim vašu vjeru, pa izvijesti me." Pa je rekao taj učenjak: "Nećeš biti na našoj vjeri a da ne uzmeš tvoj dio od srdžbe Allaha." Rekao je Zejd: "Ne bježim (ni od čega) osim od srdžbe Allaha, i neću (ne želim) nositi od srdžbe Allaha ništa. Pa ukaži mi onda na neku drugu vjeru osim te vaše?!" Reče židov: "Ne znam druge vjere, osim da budeš hanif, pravovjerni, monoteist." Rekao je Zejd: "A šta je hanif (pravovjerni)?" Rekao je: "Vjera Ibrahima. Nije bio Židov, a ni kršćanin. Da ne obožavaš ništa drugo osim Allaha." Pa je izašao Zejd, pa je susreo (jednoga) učenjaka od kršćana, pa je spomenuo njemu onome što je rekao i židovskom učenjaku. A ovaj mu odgovori:"Nećeš biti na našoj vjeri a da ne uzmeš svoj dio od prokletstva Allahovog" Rekao je: "Ne bježim ni od čega osim od prokletstva Allaha, i ne želim nositi od prokletstva Allaha, a ni od Njegove srdžbe niti jednu stvar. Pa da li ćeš mi pokazati na neku drugu vjeru osim nje?" Rekao je kršćanin: "Ne znam druge vjere osim da budeš hanif.” Rekao je: "Šta je to hanif?" Rekao je: "Vjera Ibrahima. Nije bio Židov, a ni kršćanin. Da ne obožavaš ništa drugo osim Allaha." Pa pošto je vidio Zejd njihov govor o Ibrahimu, alejhisselam, izašao je na otvoren prostor u pustinji, podigao je svoje dvije ruke, pa je rekao: "Moj Bože! Zaista ja zasvjedočavam Tebe da sam ja na vjeri Ibrahima."

Dalje se prenosi, od Esme, kćeri Ebu Bekra, bio zadovoljan Allah od njih dvoje, da je rekla: Vidjela sam Zejda, sina Amra sina Nufejla, kako stoji prislanjajući svoja leđa uz Ka'bu i govori: "O skupino Kurejševića! Tako mi Allaha nema od vas na vjeri Ibrahima niko osim mene."