HRANA ILI LIJEK?

Pojedinim vrstama meda se pridaju ljekovita svojstva slicna biljkama od kojih potjecu. Medutim, vrlo je malo znanstvenih cinjenica koje bi potvrdile opravdanost takovih vjerovanja. Najviše istraživackih podataka ima o antibakterijskom ucinku meda dobivenog od biljke manuke (Leptospermum scoparium) iz Novog Zelanda kao terapijskom potencijalu za rane, opekline, cir na želucu i bolesti usne šupljine.

Kako znanost cesto dokaže opravdanu i pravilnu primjenu tradicionalnih prirodnih lijekova, ne treba olako odbaciti stavove narodne medicine koji su prošli najduži "klinicki" test kroz ljudsku povijest. Zato ljekoviti ucinak pojedinih vrsta medova na zdravstvene poteškoce prema narodnom vjerovanju, tek treba suvremenim metodama istražiti. Uostalom, terapijski potencijal meda kod teškozacjeljujucih rana, najcešce zbog infekcije bakterijama otpornim na antibiotike, vec se može naslutiti. U klinickoj praksi se pokazalo da tradicionalno lijecenje oblaganjem rana s gazom natopljenom medom, predstavlja uspješno, brzo, sigurno i prakticno rješenje bez štetnih pojava.

Cudotvorna dejstva meda su poznata od najstarijih vremena. S obzirom na to za sta je sve dobar – trebali bi uvijek da ga imate u kuci. „Sto je manje kosnica, svijet je siromasniji", davno je zapisano.

Kao jedan od najcudesnijih proizvoda prirode, med je veoma cijenjen jos od starih vremena. U dalekoj proslosti bio je to jedini izvor secera do kojeg su ljudi mogli doci.

I u prastara vremena med je uptrebljavan kao lijek: kao izvor energije i eliksir za jacanje bolesnog organizma, kao antisepticko sredstvo kod infekcija i sl.

Allah subhanehu we te'ala. spominje med u Kur´anu zbog njegovog ljekovitog dejstva(u prevodu značenja): "Iz utroba njihovih (pcela) izlazi pice razlicitih boja koje je lijek ljudima." (Eh-Nahl : 69)

Med je takodjer spomenut i u spisima mnogih pisaca stare Grcke, ali i spisima i literaturi novijeg doba.

U starom Egiptu med se upotrebljavao za balzamovanje, a u staroj Indiji za konzerviranje voca. Naravno, i tada, kao i danas, koristilo se kao poslastica, ili kao dodatak poslasticama.

Danas se med koristi na vice nacina u svrhu lijecenja, kao npr.: za lijecenje apcesa, astme, anemije, bolesti koze, bronhitisa, raznih cireva, zatim kao sredstvo za ciscenje crijeva, protiv razdrzljivosti i dusevnih uzbudjenja, protiv iscrpljenosti, ekcema, gihta, gripe, kod oboljenja grla, upale pluca, za poboljsanje cirkulacije, krvne slike, protiv oboljenja, mokracnog mjehura, nesanice, za poboljsanje pamcenja, za opce jacanje organizma, za lijecenje proljeva, prosirenih vena, posjekotina i drugih rana, protiv katara zeluca, angine pektoris i drugih oboljenja srca, kao sredstvo za jacanje srca, za poboljsavanje stolice, za umiranje zivaca, protiv oboljenja zubnog mesa, zgaravice, zutice…

Ovaj eliksir zdravlja najbolje je uzimati ujutro na prazan zeludac. Osobe sklone povecanju secera u krvi ne bi ga smjele uzimati u vecim kolicinama.
Evo samo nekoliko od bezbroj recepata sa medom:

ZA MIRAN SAN: Pred spavanje popiti solju caja od majcine dusice kome je dodata kasicica meda, po mogucnosti i kasicica jabukovog sirceta.

PROTIV PROLIVA: Med razmutiti u hladnoj vodi i piti dvije do tri solje dnevno.

PROTIV ZATVORA: Med razumutiti u mlakoj vodi i piti, najbolje ujutro i na prazan stomak.

PROTIV BOLOVA U ZGLOBOVIMA: Pred spavanje zglobove namazati medom i umotati ih.

ZA BOLJI RAST DJECE: Tri puta dnevno davati djeci po kasicicu meda, najbolje je malo prije jela.

ZA BOLJI RAD SRCA: Med je idealna pogonska tvar za rad srca. Kod srcanih smetnji jedva da ima boljeg lijeka nego sto je med. Medjutim, najbolje je med uzimati razrijedjen, i to po mogucnosti prokuhanom mlakom vodom ili cajem od kamilice, kunice, od mirisne ljubicice. Kod svih vrsta caja dodaju se jedna do dvije kafene kasicice meda

izvor:Pcelarstvo-Nahl.com