Dvojica mušrika, Amir ibn Tufejl i Erbede ibn Kajs, smišljali su plan kako da ubiju Muhammeda, s.a.v.s. Prije odlaska kod Poslanika, s.a.v.s., Amir je rekao Erbedu: ''Kada dođemo kod Muhammeda, ja ću ga svojim tijelom zakloniti, a ti izvuci sablju i udaraj ga po glavi dok ga ne usmrtiš.'' Erbed se složio sa prijedlogom i krenuli su da ostvare svoje prljave namjere. Kad su došli kod Muhammeda, s.a.v.s., Amir ibn Tufejl je rekao: ''O Muhammede, šta mi nudiš ukoliko bih ja primio islam?'' Poslanik, s.a.v.s., mu je odgovorio: ''Ako primiš islam, ti imaš svoja prava koja ti islam daje i svoje obaveze prema islamu.'' Nezadovoljan odgovorom, Amir ga upita: ''Zašto me ne bi odredio za svog nasljednika?'' Muhammed, s.a.v.s., mu reče: ''To ne pripada ni tebi ni tvom narodu, već tebi pripadaju samo uzde konja s kojim se boriš.'' ''Pa to imam i sada'', odgovori Amir, ''nego ja želim da ti i ja sklopimo poseban ugovor o mom povlaštenom položaju.'' Poslanik, s.a.v.s., mu je ponovio da to njemu ne pripada. Zatim je Amir ibn Tufejl rekao: ''Dođi malo bliže, Muhammede!'' Kad se Poslanik, s.a.v.s., primaknuo, Amir mu je stavio ruke na ramena i dao znak Erbedu da ga udari sabljom. Erbede je zamahnuo sabljom i kada je njegova sablja bila nekoliko centimetara od Poslanikove, s.a.v.s., glave, Allah, dž.š., ju je zaustavio i Erbed nije mogao da ga udari. Nakon toga je Muhammed, s.a.v.s., pogledao u Erbeda i vidio je u kakvom je stanju i šta je želio uraditi, pa je uputio dovu Allahu, dž.š., govoreći: ''Gospodaru moj, Ti me zaštiti od njih kako hoćeš. Moj Allahu, uputi pleme Amir na pravi put i učini islam neovisnim od Amira!'' Poslije toga se Amir okrenuo i otišao govoreći: ''Tako mi Allaha, potjerat ću na tebe najbolju konjicu.'' Muhammed, s.a.v.s., mu odgovori: ''Allah ti neće dozvoliti, a neće ni ensarije.'' Amir je zatim upitao Erbeda: ''Teško tebi, zašto ga nisi ubio?'' A Erbed mu je odgovorio: ''Tako mi Allaha, kad god sam pokušao da ga udarim sabljom vidio sam samo tebe, pa kako tebe da ubijem.'' Na povratku kući, Amir je obolio od kuge koja ga je usmrtila u kući jedne žene iz plemena Benu Selul. U smrtnom hropcu je govorio: ''Ah, stigla me je kuga poput devine kuge u kući žene iz Benu Selula!'' A kad se Erbede vratio kući upitali su ga njegovi saplemenici: ''Šta se desilo s vama?'' Odgovorio je podrugljivo: ''Muhammed nas je pozvao da obožavamo nešto, što bih volio da se nalazi ovdje pa da ga udaram ovom strijelom dok ga ne ubijem. Dan nakon toga krenuo je na put i Allah je dao da ga munja sprži i na licu mjesta ubije.''

Prenosi se od Safvana ibn Assala da je jedan židov rekao svom prijatelju židovu: ''Hajde da odemo do ovog Poslanika i da ga provjerimo!'' Drug mu je odgovorio: ''Nema problema, samo ga nemoj nazivati poslanikom, jer će biti obaviješten o tome.'' Kad su došli kod Muhammeda, s.a.v.s., pitali su ga za devet jasnih znakova i ajeta koje je Allah objavio i poslao židovima. Poslanik, s.a.v.s., im je rekao: ''To su ovi ajeti i zapovijedi: ''Ne pripisujte Allahu sudruga, ne kradite, ne bludničite, nikog bespravno ne ubijajte, ne klevetajte nevinog čovjeka kod vladara pa da ga vladar bez razloga ubije, ne bavite se sihrom, ne uzimajte kamatu, ne potvarajte čestite žene, ne bježite sa bojnog polja, i vama židovi posebno: nemojte se ogriješiti o subotu.'' Nakon toga oni su mu počeli ljubiti ruke i noge govoreći: ''Mi svjedočimo da si ti Allahov poslanik.'' A Muhammed, s.a.v.s., ih je upitao: ''Šta vas onda sprečava da me slijedite?'' Odgovorili su: ''Davud, a.s., je molio Allaha da ne prestane slati poslanike iz Benu Israila, i mi se bojimo ako te budemo slijedili da nas židovi ne ubiju.''

Muhammed ibn Ka'b el-Kurezi prenosi da je poznati idolopoklonički vođa Utbe ibn Rebia prisustvovao jednom od sastanaka Kurejšija, dok je Muhammed, s.a.v.s., sam sjedio u mesdžidu, pa je Utbe rekao Kurejšijama: ''Ja vam predlažem da odem do Muhammeda i da s njim razgovaram o novonastaloj situaciji. Želim da mu iznesem neke prijedloge, možda ih i prihvati i tako bismo riješili spor s njim. Kurejšije su se složile s tim prijedlogom i Utbe je otišao do Poslanika, s.a.v.s. Kad mu je prišao, rekao je: ''Dragi moj bratiću, ti dobro znaš kakvo mjesto imaš kod nas, i dobro znaš koliko mi držimo do rodbinske veze, a ti si sad došao sa nečim vrlo krupnim. Napravio si razdor u našem narodu, uništio njihove snove i nadanja. Ponižavaš naša božanstva i proglašavaš nevjernicima naše umrle. Ja imam neke prijedloge pa bih volio da me saslušaš.'' Muhammed, s.a.v.s., mu odgovori: ''Reci, Ebul-Velide, slušam te.'' Onda mu je Utbe rekao: ''Bratiću, ako želiš vlast, mi ćemo te izabrati za našeg vođu, ako želiš imetak, sakupit ćemo ti toliko imetka da ćeš biti najbogatiji, a ako imaš neku bolest koju ne možeš otkloniti, mi ćemo ti naći najboljeg doktora. Uostalom, možda je to posljedica i pjesničkog dara koji je izražen kod potomaka Abdul-Mutaliba.'' Kada je Utbe iznio svoje prijedloge, Muhammed, s.a.v.s., ga je upitao: ''Jesi li završio, Ebul-Velide?'' On je potvrdno odgovorio, a onda mu je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ''Ja sam tebe saslušao, sad ti slušaj mene.'' I počeo je učiti suru Fussilet: Ha-mim. Objava je od Milostivog, Samilosnog, Knjiga čiji su ajeti jasno izloženi, Kur'an na arapskom jeziku za ljude koji znaju, vjesnik radosnih vijesti i opomena, pa opet većina njih glavu okreće, neće ni da čuju. Učio je sve do ajeta poslije čijeg učenja se čini sedžda: Među znamenjima Njegovim su noć i dan, i Sunce i Mjesec. Ne padajte licem na tle ni pred Suncem ni pred Mjesecom, već padajte licem na tle pred Allahom, Koji ih je stvorio, ako želite da se samo Njemu jedinom klanjate. Utbe je, naslonjen na svoje ruke, bez daha slušao ove veličanstvene Allahove ajete. Muhammed, a.s., je završio učenje i onda mu rekao: ''Čuo si, o Ebul-Velide, pa kako hoćeš!'' Kad se Utbe vratio među vođe Kurejša, oni su povikali: ''Tako nam Allaha, vratio se drugačiji nego kad je otišao.'' On je sjeo među njih i rekao: ''Tako mi Allaha, slušao sam govor koji do sada nikad nisam čuo. Allahami to nije pjesništvo, niti sihr, niti vradžbina. O Kurejšije, poslušajte me i ostavite tog čovjeka na miru, jer, tako mi Allaha, u govoru koji sam čuo je velika vijest. Ako ga Arapi pobijede, vi nećete imati potrebe da se borite protiv njega, a ako on pobijedi Arape, njegova vlast bit će i vaša, njegov ponos bit će i vaš ponos i bit ćete najsretniji narod.'' Kurejšije nisu mogli da vjeruju da to govori Utbe ibn Rebia, pa su mu rekli: ''On te je uistinu opsihrio svojim govorom.'' A on im je na to uzvratio riječima: ''Ovo je moje mišljenje i moj stav, a vi radite kako hoćete.''

Jedna od Poslanikovih mu'džiza je i njegova obavijest Ummu Haram o njenom učešću u džihadu na moru i visokom stepenu koji će postići boreći se na Allahovom putu. Imam Buhari u svom Sahihu bilježi hadis od Ishaka ibn Abdullaha, a on od Enesa ibn Malika, da je Muhammed, s.a.v.s., boraveći u naselju Kubba, imao običaj odsjesti u kući Ummu Haram koja je bila udata za Ubadu ibn Samita. Tako je jedanput svratio u njihovu kuću i Ummu Haram mu je dala da jede, nakon čega je zaspao. Nedugo zatim se probudio smijući se. Ona ga je upitala šta ga je nasmijalo, a Poslanik, s.a.v.s., je odgovorio: ''Ljudi iz moga ummeta koji će se boriti na Allahovom putu, i koji će ploviti na morskim valovima i izgledati kao kraljevi na svojim prijestoljima.'' Zatim je Ummu Haram rekla: ''Allahov Poslaniče, moli Allaha da ja budem od njih'', pa je Muhammed, s.a.v.s., uputio dovu za nju. Nakon toga Poslanik, s.a.v.s., je ponovo zaspao i probudio se smijući. Ummu Haram je upitala šta ga je nasmijalo, a on joj je rekao isto što i prvi put, pa je ona tražila da uputi dovu Allahu za nju da bude u skupini onih koje je Poslanik, s.a.v.s., vidio u snu. On joj je na to rekao: ''Ti si među onima iz prve skupine.'' Ono o čemu je Poslanik, s.a.v.s., obavijestio Ummu Haram desilo se tek u vrijeme vladavine Muavije, r.a. Naime, ona je sa muslimanskom morskom flotom učestvovala u bitkama na moru, i kad je poslije jedne bitke sišla sa broda i pokušala uzjahati na svoju jahalicu pala je i na licu mjesta umrla.