U hadisu od Sevbana, radijallahu anhu, stoji: Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao : „Oko vas će se okupiti narodi sa svih strana kao što se ljudi okupe oko posude s jelom. Neko reče: Je li zbog toga što će nas tada biti malo? On reče: Naprotiv, bit će vas mnogo, ali ćete biti poput pjene na bujici. Allah će iz grudi vaših neprijatelja odstraniti strah od vas, a u vaša srca će ubaciti el-vehn. Neko reče: Allahov Poslaniče, a šta je el-vehn? On reče: Ljubav prema ovom svijetu a mržnja prema smrti.“

Hadis ukazuje na to da je ljubav prema ovom svijetu i okretanje od onog svijeta uzrok propasti, uništenja, dominacije neprijatelja i neuspjeha.

Također, od Sevbana u merfu' predanju stoji: „Neće nastupiti Sudnji dan sve dok se plemena iz moga ummeta ne priključe mušricima i dok skupine iz moga ummeta ne budu obožavale idole.“

Smutnja i nevolje su snašle njih i njihovo vjerovanje. Priključio im se onaj ko ne posjeduje znanje, dobra djela i ne poznaje istinu; mislili su da su se pridržavanjem nekih temelja islama bez ovog najvećeg temelja našli na pravom putu. A nije tako! Naprotiv, onako je kako veli Ebul-Vefa b. Akil, rahimehullah: ‘Ako želiš da znaš mjesto islama kod naroda nemoj gledati u njihovo naguravanje na vratima mesdžida niti njihovo glasno izgovaranje lebejke već gledaj u njihovu borbu protiv neprijatelja šerijata.’

Utočište je u tvrđavi vjere, pridržavanju za Allahovo čvrsto uže i priklanjanje Njegovim štićenicima vjernicima. Treba se čuvati od Njegovih neprijatelja koji odstupaju, a najbolje djelo kojim se približava Allahu jeste mržnja prema onima koji se suprotstavljaju Allahu i Njegovom Poslaniku i borba protiv takvih rukom, jezikom i srcem, shodno mogućnostima i onim što će roba sačuvati vatre. Kome Allah i Njegov Poslanik budu draži od onoga mimo njih, taj treba da se pokori naredbama Kur'ana i sunneta i odrekne se svakog vjerovanja koje se kosi sa onim na čemu su bili ispravni prethodnici od uglednika ummeta. Da li je islam nestao, da li su se propisi promijenili i da li je u vjeru uvedeno ono što Allah nije objavio osim putem pozivača na vratima Džehennema koji ljude odvraćaju od njihove vjere? Zato, Allahovi robovi, bojte se Allaha, i neka vas ovaj svijet ne zavede jer on je uzrok svake greške. Tako mi Allaha, od njegovog početka pa sve do njegovog kraja nema zamjene niti za jedan trun od budućeg svijeta.

Svaki put kada od onih koji tvrde da su muslimani dođe odbacivanje ove stvari, prijateljevanje s mušricima, vrijeđanje muslimana, požurivanje rahatluka i zadovoljstva samim sobom i uljepšavanja; samo to je kazna i uzrok poniženja, kajanja i jada. Allah kaže: „Nevjernici jedni druge nasljeđuju. Ne postupite li tako, nastaće smutnja na Zemlji i nered veliki.“ Pa, kako da se prikloni ovom svijetu, prijateljuje s neprijateljima i zaboravi teška vremena – onaj ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan i strahuje od mučnog obračuna?

Uzvišeni kaže:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لَا تَتَّخِذُوا الْيَهُودَ وَالنَّصَارَىٰ أَوْلِيَاءَ ۘ بَعْضُهُمْ أَوْلِيَاءُ بَعْضٍ ۚ وَمَنْ يَتَوَلَّهُمْ مِنْكُمْ فَإِنَّهُ مِنْهُمْ ۗ إِنَّ اللَّهَ لَا يَهْدِي الْقَوْمَ الظَّالِمِينَ
„ O vjernici, ne uzimajte za zaštitnike Jevreje i kršćane! Oni su sami sebi zaštitnici. A njihov je onaj među vama koji ih za zaštitnike prihvati; Allah uistinu neće ukazati na pravi put ljudima koji sami sebi nepravdu čine.“ (Al-Ma’ide, 51)

Huzejfa, radijallahu anhu, je rekao: 'Čuvajte se da neko od vas ne bude Jevrej ili kršćanin a da to i ne osjeti, a zatim je proučio ovaj ajet.'

Omer, radijallahu anhu, ukorio je Ebu Musaa zbog toga što je kršćanina postavio za pisara. Rekao je: 'Šta ti imaš s njim, Allah te ubio! Zašto nisi uzeo pravovjernog muslimana?' Potom je proučio ovaj ajet.

Ovo je bilo zbog toga što ga je stavio u službu, a šta je tek u slučaju prijateljevanja s njim i ugošćavanja istog? Allah je zanijekao vjerovanje kod onih koji prijateljuju sa mušricima. Uzvišeni kaže:

لَا تَجِدُ قَوْمًا يُؤْمِنُونَ بِاللَّهِ وَالْيَوْمِ الْآخِرِ يُوَادُّونَ مَنْ حَادَّ اللَّهَ وَرَسُولَهُ
„Nećeš naći da su ljudi koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju u ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovom suprotstavljaju…” (Al-Mugadala, 22)

Poznato je da je onaj koji prijateljuje s nekim zadovoljan njime, a kada je zadovoljan njime zadovoljan je njegovom vjerom, i tako postaje sljedbenik njegove vjere a da to i ne osjeti. Većina ljudi osjeti grijehe i puteve koji njima vode a ne osjeti širk i puteve koji njemu vode. Nakon što je Allah zabranio prijateljevanje sa Njegovim neprijateljima od nevjernika, mušrika i dopustio pretvaranje u slučaju prisile, veli: „Allah vas podsjeća na sebe...“. Ovo je najveća prijetnja i upozorenje za onoga ko pažljivo proučava Allahovu Knjigu i razumije Njegovu naredbu.

Da, stvar sljedbenika drugih vjera postala je lakša kod nas kada smo čuli za one koji su pregazili vjeru, naumili oteti vjerovanje muslimana, ubacili su sumnje kako bi njima ljude odvratili od jasne i očigledne istine, od Ahsaijca koji je pretjerao i perzijanca koji je zalutao, pa su se Allahu približavali udaljavanjem od onih koji pozivaju u nejasne stvari i tražili su znanje tevhida njegovim jasnim dokazom. Neko od ispravnih prethodnika je rekao: “Uistinu Allah voli kritički pogled kod pojave nejasnoća i potpun razum kod pojave strasti”, „Pokoravajte se Allahu i Njegovom Poslaniku ako ste vjernici“ i prihvatite savjet onoga ko je sažaljiv prema muslimanima.

Ishak b. Abdurrahman b. Hasan Alu-Šej