ADEM, alejhi selam





Nedjelja, 27 novembar 2011









Hvala
Allahu koji je uzdigao islam i muslimane, a ponizio mnogoboštvo i
mnogobošce. Neka je mir i blagoslov na vođu mudžahida, velikana svih
poslanika i vjerovjesnika Muhameda, salalahu alejhi ve selem, i neka je
mir i blagoslov na njegovu porodicu, ashabe i sve one koji slijede
njegovu uputu.



فَاقْصُصِ الْقَصَصَ لَعَلَّهُمْ يَتَفَكَّرُونَ

Uzvišeni Allah kaže: “Zato kazuj događaje da bi oni razmislili.” Al-A’raf, 176.

أُولَٰئِكَ
الَّذِينَ هَدَى اللَّهُ ۖ فَبِهُدَاهُمُ اقْتَدِهْ ۗ قُل لَّا
أَسْأَلُكُمْ عَلَيْهِ أَجْرًا ۖ إِنْ هُوَ إِلَّا ذِكْرَىٰ لِلْعَالَمِينَ

"Njih je Allah uputio, zato slijedi njihov pravi put. Reci:
"Ja od vas ne tražim nagradu za Kur’an, on je samo pouka svjetovima." Al-An'am, 90.

نَحْنُ
نَقُصُّ عَلَيْكَ أَحْسَنَ الْقَصَصِ بِمَا أَوْحَيْنَا إِلَيْكَ هَٰذَا
الْقُرْآنَ وَإِن كُنتَ مِن قَبْلِهِ لَمِنَ الْغَافِلِينَ

„Objavljujući ti ovaj Kur’an, Mi tebi o najljepšim događajima kazujemo iako prije njega nisi doista ništa znao.“ Jusuf, 3.

Svako ko ima zdrav razum voli ono što je najljepše, zar ne?

Pa ovo su najbolje priče, kazivanja o kojima Poslanik salalahu alejhi
ve selem nije ništa znao prije, koje mu Allah iz svoje milosti
objavljuje da bi bile pouka njemu i onima koji ga slijede.

Neke koristi od pričā o poslanicima su slijedeće:

1. Poslaniku je naređeno da nam ih ispriča, jer mu
uzvišeni Allah to naređuje. To je naredba, Allah mu naređuje da prenese
ove priče Umetu. Znači i za nas postaje obaveza da prenesemo ove priče i
poruke poslanika. To radimo kao ibadet Allahu, da bi ispunili Njegovu
naredbu.

2. U njima su pouke o kojima treba da razmišljamo.
Ova kazivanja nisu samo da se ispričaju, već da se nauči iz njih, da se
razmišlja o njima, da se izvuku pouke i da se slijede.

3. Zašto je izuzetno važno da se uče kazivanja o poslanicima? Allah kaže:

أُولَٰئِكَ الَّذِينَ هَدَى اللَّهُ ۖ فَبِهُدَاهُمُ اقْتَدِهْ

"Njih je Allah uputio, zato slijedi njihov pravi put” Al-An’am , 90.

Znači oni su oni koji su bili na uputi, pa Allah naređuje Poslaniku
da slijedi njihovu uputu, jer su oni bili najbolji. Čovjek mora imati
uzor, posebno u ranim godinama života. Primijetićemo da svako ljudsko
biće ima uzor- ako taj uzor nije dobar, ne može onda ni onaj koji ga
slijedi biti dobar. To je u naravi čovjeka da ima uzor i da ga slijedi.

Prema tome ako se ne potrudimo da našoj djeci, našoj omladini damo
uzore poslanika, primjer Poslanika salalahu alejhi ve selem, primjer
ashaba, oni će svoje uzore naći negdje drugo. Jer ljudsko stvorenje ne
može živjeti bez uzora. A Allah kaže Poslaniku da mora da slijedi
primjer prijašnjih poslanika, pa ako je tako njemu naređeno, šta je onda
sa nama?

Znači da trebamo i moramo izučavati život poslanikā kako bi oni postali naši uzori.

4. Da ih volimo. Ako nekog ne poznajemo, ne možemo
ga ni voljeti. Mi svi tvrdimo da volimo poslanike. Ali, ako ne znamo
detalje njihova života, ne znamo kroz šta su sve prolazili, kako onda
možemo imati poštovanje i ljubav prema njima?

Ebu Zer, radijalahu anhu, pitao je Poslanika salalahu alejhi ve
selem, koliko je poslanika ukupno bilo, našto mu on odgovri: „ 315
resula-poslanika i 120 000 enbija -vjerovjesnika.“

Imamo dva pojma: nebij i resul. Nebij je jednina od enbija, a resul
od rusul. Koja je razlika izmedu nebija i resula? Ima nekoliko mišljenja
uleme po ovom pitanju, jedno od njih je da je resul (poslanik) onaj
kome je dat zakon. A nebij, koji nije resul, je onaj koji slijedi zakon
prethodnog resula. To znači: svaki resul je i nebij, ali svaki nebij
nije resul. Da bi lakše shvatili navodimo primjer: Musa je resul jer mu
je dat Tevrat, dok Harun, alejhi selam, nije, on je nebij-vjerovjesnik
koji je slijedio zakon s kojim je došao Musa alejhi selam tj. Tevrat.

Prije nego počnemo o Ademu alejhi selam, pogledajmo kazivanje o stvorenjima.

Poslanik, salalahu alejhi ve selem, je upitan od strane grupe ljudi
koji su došli iz Jemena: „O poslaniče, kako je sve počelo?“ (predanje
bilježi Buhari).

Znači, htjeli su da znaju kako je sve započelo, tj. kako je nastao svijet i sve što postoji.

Poslanik, salalahu alejhi ve selem, im odgovori: „U početku je bio
Allah, ništa prije Njega- u drugoj predaji- ništa s Njim. Njegov
Prijesto je bio na vodi, i zapisao je sve i stvorio Zemlju i nebesa.“

Dalje kaže Poslanik: „Prvo što je Allah stvorio je bilo pero; pa je
naredio da piše i onda je zapisano sve što će biti do sudnjeg dana.”

Razmislimo sad malo... mi se brinemo za nafaku, zar ne? Brinemo se za
naš imetak, brinemo se kako ćemo sutra. Paranoični smo kad je u pitanju
rizk, uvijek smo zabrinuti kad je imetak u pitanju; razmišljamo o tome
kako ćemo u budućnosti, treba nam za ovo ili za ono, hoću li imati
dovoljno. Često nas hvata panika, kako ću platiti ovo, kupiti ono i sl.

A poslušajmo ovo:

Poslanik kaže u hadisu koji prenosi Muslim: „Allah je zapisao nafaku
svakog stvorenja 50 000 godina prije nego je stvorio Nebesa i Zemlju!”

Sve što će neko od nas imati je već zapisano, ne 50 000 godina prije
ovog dana već 50 000 godina prije stvaranja Zemlje i nebesa! Dogovoreno
već, zapisano! Pa hoćemo li se i dalje brinuti oko toga?

----------------------

Poslanik, salalahu alejhi ve selem, kaže: Meleki su stvoreni od
svjetlosti a džini od vatre. Znači stvorenja pored čovjeka su meleki i
džini. Iblis je bio jedan od džina, ali pošto je bio veoma dobar, bio je
uzdignut na visok položaj među meleke, iako je bio od džina.

Adam, alejhi selam je stvoren od zemlje. Allah kaže: „A kada Gospodar
tvoj reče melekima: 'Ja će na Zemlji namjesnika postaviti!'“ Allah
kaže, postaviće na zemlji namjesnika- halifu. Šta znači riječ „halifa“?
Halifa dolazi od riječi „halef“. Halef znači naslijediti nekoga, ili
preuzeti, naslijediti nečiji položaj.

Zato imamo selef i halef. Ko je selef? Prve tri generacije, a svi oni
poslije njih su halef. Kada je Ebu-Bekr naslijedio odgovornost poslije
Poslanika, nazvan je Halifetu-Resulilah. Znači onaj koji je preuzeo,
naslijedio Poslanika, onaj koji je došao poslije njega.

Ovdje imamo dva značenja:

1. da je preuzeo odgovornost predvođenja umeta od Poslanika salalahu alejhi ve selem,

2. da dolazi nakon, poslije Poslanika salalahu alejhi ve selem. Halifa dolazi poslije nekog.

Ako bismo primijenili ova dva značenja na odgovornost tj. položaj
čovječanstva u smislu riječi uzvišenog Allaha: „postaviću namjesnika na
zemlji“, imaju dva objašnjenja:

1. Allah odredio Ademu i njegovom potomstvu
odgovornost uspostavljanja Allahova zakona na zemlji. Znači oni su
predstavnici Allahova zakona na zemlji, data im je odgovornost
uspostavljanja Allahova zakona. Ovo je veoma važno da shvatimo, jer ovo
je srž našeg stvaranja. Ovo je Ibn-Mesudovo objašnjenje.

2. Da ljudska stvorenja nasljeđuju jedna druge, generacia poslije generacije- ovo je mišljenje Ibn- Abasa, radijalahu anhu.

Naša odgovornost je da na zemlji uspostavimo red prema zakonu
Stvoritelja tj. Allaha. Isto tako vidimo da mi nasljeđujemo jedni druge,
znači ne kao meliki koji žive, a koji se ne žene, nemaju djecu. Zato
Allah kaže npr. za narod Ada da su oni halaif- nasljednici nuhova
naroda.

Pogledajmo i ajet prije ovog.

On je za vas sve što postoji na Zemlji stvorio, subhanalah, On je SVE
stvorio, baš sve što postoji, radi nas. Sve je stvoreno za čovjeka. To
je čast koju Allah daje ljudskom stvorenju stvarajući sve za njega da
služi čovjeku, jer je čovjek glavno stvorenje na zemlji i njemu je data
odgovornost uređenja zemlje prema Allahovu zakonu.

Upravo radi toga mi ne bi smjeli dati prednost materiji nad čovjekom,
ne smijemo žrtvovati ljudsko biće radi nečeg materijalnog. Allah je dao
ovaj veliki položaj čovjeku,učinio ga namjesnikom na Zemlji-halifom-
stvorio sve za njega, da njemu služi. Ljudsko biće je uzdignuto iznad
svega ostalog na zemlji. Međutim vidimo da se danas tako ne ophodi prema
čovjeku.

Danas se ljudska bića ubijaju, uništavaju radi materijalnih dobara-
daje se prednost materiji u odnosu na ljudsko biće. Zato Poslanik,
salalahu alejhi ve selem, kaže da je čast muslimana kod Allaha svetija
nego Kaba. To je ta počast koju je Allah dao ljudskom stvorenju.

Allah Uzvišeni kaže :

وَلَقَدْ
كَرَّمْنَا بَنِي آدَمَ وَحَمَلْنَاهُمْ فِي الْبَرِّ وَالْبَحْرِ
وَرَزَقْنَاهُم مِّنَ الطَّيِّبَاتِ وَفَضَّلْنَاهُمْ عَلَىٰ كَثِيرٍ
مِّمَّنْ خَلَقْنَا تَفْضِيلًا

Al-Isra',70: „Mi smo sinove Ademove, doista, odlikovali; dali
smo im da kopnom i morem putuju, i opskrbili ih ukusnim jelima, i dali
im velike prednosti nad mnogima koje smo stvorili.“

Kad je Allah obavijestio meleke da će postaviti halifu na Zemlji, šta su oni rekli? Oni rekoše:

قَالُوا أَتَجْعَلُ فِيهَا مَن يُفْسِدُ فِيهَا وَيَسْفِكُ الدِّمَاءَ وَنَحْنُ نُسَبِّحُ بِحَمْدِكَ وَنُقَدِّسُ لَكَ

„Zar će Ti namjesnik biti onaj koji će na njoj nered činiti i
krv prolijevati? A mi Tebe veličamo i hvalimo i, kako Tebi dolikuje,
štujemo.“ El-Beqare,30.

Kako su meleci znali da su ljudska stvorenja iskvarena, da će nered
na zemlji činiti? Adem još nije bio stvoren, pa zašto su rekli, zar da
postaviš onog koji će nered na zemlji činiti i krv prolijevati?

Za ovo postoje dva objašnjenja.

Jedno je da je Allah obavijestio još prije meleke o tome šta će
ljudska stvorenja raditi; drugo je, po mišljenu Ibn-Abasa, radijalahu
anhu, da su džini živjeli prije na ovom svijetu i da su postali
iskvareni i prolijevali krv, borili se međusobno i iskvarili ovaj
svijet, te da su učinili puno zla, pa je Allah na njih poslao vojske
meleka i Iblisa s njima da se bore protiv njih, te su bili stjerani na
krajeve ostrva na okeanima.

Ovo su dva objašnjenja koja su došla u vezi s ovim. Da napomenemo,
nema hadisa koji ovo potvrđuje, ovo su samo obajšnjenja ajeta. Allah
Sveznajući kaže: „Ja znam ono što vi ne znate.“

Allah je stvorio Adema. Poslanik, salalahu alejhi ve selem, kaže:
„Allah je stvorio Adema od šake zemlje sakupljene od svake vrste zemlje,
pa su Ademova djeca bijela, crna, crvena i sve što je između toga, oni
su blagi, grubi, dobri i loši i sve što je između toga.“ Poslanik,
salalahu alejhi ve selem, kaže da je Allah stvorio Adema od šake zemlje.
Ova zemlja je sakupljena sa različitih dijelova, znači bilo je crne,
crvene, žute, bijele- različite boje; neka je uzeta sa planina, neka iz
dolina, pa je pomješana. Tako su Ademovi potomci različitih bojā kōža,
jer je zemlja od koje su stvoreni različitih boja. Isto tako imaju
različite osobine, jer je neka zemlja bila uzeta sa planina, neka iz
dolina, neka je bila rodna zemlja, neka ne- zato imamo neke koji su
ispravni i one koji nisu, one koji su zli, i one koji su dobri, s nekima
se veoma lahko ophoditi, s nekima teško. Onakvi su od kakve su materije
tj. zemlje stvoreni.

Od čega je Adam stvoren? Od prašine. Ali, to nije jedini naziv koji
je dat materijalu od kojeg smo stvoreni. U Kur'anu nalazimo različite
termine. Allah je naziva prašina, naziva je glina, zatim ljepljiva
glina, keramička glina i crno glatko blato.

U početku je bila prašina, zemlja. Zatim je ona bila pomiješana sa
osnovom svakog živog bića, a to je voda- „Mi od vode sve živo stvaramo.“

Kad se pomiješalo s vodom, postalo je blato, zatim je to blato
ostavljeno na jedno vrijeme. Kad ostavimo blato na neko vrijeme radi
isparavanja vode, ono postaje ljepljivo. Na počeku je bilo rijetko blato
radi vode koja je u njemu, a kad se nivo vode smanjio postalo je
ljepljivo- to je ta ljepljiva glina koja je zatim bila ostavljena na
duže vremena te se njen miris promijenio. A i boja je postala tamnija te
je tako postala crna, glatka i mirišljiva glina. To je uzeto i Allah je
oblikovao Adema tj. njegovo tijelo i ono je ostavljeno na jedno vrijeme
da bi postalo glinena keramika. Kad kucnete na keramiku od gline čuje
se zvuk- to je salsala- odzvanja, zvoni.

Kaže se- a ovo nije hadis- već se kaže da je Iblis vidio tijelo koje
leži na zemlji, nije znao šta je to; prišao je i kucnuo o tijelo koje je
odzvanjalo, jer je bilo prazno. Kad je uvidio da je prazno, rekao je:
„Ovo je stvorenje koje je slabo, prazno iznutra- ako budem imao uticaja
na njega, zavodiću ga, a ko on bude imao uticaja na mene, neću ga
poslušati.“ On je naš neprijatelj od prvog dana. Adem još nije ni živ,
samo tijelo koje leži, a on kaže, ako budeš imao uticaja na mene, neću
te slijediti. Pa hajde da uradimo isto, da mi njega ne slijedimo.

Autor: Šejh Enver el-Awlaki, rahimehullah, transkrip audio predavanja

Prijevod: El-wela wel-bera

ADEM, alejhi selam,





Četvrtak, 01 decembar 2011 22:45









Poslanik, salalahu alejhi ve selem, kaže u hadisu koji prenosi Muslim: „Allah je oblikovao Adema svojim vlastitim rukama.”

Adem alejhiselam je počašćen time što ga je Allah napravio svojim
rukama, to je velika čast. A to je naznačeno i u hadisu o zauzimanju -
šefatu - kada će ljudi otići Ademu na Sudnjem danu

i reći: „Ti si onaj kome je Allah udahnuo dušu i ti si onaj kojeg je
Allah oblikovao svojim rukama i ti si onaj zbog kojeg je Allah naredio
melecima da ti se poklone.“

Počasti koje je Allah dao Ademu

Poslanik kaže u hadisu koji prenosi Muslim: „Allah je stvorio Adema u
njegovom obliku.“ En-Nevevi daje objašnjenje na ovaj haidis i kaže: ono
što se misli da je Allah stvorio Adema u njegovu obliku, ne govori se o
obliku Allaha, već o Ademovom, znači stvorio je Adema u ademovom
obliku.

Postavlja se pitanje šta ovo znači.

To znači da je Allah stvorio Adema u njegovoj formi odrasla čovjeka
koja ostaje, drugim riječima Adem nije prošao kroz faze kroz koje mi
idemo: embrio, fetus, beba, pa dijete i odrastao čovjek.

Mi idemo kroz različite promjene velike su razlike između oblika i
znamo da se oblik mjenja, nekad i u nekoliko dana. Ali kod Adema nije
bilo tako.On je stvoren u obliku već odraslog, formiranog čovjeka koji
nije prošao ove faze koje ostala ljudska bića prolaze. I ovo je u
potpunosti oprečno Darvinovoj teorije koju neki plasiraju.

Teorija o evoluciji kaže da su ljuska bića nastala evolucijom, da je
počelo hemijskom reakcijom od jedne ćelije, zatim se dalje razvijalo i
sve dok nije došlo do stvaranja ljudkog bića.

Ovo je potpuno suprotno od istine, jer je Allah napravio Adema svojim rukama u obliku u kom je ostao sve do smrti.

Da napomonemo da Islam ne odbacuje sve što objašnjava evolucija;
islam negira tvrdnju da priroda stvara i da se stvari dešavaju slučajno.
Islam negira dio evolucije koji kaže da je čovjek nastao od jedne
ćelije koja se umnožavala, ali islam ne odbacuje dio teorije da se
različite vrste, rodovi prilagođavaju sredinama, samo što mi znamo da se
to dešava Allahovom voljom.

Allah je udahnuo dušu Ademu. Naše tijelo bez duše je samo dio zemlje.
Naše tijelo se sastoji od ugljika, kisika, vodonika i drugih elemenata,
to je naše tijelo i kad duša napusti tijelo, naše tijelo istruhne u ono
od čega je napravljeno.

Allah aze ve đele, kaže:

مِنْهَا خَلَقْنَاكُمْ وَفِيهَا نُعِيدُكُمْ وَمِنْهَا نُخْرِجُكُمْ تَارَةً أُخْرَىٰ [٢٠:٥٥]

„Od zemlje vas stvaramo i u nju vas vraćamo i iz nje ćemo vas po drugi put izvesti.“ (Ta ha,55)

Mi smo ništa bez duše. Bit života nije u ovom tijelu od materije,
naše tijelo samo po sebi je samo materija koja je mrtva. Ono što daje
život tijelu je duša- ruh i to je tajna žvota i ostala je tajna unatoč
velikim naporima i istraživanjima nauke. Pitali su Poslanika, salalahu
alejhi ve selem, o duši pa je Allah objavio u suri Al-Isra 85 ajet:

وَيَسْأَلُونَكَ عَنِ الرُّوحِ ۖ قُلِ الرُّوحُ مِنْ أَمْرِ رَبِّي وَمَا أُوتِيتُم مِّنَ الْعِلْمِ إِلَّا قَلِيلًا [١٧:٨٥]

„Pitaju te o duši. Reci: 'Šta je duša – samo Gospodar moj zna, a vama je dato samo malo znanja'.“

Duša je tajna koju samo Uzvišeni Allah zna. Naše znanje o duši je
veoma ograničeno; prije 1400 godina Poslanik je bio upitan o duši i naše
znanje o njoj je isto sad kao i tad.

Sovjetski savez u doba komunizma nije vjerovao ni ušta metafizčko,
vjerovali su samo u materijalno i mislili su da mogu da naprave čovjeka.
U svojim labaratorijama ispitivali su od čega je sastavljen čovjek pa
kad su pronašli da se tijelo sastoji od sulfata, željeza, bakra,
ugljika, kisika itd. sakupili su sve to i pomiješali u istom procentu
kao u našem tijelu pa su pokušali električnim šokovima da ožive to
tijelo. Tijelo nije ono što nam daje život; ono što nas čini živima je
tajna koju je Allah udahnuo u naša tijela, a to je duša -ruh, ono o čemu
mi ne znamo skoro ništa.

Vidjećemo inša Allah kasnije u kazivanju o Musau alejhi selamu,
događaj kad su mađioničari bacili svoje štapove pa su učinili da
optičkom varkom ti štapovi izgledaju kao zmije. Međutim Musaov štap se
zaista pretvorio u živo stvorenje tj. zmiju, jer Allah daje život. I
Allah je dao život štapu pa je posato zmija, dok kod mađioničara sve što
su mogli je da prevare ljude optičkom varkom jer oni ne posjeduju moć
davanja života. Kada su vidjeli šta se desilo sa Musaovim štapom, oni su
znali da je to čudo te su postali muslimani- oni su znali da je to
nešto izvan moći ljuskog bića. Znači duša je ono što daje život i to je
ono što Allah kaže: „Reci: „Šta je duša – samo Gospodar moj zna'.“

Kada je duša bila udahnuta u ademovo tijelo, prvo što se desilo je da
je Adem kihnuo. Poslanik, salalahu alejhi ve selem, kaže: „Kada je
Allah stvrio Adema i udahnuo mu dušu, Adem je kihnuo. I Adem reče:
'elhamdulillah'- zahvala Allahu, a Allah mu reče 'jerhamukellah'– Allah
ti se smilovao.“

Subhanalah, prvo što se desilo Ademu je spuštanje Allahove milosti na
njega. Zamislite, Allah mu kaže: Allah ti se smilovao, subhanalah.

Zatim mu Allah kaže da ode kod meleka i da im nazove selam. Allah
podučava Adema, on odlazi kod meleka i naziva im selam i oni mu
odgovaraju, ve alejkum selam ve rahmetulahi ve berekatuhu.

Adem se vratio kod Allaha i On mu reče: „Ovo je tvoj pozdrav i
pozdrav tvojih potomaka.“ Allah nam je od početka odredio da to bude
pozdrav ademovih potomaka, znači selam alejkum- neka je mir na tebe, a
ne ćao, haj, zdravo- merhaba, halo, ne dobro jutro, dobar dan već
Eselamu alejkum. Subhanalah, pogledajte ljepote islama, mi širimo mir!

Poslanik kaže širite selam, nazivajte jedni drugima selam. Hvala
Allahu koji nas je učinio muslimanima. Nakon što nazovemo selam i
odgovori nam se, možemo reći bilo koji drugi pozdrav, šta god. Ali tek
poslije selama može se reći merhaba, dobro došao i sl. Ali prvo je
selam, jer nam je to Allah odredio od početka.

Allah dželle šenuhu kaže:

وَإِذْ
أَخَذَ رَبُّكَ مِن بَنِي آدَمَ مِن ظُهُورِهِمْ ذُرِّيَّتَهُمْ
وَأَشْهَدَهُمْ عَلَىٰ أَنفُسِهِمْ أَلَسْتُ بِرَبِّكُمْ ۖ قَالُوا بَلَىٰ ۛ
شَهِدْنَا ۛ أَن تَقُولُوا يَوْمَ الْقِيَامَةِ إِنَّا كُنَّا عَنْ هَٰذَا
غَافِلِينَ [٧:١٧٢]

„I kad je Gospodar tvoj iz kičmi Ademovih sinova izveo
potomstvo njihovo i zatražio od njih da posvjedoče protiv sebe: "Zar Ja
nisam Gospodar vaš?" – oni su odgovarali: "Jesi, mi svjedočimo" – i to
zato da na sudnjem danu ne reknete: "Mi o ovome ništa nismo znali"“ (Al-Araf - Bedemi,172)

Ovdje se govori o veoma važnoj stvari, o zavjetu. Znate li draga
braćo i sestre da između Allaha i nas ima ugovor? Da između nas i Allaha
ima zavjet, dogovor, ugovor? Ovaj ajet govori o tom ugovoru.

Allah je napravio ugovor s nama a to je da ne obožavamo nikog osim
Njega. I mi smo posvjedočili da nećemo obožavati, pokoravati se nikom
osim Allahu.

I Allah subhanehu ve teala, kaže:

أَن تَقُولُوا يَوْمَ الْقِيَامَةِ إِنَّا كُنَّا عَنْ هَٰذَا غَافِلِينَ

„...i to zato da na sudnjem danu ne reknete: "Mi o ovome ništa nismo znali"“ (Al-Araf,172)

Subhanalah, razmislimo o ovome. Nećemo moći reći na sudnjem danu ja nisam znao/znala o ovome- ne, mi smo već dali zavjet.

Data su dva objašnjenja za ovaj ajet; u jednom objašnjenju se kaže da je ovaj zavjet zavjet fitre.

Fitra je naše originalno stanje - islam.

Poslanik kaže da je svako od nas rođen sa fitrom, znači svako je
rođen sa islamom, ali u ovisnosti od toga kako sredina, počev od
roditelja koji nas odgajaju, utiče na čovjeka. Neki postaju nevjernici-
kršćani i sl. Ali svako se rađa kao musliman tj. sa fitrom, koja u
ovisnosti od uticaja sredine i ostalog ili isčezava ili se razvija. Zato
oni koji su rođeni kod muslimana ne vole da im se kaže prešao si na
islam, već kažu ne mi smo se samo vratili islamu, jer je to bilo naše
originalno stanje koje smo izgubili, pa smo mu se opet vratili, mi smo
povratnici.

Drugo objašnjenje je da je Allah iz ademovog sjemena izveo sve nas,
znači sve, od prvog do posljednjeg, sve potomke do sudnjeg dana, pa nas
je stavio na svoj dlan i pitao: „Jesam li Ja vaš Gospodar?“ A mi smo
odgovorili: „Jesi.“ Ovo je rečeno u hadisu. A jedini razlog zašto imamo
ono drugo mišljenje je to što neka ulema smatra taj hadis slabim, a neka
dobrim. Znači prema ovom hadisu, svako od nas je razgovarao sa Allahom i
posvjedočio da nema drugog Gospodara osim Njega i da ćemo samo Njega
obožavati.

Allah Uzvišeni kaže:

وَعَلَّمَ آدَمَ الْأَسْمَاءَ كُلَّهَا ثُمَّ عَرَضَهُمْ

„ I pouči On Adema nazivima svih stvari“ (El-Beqare, 31)

Ibn-Abas, radijalahu anhu, objašnjava ovo i kaže da je Allah podučio Adema svim riječima, pojmovima i nazivima.

Ima i drugo objašnjeje u kome se kaže da je Allah dao Ademu
sposobnost prepoznavanja stvari i izabiranja, označavanja imena tim
stvarima, a to je sposobnost govora. Sposobnost prepoznavnja stvari i
nazivanja i opisivanja vidimo da je to ljuska sposobnost- imamo
različite jezike i vidimo da ljudi prepoznaju stvari i nazivaju ih
raznim imenima. Zamislite da nemamo te sposobnosti i hoćeš da nekom
kažeš npr.o drvetu. Ne možeš ga prepoznati niti imenovati, šta da
uradiš? Morao bi ga odvesti do drveta Ili hoćeš da nekom kažeš o banani,
a ne možeš je opisati već moraš donijeti bananu i pokazati je.

Znači Allah je dao ademovim sinovima ovu sposobnost. On kaže da je
stvorio čovjeka i podario mu sposobnost govora. Naš život bi bio nemoguć
bez toga. Zamislite samo koliko novih stvari je izumljeno, naravno
Allahovom voljom, a čovjek ima tu sposobnost da prepozna i imenuje sve
to, npr. mikrofon, kompjuter, navigator, telefon itd.

وَعَلَّمَ آدَمَ الْأَسْمَاءَ كُلَّهَا ثُمَّ عَرَضَهُمْ

„I pouči On Adema nazivima svih stvari,” (El-Beqare,31)

Zatim je Allah, da tako kažemo, testirao meleke pa im je pokazao, predočio neke stvari i rekao im:

فَقَالَ أَنبِئُونِي بِأَسْمَاءِ هَٰؤُلَاءِ إِن كُنتُمْ صَادِقِينَ

„Kažite Mi nazive njihove, ako istinu govorite!“ (El-Beqare,31)

Znamo da su meleci rekli na početku „Zar će Ti namjesnik biti onaj koji će na njoj nered činiti i krv prolijevati.”

Šta su oni odgovorili? Oni rekoše:

قَالُوا سُبْحَانَكَ لَا عِلْمَ لَنَا إِلَّا مَا عَلَّمْتَنَا ۖ إِنَّكَ أَنتَ الْعَلِيمُ الْحَكِيمُ

"Hvaljen neka si" – rekoše oni – "mi znamo samo ono čemu si nas Ti poučio; Ti si Sveznajući i Mudri." (El-Beqare,32)

Sad je red na Adema- njegov test.

قَالَ
يَا آدَمُ أَنبِئْهُم بِأَسْمَائِهِمْ ۖ فَلَمَّا أَنبَأَهُم
بِأَسْمَائِهِمْ قَالَ أَلَمْ أَقُل لَّكُمْ إِنِّي أَعْلَمُ غَيْبَ
السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ وَأَعْلَمُ مَا تُبْدُونَ وَمَا كُنتُمْ
تَكْتُمُونَ

"O Ademe", - reče On – "kaži im ti nazive njihove!" I kad im
on kaza nazive njihove, Allah reč: "Zar vam nisam rekao da samo Ja znam
tajne nebesa i Zemlje i da samo Ja znam ono što javno činite i ono što
krijete!" (El-Beqare, 33)

Allah kaže melecima da je u stvaranju čovjeka mudrost koju oni ne
znaju - ovo je i za nas pouka: kad god vidimo ili čujemo nešto što ne
možemo razumjeti, treba da znamo da je Allahova mudrost u tome koju mi
ne znamo. Postoji mudrost u svemu. Često puta ljudi da tako kažemo čine
tu grešku. Pitamo se zašto se ovo desilo, kako. Nesvjesno ili svjesno
ispitujemo određenje- kadar. Zašto smo bolesni, zašto nam se ovo desilo
ili ono, zašto se desio cunami, pa tamo je bilo muslimana, zašto je rat
tamo ili ovdje, zašto me je baš ovo pogodilo. Subhanalah, pitamo li se
treba li da razumijemo i znamo da Allah ima razlog za sve i Allah zna
koja je mudrost u tome.



Autor: Šejh Enver el-Awlaki, rahimehullah, transkrip audio predavanja

Prijevod: El-wela wel-bera

Kazivanja o poslanicima: Adem, alejhi selam, 3.dio





Ponedjeljak, 05 decembar 2011 21:34









Šejtan
zna naše slabosti i on tu i napada. On nije direktno rekao Ademu da ne
posluša Allaha, jer je znao da bi on to odbio. Ne, već ga je, pozvajući
ljudsku slabost, naveo da dodirne drvo uvjeravajući ga da će, ako pojedu
s tog drveta, vječno živjeti i imati ogromno kraljevstvo. Oni pojedoše s
tog drveta i Allah ih kazni zbog toga.

---

Znači, Adem je stvoren i podučen svim nazivima. Adem je bio sam. Allah Uzvišeni kaže:

يَا
أَيُّهَا النَّاسُ اتَّقُوا رَبَّكُمُ الَّذِي خَلَقَكُم مِّن نَّفْسٍ
وَاحِدَةٍ وَخَلَقَ مِنْهَا زَوْجَهَا وَبَثَّ مِنْهُمَا رِجَالًا كَثِيرًا
وَنِسَاءً

„O ljudi, bojte se Gospodar svoga, koji vas od jednog čovjeka
stvara, a od njega je i drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge
muškarce i žene rasijao.” (En-Nisa, 1. ajet )

I Allaha se bojte – znači Adem je bio sam, pa je Allah stvorio Havu.

Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, salalahu alejhi ve selem, rekao: „Primite
moju oporuku da ženama činite dobro! Zaista je žena stvorena od rebra
(od nečeg krivog kao rebro), a najveća krivina rebra je baš njegov
najviši dio, pa ako ga pokušaš ispraviti, slomit ćeš ga, a ako ga
ostaviš, osta krivo. Zato jedni drugima preporučujte da ženama dobro
činite!“ (Muttefekun alejhi)

A u drugom rivajetu, stoji: „Žena je kao rebro, ako ga htjedneš ispraviti, slomit ćeš ga, a ako se koristiš njime, ono će ti koristiti, iako je krivo.“ (Muttefekun alejhi)

Kad bi smo razumjeli ovaj hadis, odnos između muža i žene bi bio daleko lakši i bolji.

Adem i Hava su živjeli u Dženetu, imali su cijeli Dženet osim jednog
drveta. Koja vrsta drveta, jabuka, banana, trešnja ili šta? Postavljanje
ovakvih pitanja je traženje znanja od kojeg nemamo koristi. Zato u
Kur'anu i nema naziva drveta, jer je to nešto što nema potrebe, tj.
koristi da se zna. U Kur'anu nema,ne stoji koja vrsta drveta, koliko je
bilo staro, njegov opis ili slično. Baš kao i u priči o mladićima u
pećini. I ovo nam pokazuje da nam Allah daje, tj. obavještava nas
onoliko koliko nam je potrebno, korisno. Ali nekad mi idemo u oblasti od
kojih nemamo baš nikakve koristi. Allah je ostavio, nije objavio, a mi
pokušavamo da istražujemo. U kazivanju o mladićima u pećini se kaže da
je pas ležao na ulazu pećine. Neki su počeli ispitivati koja vrsta psa
je bila, je li bio ove ili one boje, pa neki kažu žut, neki bijel, neki
šaren, crn. Kakve koristi imamo od toga da znamo sve to? Razlozi zašto
su nam priče ispričane u Kur'anu su zbog toga da se izvuku pouke. Allah
kaže to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju - i zaista je tako!

U Kur'anu stoji da je to bilo drvo, o vrsti i visini i ostalim
osobinama se ne raspravlja. Znači, to je bio jedini dio u Dženetu koji
oni nisu smjeli dodirnuti, koji im je bio zabranjen. Allah kaže :

وَقُلْنَا
يَا آدَمُ اسْكُنْ أَنتَ وَزَوْجُكَ الْجَنَّةَ وَكُلَا مِنْهَا رَغَدًا
حَيْثُ شِئْتُمَا وَلَا تَقْرَبَا هَٰذِهِ الشَّجَرَةَ فَتَكُونَا مِنَ
الظَّالِمِينَ [٢:٣٥]

„I Mi rekosmo: 'O Ademe, živite, ti i žena tvoja, u Dženetu i
jedite u njemu koliko god želite i odakle god hoćete, ali se ovom
drvetu ne približujte pa da sami sebi nepravdu nanesete!'“ (El-Bekare, 35)

Ali šejtan je ubacio vesvese:

فَأَزَلَّهُمَا الشَّيْطَانُ

„I šejtan ih navede ...“ (El-Beqare, 36)

Šejtan navodi ljude na zlo. Šta je šejtan rekao Ademu? Da li mu je
rekao idi i jedi sa drveta koje ti je Allah zabranio? Da li mu je rekao
da odbije poslušnost Allahu? Da li mu je rekao: Idi, uradi haram?

Šejtan zna naše slabosti i on tu i napada. On nije direktno rekao
Ademu da ne posluša Allaha, jer je znao da bi on to odbio. Ne, već ga
je, pozvajući ljudsku slabost, naveo da dodirne drvo uvjeravajući ga da
će, ako pojedu s tog drveta, vječno živjeti i imati ogromno kraljevstvo.
Oni pojedoše s tog drveta i Allah ih kazni zbog toga.

Kad čitamo ove ajete kazivanje o Ademu i ovom događaju, jesmo li se
ikad pitali kako je moguće da je tako veliki poslanik mogao da učini
takvu grešku? Kako to, Allah mu kaže: Ne diraj, ne približavajte se tom
drvetu, a on ode i uradi to? Jesmo li se ikad pitali to?

Umjesto da se to zapitamo i razmišljamo kako, treba da se zapitamo
kako to da mi činimo grijehe? Jer Adem nije imao nikakvo iskustvo sa
šejtanom, imao je samo znanje o šejtanu - Allah ga je obavijestio, ali
nije imao iskustvo. A iskustvo je drugačije od znanja. I Poslanik kaže
da čuti nešto i vidjeti to, nije isto.

Mi znamo šta se desilo Ademu, mi znamo da je to šejtan uzrokovao,
imamo dugo, veoma dugo iskustvo, vjekovima kroz ljusku istoriju sa
šejtanom, a mi opet činimo iste greške, ponavljamo ih. To treba da se
pitamo, kako mi još uvijek činimo greške, a imamo iskustvo i znanje!
Oboje imamo, a ipak ponavljamo greške. Jer, u slučaju Adema to je bilo
drugačije, nije imao iskustva sa šejtanom, kaje se, Allah mu oprašta. I
to je bio test za Adema, Allah je dao da se tako desi da bi Adem naučio.
Allah ga je pripremao da bude poslanik. Vidjećemo kasnije u kazivanju o
Davudu, alejhi selamu, kada je Allah dao da pogriješi da bi naučio iz
te greške, pa je Davud poslije greške bio bolji.

Znači Allah je pripremio Adema za ubuduće, da nauči da je šejtan neprijatelj.

Zatim Allah kaže Ademu i Havi da izađu iz Dženeta:

قَالَ اهْبِطَا مِنْهَا جَمِيعًا

"'Izlazite iz njega svi' – reče On.“ (Ta-Ha,123)

U arapskom jeziku postoji jednina, zatim ima forma za dvoje, i
množina za tri i više. U engleskom jeziku kao i u našem imamo samo
jedninu i množinu. Npr. za jednu osobu kažemo on ili ona, za dvoje oni
ili one. U arapskom je množina za troje i više, a ima posebna forma kad
se radi o dvoje - znači kad se radi o nečemu što je dvoje, to nije
množina i ne kažu oni ili one.

Adem i Hava su dvoje. Ali, Allah im se obraća u množini - ona množina
koja u arapskom znači troje i više od toga, a njih je samo dvoje. Jedan
od komentatora Kur'ana kaže da je ovo naredba Ademu, Havi i svima nama.
Svi smo bili u Dženetu, ali zbog šejtana, Iblisa i te greške smo došli
na dunjaluk, što znači da mi ne pripadamo ovdje, mi ne pripadamo
dunjaluku; mi smo ovdje na određeno vrijeme. Mi pripadamo Ahiretu. Na
Zemlji ćete boraviti i do roka određenog živjeti!

فَتَلَقَّىٰ آدَمُ مِن رَّبِّهِ كَلِمَاتٍ فَتَابَ عَلَيْهِ ۚ إِنَّهُ هُوَ التَّوَّابُ الرَّحِيمُ [٢:٣٧]

„I Adem primi neke riječi od Gospodara svoga, pa mu On oprosti; On, doista prima pokajanje, On je milostiv.“ (El-Beqare, 37)

Allah je podučio Adema koju dovu da uputi Njemu pa je on to učinio. Koja je to dova bila?

قَالَا رَبَّنَا ظَلَمْنَا أَنفُسَنَا وَإِن لَّمْ تَغْفِرْ لَنَا وَتَرْحَمْنَا لَنَكُونَنَّ مِنَ الْخَاسِرِينَ [٧:٢٣]

"Gospodaru naš", - rekoše oni – "sami smo sebi krivi, i ako
nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni." (El-A’raf, 23)

Pogledajmo ovu dovu - sami smo sebi krivi. Inša Allah, zapamatimo je i
učimo jer ovo je dova grješnika. Šta je prvo? Sami smo sebi krivi -
priznajemo da smo pogriješili. I ovo je veoma bitno kad se čine dove,
inače, da se prvo prizna grijeh, jer čovjek kao stvorenje puno griješi, a
grijesi koje počinimo su od nas samih i mi sebi škodimo, a ne Allahu.
Allahu niko i ništa ne može naškoditi, kad bi svi od prvog do zadnjeg
stalno griješili. Znači prvo priznavanje grijeha, a onda traženje
oprosta, jer Allah voli one koji se kaju i traže oprost. A vidimo ovdje
još nešto: ako nam Ti ne oprostiš i ne SMILUJEŠ nam se, sigurno ćemo
biti izgubljeni. Subhanalah, znači opet priznavanje da mi bez Allaha ne
možemo ništa, da smo niko i ništa ako nam se On ne smiluje.

Ovo je dova koju je Allah podučio Adema i Havu pa su je učili.

Kad je Adem bio stvoren, Allah ga je dodirnuo po leđima pa su svi
njegovi potomci izašli iz njegovih leđa - kičme. Mi ne znamo u kojoj
formi, ali svi su izašli i Allah je stavio svjetlo između njihovih
očiju. Adem je upitao: Ko su oni? Allah mu reče da su to njegovi
potomci. Adem ih je pogledao, pa je vidio jednog koji je između očiju
imao jako svjetlo koje mu se svidjelo pa je upitao ko je on. Allah mu
reče da je to jedan od njegovih potomaka koji će živjeti pred kraj
vremena i da mu je ime Davud. Subhanalah, Allah govori o Davudu da će
živjeti pred kraj vremena, pa šta je onda tek s nama kad znamo da je
Davud davno, davno prije nas živio.

Zatim Adem upita koliko Davud ima godina (koliko će živjeti), pa mu
Allah reče 60 godina. Adem je volio Davuda i on voli sve nas. Mi smo
njegova djeca, potomci. I vidimo, iako je Davud živio hiljade godina
poslije njega, on ga je volio. Rekao Allahu: „O Allahu, daj mu od mene,
od mog života još 40 godina. Allah mu obeća da će biti zapisano tako.
Ovo se desilo kad je Adam tek bio stvoren, znači na samom početku. Adem
je trebao da živi 1000 god, toliko mu je bilo određeno.

I tako Adem živi na dunjaluku, godine prolaze i kad je bio 960 god
star, dolazi mu melek smrti i traži dozvolu da mu uzme dušu - znamo da
melek smrti pita poslanike za dozvolu da im uzme dušu. Adem mu reče da
ima još 40 god života pa ga melek upita: „Zar nisi dao 40 godina
Davudu?“ Međutim Adem je negirao, zaboravio je. Poslanik kaže: „Adem je
negirao, njegova djeca negiraju. Adem je zaboravio, djeca Ademova
zaboravljaju. Adem je počino grešku, i njegova djeca griješe.“

Vidimo da je Adem zaboravio. Čovjek ponekad zaboravi, desi se. To je u ljudskoj prirodi. Kaže se da riječ insan dolazi od riječi nisjan što znači zaboravan
pa je to u naravi čovjeka da zaboravlja. A kad zaboravimo onda kažemo
nisam ja to reklo,nisam ja to uradio ili sl. Vidimo da Adem kaže nisam
mu dao 40 godina, jer je zaboravio. Treba da razumijemo da Adem nije
lagao - on je poslanik, a poslanici su zaštićeni od ovakvih grijeha.
Adem je jednostavno zaboravio i Allah mu je oprostio.

Često se desi da među nama dođe do sukoba, prepirke radi ovakvih
situacija. Npr. ja kažem nešto danas i nakon mjesec, dva, ti mi dođeš i
kažeš rekao si to i to, ja kažem nisam, a ti mi opet kažeš ma jesi rekao
si, ja kažem ne, nisam. I ti me optužiš da lažem, a ja ne lažem već sam
jednostavno zaboravio. Dešava se često da čovjek zaboravi, pa zato
treba da nađemo opravdanje jedni za druge, za našeg brata ili sestru,
jer Poslanik, salalahu alejhi ve selem, kaže da prije nego optužiš svog
brata pokušaš naći najmanje 70 opravdanja za svog brata. Ali ne, mi ne
tražimo ni dva već odmah optužujemo - ti si lažljivac, rekao si to i
zabilježiš ga kao lažljivca do kraja života.

A Adem je zaboravio, iako se radilo o krupnoj stvari, obećaš nekom 40
god od svog života, ali desilo se, zaboravio je. I može se desiti da
čovjek zaboravi nešto veliko. Pa inšaAllah da naučimo iz ove priče i
popravimo ahlak, jer smo u velikoj potrebi za lijepim ahlakom danas. Jer
da se samo malo potrudimo, tj. kad bi htjeli zaista,vrlo lahko bi mogli
naći više od 70 opravdanja za našu braću i sestre.

Vratimo se priči o Ademu. Adem je prihvatio da je dao 40 godina
života Davudu alejhi selamu i melek smrti mu je uzeo dušu. Ljudi u to
vrijeme nisu znali, nisu naučili, to su bile nove stavri za njih pa je
Allah poslao meleke koji su sišli i oprali Ademovo tijelo te iskopali
kabur za Adema i sahranili ga. Meleci ga okupali i sahranili.

To je bilo kazivanje o našem ocu Ademu, alejhi selamu.

Molimo Allaha da nas uvede u Dženet sa našim ocem Ademom, alejhi selam. AMIN!

Autor: Šejh Enver el-Awlaki, rahimehullah,


Prijevod: El-wela wel-bera