Home
1
Institucija naređivanja dobra i odvraćanja od zla! Пон 10 Окт 2011, 5:56 pm
Muaz al Islam
Модератор
Pitanje naređivanja dobra i odvraćanja od zla predstavlja jedno od najvažnijih pitanja u islamu. Ovo je institucija čije praktikovanje garantuje cjelokupnom ljudskom društvu pravo blagostanje i dostojanstvo. S druge pak strane, njeno nepraktikovanje nosi sa sobom veliku smutnju i nered koji upropašćavaju cjelokupno uređenje jednog društva.
Institucija naređivanja dobra i odvraćanje od zla je spomenuta prije imana!
Ovu je instituciju Allah, dzelle ve ala, u Svojoj Knjizi postavio na mjesto ispred imana koji predstavlja osnovu islamskog vjerovanja uopce: “Vi ste narod najbolji od svih koji se pojavio: naredjujete dobro a zabranjujete nevaljalo (zlo), i vjerujete u Allaha.“ (Alu Imran, 110.)
Nije nam poznato zbog čega je Allah, dželle šanuhu, spomenuo ovu instituciju prije samog imana u Njega. Međutim, nameće se zaključak da je to zbog ogromne važnosti samog naređivanja dobra i odvraćanja od zla jer u tome stoji opšta korist kako muslimanskog tako i ljudskog društva u cjelini, a posebno danas kada su muslimani utonuli u mnogobrojne nevaljale stvari poput mnogoboštva, nevjerstva, grijeha i novotarija a sve to kao rezultat nesprovođenja Šerijata među ljudima.
Muslimani su u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, i Selefus-Saliha, davali posebnu važnost instituciji naređivanja dobra i odvraćanja od zla, onda kada je dobro dominiralo nad zlom, pa šta onda preostaje nama koji živimo u vremenu u kome su neznanje i nemarnost dosegli svoju maksimalnu kulminaciju.
Ova je institucija postojala i kod prijašnjih naroda kojima je Allah, dž.š., slao poslanike s Njegovom objavom. Osnova svakog dobra jeste Šehadet i vjerovanje u jednoću Allaha dž.š., i iskrenost vjere samo Njemu Uzvišenom. Nasuprot tome, osnova svake vrste zla jeste nevjerstvo (kufr), i pripisivanje druga Allahu dž.š., ili smatrati da je neko ravan Njemu dž.š., (tj. širk).
Svi su poslanici pozivali svoje narode u dobro dina tj. šehadet i tevhid (jednoću Allaha dž.š.), sprečavajući ih od širka (pripisivanje druga Allahu dž.š.,), kao i u dobro dunjaluka, spriječavajući ih od nemorala i raznih životnih malverzacija.
Međutim kada su se Israelćani odmetnuli od Allahove dž.š., vjere i kada su se odrekli od institucije naređivanja dobra i odvraćanja od zla, evo šta je Allah dž.š., rekao o njima: “Jezikom Davuda i Isaa, sina Merjemina, prokleti su oni od sinova Israilovih koji nisu vjerovali - zato sto su se bunili i uvijek granice prelazili: jedni druge nisu odvracali od grjesnih postupaka koje su radili.“ (5/78-79)
Institucija naređivanja dobra i odvraćanje
od zla je spomenuta prije namaza i zekata!
Na drugom mjestu u Kur’an-i-Kerimu naš Gospodar dž.š.,, je ponovo postavio ovu instituciju ispred još jednog veoma važnog ibadeta, namaza: “A vjernici i vjernice su zastitnici jedni drugima: naredjuju cinjenje dobra, a od nevaljalog odvracaju, i namaz obavljaju i zekat daju, i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojima ce se Allah sigurno smilovati. - Allah je doista silan i mudar.“ (9/71)
Nema sumnje da je davanje prednosti naređivanju dobra i odvraćanju od zla nad samim namazom i zekatom činjenica koja nam sama po sebi govori o ogromnoj važnosti ove institucije. To je opšta korist ummeta. Kroz ovu se instituciju muslimani pomažu na dobru i savjetuju jedni druge ne bi li ostvarili pravo blagostanje u svome društvu. Zahvaljujući ozbiljnom shvatanju važnosti ove institucije muslimani su ti koji se uvijek bore na Allahovom dž.š., putu, kako bi ostvarili svako dobro i uklonili svako zlo.
Nestankom praktikovanja ove institucije nastupaju društvene katastrofe, ummet se razilazi i srca muslimana obolijevaju i umiru tj. muslimani neće biti u stanju razlikovati između dobra i zla da bi prvo mogli naređivati a od drugog odvraćati.
Pojaviće se nered, smutnja i glas neistine će dobiti na jačini – onda kada glas istine i glas dobrih ljudi posustane ili bude nečujan. Ovo se dešava svakom društvu u kojem se javno ne naređuje dobro i ne odvraća od zla.
Allah dž.š., je objasnio da oni koji naređuju dobro i odvraćaju od zla, klanjaju namaz i daju zekat, i pokorni su Njemu i Njegovom Poslaniku, zaslužuju Njegovu milost: “To su oni kojima ce se Allah sigurno smilovati.“ (Kur’an, IX/71) Ovaj ajet nas upućuje na to da se Allahova dž.š., milost moze zaslužiti samo potpunom pokornošću Allahu dž.š., i iskrenim slijeđenjem Njegovog Šerijata.
Jedan od najboljih oblika pokornosti Allahu dž.š., jeste naređivanje dobra i odvraćanje od zla. Allahova se milost ne može zaraditi samo pukim željama i nadama, pasivnom ulogom u društvu, niti visokim položajima u drustvu, novcem ili prolaznom trgovinom - ako sve te benificije ne upotrijebimo na polju afirmacije dobra i odvraćanja od zla.
Allahova dž.š., se milost može zaraditi samo iskrenim prihvatanjem Njegova Šerijata i iskrenom i pravom borbom i zalaganjem za ostvarenje dobra i anuliranje zla, za pomaganje dobrih, a odmaganje zlih. Samo oni vjernici koji se pokoravaju Allahu, subhanehu ve te’ala, oni se samo Njega iskreno boje i nadaju se Njegovoj nagradi.
Nema većeg nasilja od nepraktikovanja Allahove vjere i propisa među koje spada i rad, praktikovanje i naređivanje svih tipova dobra i odvraćanje od zla; i nema većeg nasilja od sprovođenja harama na Zemlji u šta spada i ne naređivanje dobra i ne odvraćanje od zla. Oni koji to rade lažno se predstavljaju kao bogobojazni jer je pravi strah od Allaha, dž.š., sprovodjenje Njegovog Šerijata, borba na Njegovom putu i naredjivanje dobra i odvracanje od zla: “Oni koji vjeruju i koji se isele i bore na Allahovu putu, oni se mogu nadati Allahovoj milosti.“ (II/218)
Allah dž.š., nije rekao da oni koji grade sebi visoke kuće i palate, biznismeni i poznate licnosti, žele Njegovu milost, nego je objasnio da oni koji zele Njegovu milost su upravo ti što vjeruju, sele se ako treba i bore na Njegovom dž.š., putu.
U jednom drugom ajetu Allah dž.š., je pojasnio da će uspjeti samo oni koji naređuju dobro i odvracaju od zla: “I neka bude od vas ummet koji ce pozivati dobru i naredjivati dobro, a od zla odvracati, - a ti takvi su oni koji ce uspjeti.“ (III/104)
Oni mu’mini koji ispunjavaju ove uslove i kod kojih se nađu ova svojstva ti i takvi su zaslužili potpuni uspjeh, a i oni muslimani koji su se pridržavali islamskih propisa, uspjeće, međutim, potpuni uspjeh je ograničen samo za one sto u sebi imaju svojstva spomenuta u ajetu – traže da se čini dobro a odvraćaju od zla.
Opasnost ne-naređivanja dobra i ne-odvraćanja od zla!
Ebu Hurejre r.a., prenosi da je Allahov Poslanik Muhammed s.a.w.s., jedne prilike upitao svoje ashabe: "Kako ćete se ponašati kada vam se žene odaju bludu, a omladina vam ogrezne u fisku – grijehu, psovci i kocki!?'' ''A zar može doći takvo vrijeme, o Allahov Poslaniče?'' - upitaše oni. Poslanik, s.a.v.s., reče: ''Može i gore od toga.'' ''A zar može biti gore od toga?'' – upitaše ponovo. ''Može. Onda kada ne budete naređivali dobro, i ne budete zabranjivali zlo'' - reče Allahov Poslanik, s.a.v.s.. ''A zar može doći takvo vrijeme?'' - upitaše ashabi ponovo. ''Može i gore od toga. Onda kada dobro budete smatrali zlim, a zlo dobrim.'' ''A zar može doći takvo vrijeme, o Allahov Poslaniče?'' - po treći put upitaše ashabi. ''Može i gore'' - odgovori Poslanik, s.a.v.s.. ''A zar može biti gore, o Allahov Poslaniče?'' - čudeći se, upitaše ashabi. ''Može. Kada budete naređivali zlo, a zabranjivali dobro'' - odgovori Poslanik s.a.w.s..“ (Musned, Ebu Ja'ala, 11/343., br.5204.; Medžme'ul-Zeva'id, Hejsemi, br.12210.)
Ebu Bekre r.a., prenosi da je čuo Poslanika s.a.w.s., kako govori: „Doći će vrijeme kada se neće naređivati dobro, niti će se odvraćati od zla!“ (Medžme'ul-Zeva'id, 12207.)
Huzejfe r.a., prenosi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „72 stvari će nagovijestiti skori nastup Sudnjega Dana – gdje je između ostalog spomenuto i – malo će se ljudima naređivati dobro!“ (Hiljetul-Evlija, 3/358.)
Enes b. Malik r.a., prenosi: „Bi rečeno: O Allahov Poslaniče, kada će se napustiti naređivanje dobra i odvraćanje od zla? Reče: Kada se kod vas pojavi ono što se javljalo kod prijašnjih naroda! Rekosmo: Allahov Poslaniče, šta se to javljalo kod prijašnjih naroda? Poslanik s.a.w.s., reče: Vlast kod mladih, nemoral kod starih, a 'ilm i znanje kod najprezrenijih vaših!“ (Sunen Ibnu Madždže, br.4015.)
Ebu Se'id el-Hudri r.a., prenosi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Nemoj niko od vas da potcjenjuje sebe! Rekoše: Kako će neko potcijeniti sebe? Poslanik s.a.w.s., reče: Kada neko od vas vidi nešto – za šta je Allah dž.š., Objavom rekao nešto, pa o tome ne prozbori, pa se susretne sa Allahom dž.š., a zapostavio je tu obavezu! Allah dž.š., će mu reći: Šta te je spriječilo da o tome zboriš? Reći će: Strah od ljudi. Allah dž.š., će mu reći: Preče ti je bilo da si se Mene plašio!“ (Ebu Davud, Tajalisi)
Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Nemoj da ikoga od vas spriječi strah od ljudi da govori istinu i pravo – onda kada spozna šta je istina i šta je pravo!“ (Ebu Ja'ala, Ibnu Hibban)
Ebul-Alije rhm., kaže: „Doći će vrijeme kada u prsima neće biti Kur'ana, koji će propasti isto onako kako propada odjeća; ljudi neće nalaziti slasti u njemu! Ako ne budu činili ono što im je naređeno govoriće: Allah je taj koji oprašta i koji je Milostiv, a ako budu činili ono što im je zabranjeno govoriće: Allah će oprostiti sve osim širka! Takvi će živjeti u stalnoj pohlepi, bez ikakva straha. To su ljudi u jagnjećim kožama, sa vučijim srcima. Najbolji od njih će biti mudahin (onaj koji ne naređuje dobro niti odvraća od zla!)!“ (el-Ukubat, Ibnu Ebil-Dunja, br.341.)
Oni koji naređuju dobro i odvraćaju od zla samo zbog neke lične koristi i interesa kojeg namjeravaju ostvariti i ne pridržavaju se iskreno toga u šta pozivaju, to su najgora stvorenja kod Allaha dž.š..
Od Usame b. Zejda r.a., se prenosi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: Čuo sam Allahovog Poslanika s.a.w.s., kada je rekao: „Na Sudnjem danu će se dovesti covjek i baciti u vatru, pa će mu crijeva iz stomaka ispasti, te će se oko njega obmotavati, dok se bude okretao, kao što se uže obmotava kada magarac kruži u mlinskoj okretaljci. Stanovnici Džehennema ce se oko njega iskupiti i reci mu: Šta to bi s tobom čovječe? Zar nisi naređivao dobro i odvraćao od zla? On će im tada odgovoriti: Jesam, naređivao sam dobro, a sam ga nisam činio, odvraćao sam od zla, a sam sam ga činio.“ (Buhari&Muslim)
Ovo je stanje one ličnosti čije riječi nisu bile potvrđene djelima. Takvi će na Sudnjem danu biti poniženi i ljudi im se neće moći načuditi šta ih je to dovelo u vatru kada su odvraćali od zla i naređivali dobro!? Zbog čega će takvi ljudi kružiti oko svojih crijeva kao sto kruži magarac u mlinskoj vrtešci!? Zato što se nisu pridržavali propisa koje su ljudima dostavljali i nisu vodili računa zbog harama kojeg su činili.
Dužnost je svakog muslimana da se lično pridrzava propisa u koje poziva i da mu djela prate riječi. Allah dž.š., je pojasnio važnost ovog vadžiba i poziva u sprovođenje istog, istovremeno upozoravajuci i proklinjući one koji ga zanemare. Muslimani koji se pokoravaju svome Gospodaru dž.š., moraju sprovoditi instituciju naređivanja dobra i odvraćanja od zla ako žele izbjeći Njegovu kaznu.
Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha
