[color=green]
UKOPAVANJE MRTVIH NEVJERNIKA I SLIJEĐENJE NJIHOVIH DZENAZA

Pitanje:
Kakav je Allahov propis u pogledu prisustvovanja dzenazi nevjernika,koje je postalo neminovnost u politickim krugovima?

Odgovor:
Ako ima među nevjernicima neko ko ce preuzeti ukop nevjernika,onda to ne treba da cine muslimani,niti ce ucestvovati i pomagati u ukopu nevjernika,niti ce to raditi iz politickih razloga jer to nije preneseno kao praksa Allahovog Poslanika niti njegovih pravednih halifa,cak stavise,Uzviseni Allah zabranio je Allahovom Poslaniku da prisustvuje dzenazi Abdullaha ibn Ubejja ibn Selula,
obrazlazuci da je to zbog njegovog nevjerstva,rijecima:
"I nijednom od njih,kad umre,nemoj molitvu obavljati,niti sahrani njegovoj prisustvovati,jer oni u Allaha i Njegova Poslanika ne vjeruju i kao nevjernici oni umiru". (Sura et-Tevbe,84.)

Ako bi se desilo da ne postoji niko od nevjernika ko ce zakopati tijela mrtvih nevjernika,tada ce to uciniti muslimani,kao sto je usinio Allahov Poslanik sa ubijenim musricima u bitki na Bedru i kao sto je naredio Aliji,r.a.,da zakopa njegovog amidzu Ebu Taliba rijecima: “Idi i ukopaj ga.”

(Fetve Stalne komisije: fetva broj 2612,9 tom,str.10)[/color]

[color=darkblue]
Ja neću gasuliti novotara

Ejjub Es-Sihtijani pozvan je da okupa mrtvaca.
Krenuo je sa ljudima i otkrio lice mrtvaca,pa ga je prepoznao. Rekao je:
„Priđite ovom vašem prijatelju. Ja ga neću gasuliti". Vidio sam ga kako zajedno hoda sa novotarima.“
(El Ibane Kubra,Ibn Batta,467/2)

Odricanje od sljedbenika strasti i novotarija nije samo ograničeno na srčano uvjerenje ili govor jezikom,nego je to životni pravac koji ima svoja znamenja i znakove.
Od znakova odricanja od ljudi novotara,je i suprostavljanje njima.Čovjek neće uistinu odreći ih se sve dok se ne bude odricao njihovoga puta ili pravca.
Najveće suprostavljanje novotarijama je pridržavanje za Sunnet, kojeg su oni odbacili i ostavili ga iza svojih leđa.

Učenjak El-Berbehari kaže:
"Ko spozna ono što su ostavili novotari od Sunneta i čemu su se suprostavili,pa ga se pridržava,on je sljedbenik Sunneta i sljedbenik Džemata.Ima pravo da bude slijeđen,pomognut i čuvan.
Od onih je o kojima je Allahov Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem,dao posebnu oporuku.“

(Šerhu Sunne,El Berbehari,107)[/color]

Onaj koji nikada ne klanja i ne smatra namaz obaveznim
Nema osobe koja uporno izostavlja obavljanje molitve i da istovremeno vjeruje da je Allâh naredio molitvu.
Po tradiciji i po prirodi je nemoguće da je jedna osoba uvjerena da joj je Allâh naredio molitvu pet puta dnevno,i da će je Allâh kazniti ako je izostavi,na užasan način,a da kasnije propusti klanjanje.Ovo je sasvim nemoguće.Osoba koja smatra molitvu obaveznom neće je napustiti.Vjerovanje naređuje čovjeku da je obavi.Ako ništa nema u srcu što mu naređuje molitvu,znači da nema vjerovanja u njegovom srcu!
Imâm Ibn Qayyim-il-Djawziyyah
Izvor: as-Salâh wa Hukm Târikihâ, str. 60


Sedamnaestogodišnjak koji nije klanjao ni postio

Pitanje:
Imala sam sina koji je umro prije dva mjeseca.Imao je sedamnaest godina i poginuo je u saobraćajnoj nesreći.Moj sin nije ni klanjao niti postio Ramazan.Je li dozvoljeno meni,njegovoj majci,njegovoj braći i sestrama da naposte njegov post?
Hoće li on biti nagrađen ako ja za njega postim dan ašûre(´Âshûrâ’)
dan arefata(´Arafah)ili ponedjeljke i četvrtke?
Također ja klanjam četiri rekata podne(Dhuhr)za njega,dva po dva, ikindiju(Asr),akšam(Maghrib),jaciju('Ishâ')i sabah (Fadzr).

Odgovor:
Osoba koja je umrla a nije obavljala molitvu ili postila,ne smatra se muslimanom.Onaj ko namjerno ostavi namaz je nevjernik.Poslanik (sallâllâhu´alejhi we sellem) je rekao:“Između roba i nevjerstva
i idolopoklonstva,je ostavljanje namaza.”Ako je umro u ovom stanju i nije zamolio Allâha(´azze we džell)za oprost,nije dozvoljeno tražiti oprost za njega niti klanjati umjesto njega.
Što se tiče tvojih djela za njega,ona mu ne bi koristila ni da je bio musliman zato što ne postoji zamjenik u obavljanju molitve.

Izvor: Komisija za fetve(Al-Ladjnah ad-Dâ’imah)Fetwâ br.20155

Imâm i Hâfidh Ibn Kathîr (rahimahullâh) je rekao o slijedećem ajetu:
وَمَنْ أَحْسَنُ دِينًا مِّمَّنْ أَسْلَمَ وَجْهَهُ لله وَهُوَ مُحْسِنٌ
”Ko je bolje vjere od onoga koji se iskreno preda Allâhu,čineći još i dobra djela...” (4:125)
"…i čini dobra djela…" u činjenju dobrih djela,slijedio je Allâhove Zakone i Sunnet Njegovog Poslanika(salla Allâhu’alayhi wa sallam),put Istine i vjere.Bez ovih uvjeta ničija djela ne bivaju ispravna.
Ikhlâs (iskrenost) prouzrokuje da se djela čine samo radi Allâha(jalla wa’âla)a ispravnost je da se podudaraju sa šerijatom (Sharî’ah).Spoljašnja pojava djela je ispravna ako se slijedi šerijat(Sharî’ah)i ako je unutrašnja namjera iskrena.
Kada jedno djelo ne ispuni ove uvjete,bude poništeno.
Ako nedostaje iskrenost onda je osoba munâfiq (licemjer) koji radi nešto samo da bi ga drugi vidjeli.Ako se ne ravna prema šerijatu(Sharî’ah),onda je osoba zalutala i neznalica je.Bilo kako bilo,ako se oba uvjeta ispune onda djelo postaje važeće,kao mu’min (vjernik) koji se spominje u slijedećem ajetu:
أُوْلَئِكَ الَّذِينَ نَتَقَبَّلُ عَنْهُمْ أَحْسَنَ مَا عَمِلُوا وَنَتَجاوَزُ عَن سَيِّئَاتِهِمْ
”Eto,od takvih ćemo Mi dobra djela koja su radili primiti,a preko ružnih postupaka njihovih preći...” (46:16)